Oni rade i na Praznik rada !

01.05.2022

Oni rade i na Praznik rada !

Oni rade i na Praznik rada !

Subota popodne, ulazim u jedan od ovih „naših“ trgovačkih „marketa“ da kupim u posljednji čas neke namirnice prije nedjelje, Praznika rada. Nakon što sam platio kupljeno, u odlasku, zaželio sam blagajnici sretan praznik rada i zasluženi nedjeljni odmor.

O ne, ne, odgovorila mi je rezignirano. Sutra na praznik, mi radimo.

Dakle, „demokratski“ kapitalizam, svoju gospodarsku efikasnost ostvaruje preko grbače radnika. Dok zaposlenici stalno rade da bi sa malim plaćama nekako preživjeli, gospodari odnosno vlasnici kapitala, uživaju i „preseravaju“ se svojim bogatstvom.

Marx je o tome pisao u svom monumentalnom dijelu Das Kapital još 1867.godine (prvo izdanje) i nastavio pisati do kraja života a zatim je pisanje o zakonitostima proizvodnje, razmjene i potrošnje, preuzeo njegov prijatelj i istomišljenik Friedrih Engels. To su poznate stvari u političkoj ekonomiji.

 

Ropstvo kapitala

 

Ima jedan profesor emeritus  sveučilišta u Bariju, povjesničar i filolog, po imenu Luciano Canfora, koji je ne tako davno napisao malu knjižicu s naslovom „La schiavitu' del capitale“ ( Ropstvo kapitala). Knjigu Luciana Canfore kupio sam prije nekoliko mjeseci u Trstu. Zanimalo me kako profesor Canfora gleda na današnju eksploataciju radništva i nejednakost među ljudima.

Knjiga je izdana 2017. odnosno čak 150 godina poslije prvog izdanja knjige Das Kapital.U čemu se sastoji temeljna razlika između ova dva navedena djela?

Da ne bude zabune, Canfora ne podržava u potpunosti sve što je Marx napisao. Canfora drži odlučujućom značajkom našeg vremena, opstanak, pa čak i oporavak ropstva kao načina proizvodnje. Canfora je čak, na neki način „zamjerao“ Marxu, da je podcijenio pitanje ropstva kao trajnog oblika ovisnosti o robovima u procesu proizvodnje, i smjestio u doba robovlasničkih odnosa. A, ropstvo postoji i danas.

U knjizi, Canfora piše o nejednakosti među ljudima i odnosu između vlasnika kapitala i osoba koje za njega rade.

 

U Sloveniji može a u Hrvatskoj ne

 

Nedavno sam prisustvovao jednom kratkom razgovoru između dviju žena u velikom umaškom trgovačkom centru gdje se blagajnica požalila svojoj poznanici kako će i „večeras doći kasno kući, tek nakon 23 sata, obzirom da je radno vrijeme do 22 sata a nakon toga slažu robu još sat vremena“.

Treba li nama kupcima radno vrijeme trgovina do 22 sata ? Jasno je da ne treba. Kao što nam nije potrebno odlaziti u kupnju nedjeljom.

Zbog čega u Sloveniji mogu zabraniti rad nedjeljom u trgovinama a u Hrvatskoj se ne može? Zašto Crkva u Hrvata koja je toliko moćna i utjecajna, nije uspjela nametnuti „pravilo“ da se nedjeljom ide na misu, moli boga i ostaje u obitelji ?

 

Idolatrija profita

 

Vrlo zanimljiv stav o kapitalističkom odnosu prema proizvodnji i radu iznio je profesor Canfora u emisiji RAI 3 – Quante storie, prilikom prezentacije  već spomenute knjige, gdje je odgovarao na pitanja novinarke.

„Danas u 21.stoljeću, na evidentan način, globalni sustav kapitalističkog iskorištavanja radne snage otkrio je korisnost ropske ovisnosti za podizanje profitabilnosti poslovanja, u raznim formama, potpunog ili poluropstva“, konstatirao je Canfora.

„Zahvaljujući idolatriji profita (idolopoklonstvo ili obožavanje) koji predstavlja alfu i omega kapitala, nije istina da ropstvo pripada nekim antičkim vremenima, pojavljuje se i u današnje vrijeme i stoga mi se čini ispravnim alarmirati i ukazati na problem“ ,nastavio je Canfora. 

Kaže profesor Canfora da je Oktobarska revolucija 1917.g. najviše „pomogla“ da se u 20.stoljeću značajno povećaju prava radnika u kapitalističkom načinu proizvodnje. Iz straha da se revolucija ne „prelije“ na Zapad (za što se zalagao Trocky u svojoj teoriji permanentne revolucije), došlo je do velikih promjena i nastanka socijalne države.

Može se kazati, tvrdi Canfora, da je ovo stanje sa radničkim pravima trajalo sve do raspada Sovjetskog saveza 1989.g.Od tada, situacija se drastično mijenja, na štetu radničke klase jer se gube  ranije stečena prava iz 60-tih godina prošlog stoljeća.

Ovdje se radi o jednoj vječitoj borbi između vlasnika kapitala i onih koji prodaju svoju radnu snagu. O snazi i odnosu dviju suprotstavljenih strana ovisi da li će socijalna država biti više ili manje izražena.

 

U današnje vrijeme, mi smo „svjedoci“ ovih značajnih promjena na štetu radničke klase (zaposlenici prema novijoj terminologiji), a u kojem pravcu će se odnosi kretati ovisi o puno faktora. Nije slučajno, da naši ljudi masovno odlaze preko granice u potrazi za bolje plaćenim poslom a njihova ispražnjena radna mjesta popunjavaju radnici iz uvoznih radnih kvota.

Globalizam na djelu.

 

Rekao bih na kraju, nemamo se čime pohvaliti kada je riječ o stečenim radničkim pravima u novoj državi Hrvatskoj, pa nije slučajno da na ljestvici ljudske sreće država EU, ne zauzimamo visoke pozicije.

 

Zapisao: Veljko Ivančić

 

                Izvori: Luciano Canfora „La schiavitu' del capitale“, 2017.

                            RAI 3 –emisija Quante storie, 2017.