Olako zaboravljeni nekadašnji izvori

09.08.2022

Olako zaboravljeni nekadašnji izvori

Olako zaboravljeni nekadašnji izvori

 

 

            Voda je izvorište života jer je  povijesni tijek čovjeka vezan uz izvore vode. Nju i njen značaj kao najbitniji element života, čovjek je upoznao od svog postanka i razumnog razvitka. S razvojem čovjekove misli, interpretacijom na njemu svojstven način, vodi je davao nadnaravno svojstvo. Voda je tako postajala osnovni element i simbol animizma, toteizma, politeizma, monoteizma i kršćanstva kao i svih ostalih vjerovanja. U svrhu osnivanja naselja čovjek je najprije tražio strateški sigurno mjesto ali i blizinu vode bez koje nije mogao osigurati normalan život za razvitak ljudske zajednice.

Neugledni zapušteni izvor Mali Zahej pokraj Zrenja

                        Iako je Bujština kao i neki drugi dijelovi Istre dobila vodu iz vodovoda još daleke 1933. godine koji je prvenstveno bio namijenjen većim naseljima i za potrebe vojske, ondašnja talijanska fašistička  vlast nije marila za potrebe seljaka. Seoskom stanovništvu Istre i Bujštine bilo je prepušteno da se sami brinu oko nabave vode. I to su i dalje činili kao i njihovi preci, prenoseći vodu najviše seljačkim vozovima, magarcima natovarenim brentama ili nošenoj na ljudskim leđima ili glavama. Svi izvori vode bili su u optjecaju. Stanje se nije bitno promijenilo ni poslije Drugog svjetskog rata. Tek sedamdesetih godina započinje se sa dovođenjem vode vodovodnim cijevima do sela da bi negdje krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća većina sela dobila pitku vodu iz vodovoda.Ali nažalost neki dijelovi Oprtaljštine ni danas nemaju vodu. Bujština nije osobito bogata s vodom  a nekadašnji izvori sa kojih su se stoljećima napajali ljudi i stoka, s dolaskom vodovoda kao da su zaboravljeni. Iako je vodovod u neke krajeve Bujštine došao krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, u ovih dvadesetak godina mnogi izvori su u potpunosti devastirani, oni isti sa kojih su se  vjekovima napajali njihovi djedovi i pradjedovi.

Velik i impresivan izvor Veliki Zahej

Neki kojima se stoljećima koristilo i sa čijih su se izvora napajali ljudi i stoka jesu: na Grožnjanštini - Bazuja, Bolaž, Bolažić, Draga, Gusterna, Krajevica, Mala draga, Mali človik, Potok,  Studenac, Šterna, na Oprtaljštini- Brist, Studenac u Čepićkoj vali, Mali Zahej, Veliki Zahej, Bič, Vrojka, Funtana, Kaligarići, Bukva, Mikovici, Lubjani. Ovi se izvori danas koriste vrlo rijetko, koriste ih uglavnom poljoprivrednici za napajanje stoke a ponekad u doba suše i stanovništvo kao npr. izvor Funtanu kod Armanije u blizini Oprtlja. Najviše ga međutim koristi divljač koje u ovim krajevima Bujštine ima  u izobilju. Kada današnji žitelji (a mnogi od njih su odrasli uz te izvore) okreću vodovodnu pipu u potpunosti zaboravljaju izvore vode.

Izvor Brič u vali Katelena nedaleko slovenske granice

            A kakvo je stanje ovih izvora danas? Pored sela Čepić, gdje u jesenskim i proljetnim danima uz obilnu kišu nastaje  jedno od najvećih jezera na Bujštini, postoje dva važna izvora. Uz kolski put koji vodi u šumu nalazi se izvor Brist. Obično ga koriste mještani koji idu u šumu po drva. Dubok je 1,5 metara, ograđen kamenom, a prema dnu vode kamene stepenice. Potrebno ga je očistiti od mulja i kamenja te očistiti prilaz od zaraslog žbunja. U Čepićkoj vali nalazi se izvor Studenac, vrlo zapušten iako vode ima kroz čitavu godinu. Žitelji Čepića i okolnih sela stoljećima su koristili ovaj izvor za svoj život i život svojeg blaga. Voda se prenosila uz pomoć magaraca jer ih je svaka čepićka obitelj imala po nekoliko. Na magarca bi najprije postavili zasebnu vreću ispunjenu slamom a iznad nje neku vrstu drvene armature. Iznad bi zakačili dva željezna koluta u koje bi s unutrašnje strane umetnuli brente. Da voda ne bi u hodu zapljuskivala u brente su stavljali svežnjeve grana i to obično grane ulika i biljke leprine.

