Ograničenje funkcije na dva mandata Drugi dio teksta

13.09.2021

Ograničenje funkcije na dva mandata  Drugi dio teksta

Ograničenje funkcije na dva mandata

Drugi dio teksta

 

Meni uopće nije jasno, zbog čega vladajući u državi ne donesu zakone o lokalnoj i područnoj samoupravi koji bi ograničili broj mandata župana, gradonačelnika i načelnika općina ?

Nisam primijetio neke ozbiljne i uporne inicijative u Saboru. Koliko vidim, ni HDZ a ni SDP, ne zalažu se za promjene. Zar ne vide što se dešava ?

Ovaj naš demokratski višestranački i parlamentarni sustav ima ozbiljne nedostatke. Nekad smo govorili u bivšoj državi da je samoupravni socijalizam najbolji politički sustav koji postoji. Bili smo uvjereni da je sustav dobar ali da ne vrijede ljudi. Tvrdili smo da naši ljudi nemaju još, dovoljno razvijenu svijest da bi bili istinski samoupravljači i nositelji društvenog progresa. Govorili smo da bi u Švedskoj, socijalistički samoupravni sustav uspio, jer i tako oni, imaju neku vrstu socijalizma u kapitalističkim uvjetima proizvodnje.

Bili smo zadovoljni kada je došlo do promjene društveno-političkog sustava. Konačno neće više biti krađa na sve strane. Eto, nestankom samoupravnog socijalizma nestati će i sve one sitne i krupne krađe po tvornicama i poduzećima. Neće više nestajati alat iz radionica a neće ni administrativci „pumpati“ dnevnice sa službenih putovanja. Veselili smo se da će konačno, nestati svakodnevno miješanje i utjecaj Komiteta i Kadrovske komisije, na sveukupni društveni i politički život sredine u kojoj živimo.

Nije trebalo dugo vremena da shvatimo da su novi vlasnici sredstava za proizvodnju samo preuzeli ono što su generacije samoupravljača godinama stvarale. Kada svojim radom i trudom ne stvoriš vlastito bogatstvo puno lakše i brže ćeš ga rasipati.

No, mene ovdje više zanima javni sektor i što se u njemu događa ?

Posebno sam osjetljiv kada se vlast zloupotrebljava za stjecanje imovinske koristi. Trgovanje utjecajem prema članku 295. Kaznenog zakona kako se to uobičajeno kaže u priopćenjima istražnih organa.

Postavlja se temeljno pitanje, koliko je raširena pojava zloupotrebe vlasti u državi ? Koliko su država i njene institucije uspješne u sankcioniranju tog nezakonitog ponašanja obnašatelja javnih funkcija ?

Kada se 2009. započelo sa neposrednim izborom župana, gradonačelnika i načelnika općina, vjerovali smo, nadali se, da će se birati najbolji, najpošteniji, najsposobniji kandidati, za te odgovorne funkcije na regionalnoj i lokalnoj razini.

Danas, 12 godina kasnije, znamo dobro, pobjeđuje na izborima onaj kandidat koji je uspio stvoriti najbolju percepciju o sebi u javnosti. Promidžba je važnija od nekih drugih objektivnih kriterija, za pobjedu na izborima. Još ako pored toga, kandidat ima jaku stranku sa solidnom biračkom bazom iza sebe, vjerojatnost da pobjedi značajno raste.

Nakon prvog mandata koji novoizabranom lokalnom čelniku služi da se uhoda u posao i shvati „funkcioniranje“ sustava, drugi mandat je puno lakše dobiti, jer birači poznaju jedno ime, sve prisutnog lokalnog čelnika koji je četiri godine svugdje „iskakao iz pašteta“. Postoji značajan broj birača koji ne čitaju ali ih i ne zanima izborni program. Oni zaokružuju ime na glasačkom listiću koje poznaju ili barem za koga su čuli.

Stoga nije slučajno, da čelnici u JLS drže do medija i nastoje pronaći način da ih financiraju. Javnim novcem, naravno. Mediji mogu gotovo svakoga u politici, „izdignuti do zvijezda ili baciti u blato“.

Vrijeme od 8 godina na vlasti, trebalo bi da bude krajnji limit za obnašanje funkcija u JLS. Ocijenio bih treći mandat nekom vrstom prokletstva.Za lokalnog čelnika koji je dobio mandat ali i za građane.

Kada bi objavili analizu štetnih odluka koje neki gradonačelnik ili načelnik općine čini u 1,2,3, 4 itd. mandatu, pokazalo bi se da broj i težina štetnih odluka u izravnom je odnosu sa dužinom trajanja mandata.

Što je duže na vlasti, u prirodi je čovjeka, da postaje uvjereniji o svojoj izuzetnosti, velikoj sposobnosti upravljanja javnim resursima, vrhunskim organizatorskim sposobnostima. Kada čovjek dođe do te razine vlastitog promišljanja o sebi, on sebe poistovjećuje sa funkcijom koju obnaša.

Poznata izreka Luja XIV „država to sam ja“ postane unutrašnji osjećaj većine obnašatelja dugogodišnjih društvenih i političkih funkcija.

Zbog tog država svojim zakonima i ograničenjima mandata ali i ovlasti treba „spuštati na zemlju“ te dugogodišnje lokalne vladare. Država time „čuva samu sebe“ da „štetočine“ ne prevladaju u sustavu, jer u protivnom, sustav će se, prije ili kasnije urušiti.

 

Piše: Veljko Ivančić