Nisu li žitelji treće životne dobi teret društva

19.09.2021

Nisu li žitelji treće životne dobi teret društva

Nisu li žitelji treće životne dobi teret društva

Približava se Dan starijih osoba. Dan kada će se ustoličenici sjetiti da i kod njih žive ljudi treće životne dobi. Sjetiti uz jelo i piće, tih nekoliko protokolarnih sati. A ostalo će ionako pasti u zaborav.

A koliki je broj  žitelja treće životne dobi u Gradu Umagu nitko ne zna. Iz podataka dostupnih po dosadašnjem popisu stanovništva (2011.) vjerojatno negdje približno oko četiri tisuće. Nešto više od četvrtine svih žitelja umaštine.

Tog dana, Dana Starijih osoba ustoličenici i njihovi trabanti cvrkutati će hvalospjeve, hvaliti ti se svojim ustima o brizi, njezi i što još ne! Nabrajati će se izmišljene brojke, koje nemaju nikakvu podlogu u stvarnosti. Već viđeno i doživljeno niz godina. I nakon nekoliko sati, sve će pasti u zaborav.

Već neko vrijeme osobe treće životne dobi se marginaliziraju. Svjedoci smo toga već u postupcima  na lokalnoj razini. Ovih dana bio sam svjedok jasnog stava djela novokomponirane političke grupacije koja u diskursu ispod stola, a uskoro i javno progovara o teretu društva građana treće životne dobi. Osobno na lokalnoj razini.  I nije Umag tu iznimka. Hvaliti će se Domom umirovljenika (koji može primiti niti stotinjak korisnika dobrog imovnog stanja) i nekim sporadičnim akcijama,  a ustvari ti isti građani taoci su njihove politike. Gdje se umaški umirovljenici mogu sastajati? Imaju li nekakve, a da ne govorim adekvatne prostorije za druženja, gdje mogu popiti kavu ili neki drugi napitak, pročitati, tisak. A da ne govorim o društvenim aktivnostima građana treće životne dobi. (zbor, dramske sekcije, druženje uz knjigu, sportske aktivnosti i što još ne). Prije nekoliko godina pročelnik za društvene djelatnosti javno je izjavio da sve to imaju u kafiću ; i novine i kavu i društvo, ali je zaboravio da se  novčanik kod nas u Istri   još naziva i takuin. Vjerojatno je mislio da su građani treće životne dobi,  pošto nose takuin ujedno i tajkuni. Nažalost to je naša društvena stvarnost. Ovdje ne treba abolirati niti udruge  i političke stranke  koje nazovi zastupaju ovu grupaciju građana. Niti one nisu ništa učinile, već su se slizale s gradskom vlašću u jednom anti umirovljeničkom djelovanju. Listajući u desetak posljednjih godina sjednice gradskog vijeća grada Umag, nikada se  nije raspravljano o tematici starijih osoba, a da ne govorim o nekoj tematskoj sjednici Gradskog vijeća na ovu temu. Naprosto ništa!!!! U gradu Umagu na vlasti je socijaldemokracija, niti ona koja je nazovi vezana sa socijalom nije ništa učinila po ovom pitanju. Jedino što je dozvolila da se kontejneri za odlaganje plastičnih boca ne zatvaraju tako da mogu građani treće životne dobi uredno kopati po spremnicima.  Ovim potezom treba ih predložiti možda i za nekakvu Nobelovu  nagradu.

Stoga predlažem da ustoličenici, njihovi trabanti, i čelnici nekakvih udruga umirovljenika preskoče taj Dan i time će učiniti najveću uslugu građanima treće životne dobi.

A nama umirovljenicima vrijeme je da shvatimo da samo zajednički smo jači!!!!

Tekst: Zlatan Varelija