            Žitelji Zrenja i okolice su do dolaska vodovoda osamdesetih godina prošlog stoljeća najviše koristili izvore Veliki i Mali Zahej. Sa izvora se voda prenosila na magarcima i u brentačama. Na zidiću kojim je ograđen izvor stoji natpis: 1921. godina. Veliki Zahej je  impresivan veliki bunar sagrađen 1921. godine, dubok 8 metara a i dandanas ga koriste  žitelji Zrenja, pogotovo u sušnim mjesecima. Dolaze sa traktorima i malim cisternama i vade vodu za navodnjavanje, što je osobito bilo izraženo za vrijeme velike suše 2003. godine. Posljednji put je bunar očišćen 1961. godine, kada se u njega bacio jedan mještanin. Vatrogasci su morali izvući leš i do temelja očistiti izvor. Oba ova izvora treba očistiti od mulja i kamenja, urediti okoliš i prilazne puteve. U uvali Katelena, prema granici sa Slovenijom, nalazi se izvor Brič kojega koliko toliko uređuju lovci. U nekoliko navrata u njemu su pronađene utopljene divlje životinje a posljednji puta 2003. godine dva srndaća. I ovaj  bi izvor trebalo očistiti od mulja i urediti kamenu ogradu dok o okolini brinu lovci. Između Oprtlja i Armanije postoji izvor koji ni za najveće suše ne presuši. Koriste ga obitelji Puharić i Kaligarioć za navodnjavanje, te obitelj Toth ali i mnogi mještani u doba suše. Uz to, vodu nude i svojim gostima kao specijalitet ovih krajeva  jer je osebujnog okusa, kao jednu od najboljih izvorskih voda na području Istre. Izvor je u dobrom stanju i te ga je potrebno samo očistiti i dalje uredno održavati. U Pirelićima, podno brda Oprtaljštine, nalazi se izvor pitke vode u Pirelićima. Izvor je uređen još daleke 1921. godine i održavan je. Voda stalno teče i koriste ju lokalni mještani. Izvor je potrebno očistiti od algi koje su se godinama nakupile na stjenkama.

Izvor u Šterni

            Stanje izvora u ostalim dijelovima Bujštine (Grožnjanština i Momjanština) je alarmantno. Jedan od najljepših izvora, imenom «Fontana grande», smješten je ispod stijene u stoljetnom hladu neposredno podno momjanskog brda i uz kojeg obavezno zastane svaki putnik- namjernik naprosto zadivljen njegovom ljepotom. Iako je poslije Drugog svjetskog rata okolina izvora uređena i cementirana danas izvor vapi za obnovom. Stoljećima su se žitelji Momjanštine koristili ovim izvorom ali je danas isti obrastao u alge, pun lišća i otpadnog materijala  te će ubrzo ličiti na jedan od mnogobrojnih zapuštenih izvora u okolini.

            Svakako je neophodno potrebno da ovi zapušteni alternativni izvori vode danas postanu dio svakodnevne uporabe stanovništva a tako i mnogobrojnih izletnika koji ljeti navraćaju u ove krajeve. Potrebno ih je očistiti od mulja i nakupina, urediti prilazne puteve, osmisliti ih u turističkoj ponudi i dati im svrhu koji oni oduvijek imaju a to je napajanje stanovništva vodom. Vapaj lokalne samouprave da sredstava za ovu manjenu nema je izlišan. Moramo se upitati: « Koliko je samo sredstava u ova dva mjeseca utrošeno na marginalne turističke manifestacije, npr. česte vatromete, kojih je samo na Bujštini bilo preko desetak. Da se samo dio tih sredstava namijenilo ovoj svrsi, zapušteni bi izvori oživjeli kao i u doba naših starih i bili dio turističke ponude ovih krajeva.»

 

Tekst i fotografije : Zlatan Varelija