Optanti i esuli

27.05.2022

Optanti i esuli

Optanti i esuli

 

Više desetljetna tabu tema hrvatske pa svakako i istrske histografije, te s druge strane predmet mistifikacije talijanske histografije i politike razlog su što do današnjih dana ne postoje znanstvene studije koje bi osvjetlile ovaj trenutak istarskog poraća.

U osvrtu na ovaj događaj i sve što je on prouzročio neću se baviti žrtvama fojbi, jer broj žrtava služi samo u dnevno političke svrhe, već ću posebnu pažnju posvetiti iseljenim žiteljima ovih prostora.Proces «egzodusa» započeo je još tokom Drugog vsjetskog rata dva mjeseca prije same kapitulacije Italije padom fašističkog vođe Musolinija. Što se tiče broja iseljenih iz područja koja su pripojena Hrvatskoj i Sloveniji, brojke su dijametralno suprotne. P. F. Rocchi u svojoj knjizi: «L' esodo dei 350 mila Giuliani, Fiumani e Dalmati» navodi brojku od 350 tisuća iseljenih. Luigi Papo de Montona u svojoj knjizi «Albo d 'oro», navodi brojku od preko 410 tisuća iseljenih, deportiranih i nestalih.U knjizi izdanoj 1980 godine pod naslovom «Storia di un esodo; Istria 1945 – 1956.» grupe talijanskih autora , Istru je napustilo preko 200 tisuća stanovnika. Vladimir Žerjavić je na temelju podataka iz arhiva MUP-a u kojima su pohranjeni zahtjevi za optiranjem u korist Italije utvrdio je da je broj optanata iz Hrvatske 96.958 do 1951 godine . Broj otpuštenih do 1974 iznosi 5.236 osoba što ukupno daje brojku oko 102.000. Ovom broju Žerjavić dodaje i 32.000 maloljetnih osoba, 20.000 iz Zone B STT-a. Otprilike to bi davalo brojku od 186.000. Ako ovoj brojci dodamo i 21.332 stanovika koji su optirali i izbjegli iz Slovenije brojka bi iznosila negdje oko 210.000 žitelja, koji su iselili iz nekadašnjih talijanskih djelova.. Ova brojka negdje se podudara sa prije citiranom knjigom talijanskih znanstevenika. Posebno treba naglasiti da se nisu iseljavali samo Talijani, već također i Hrvati i Slovenci.

Koliko se od ovih brojaka odnosi na Bujštinu teško je dokučiti. Prvenstveno što nikada nije izvršen temeljni popis stanovništva poslije Drugog svjetskog rata. Podaci koje iznosi prof. Lino Šepić u knjizi «Tu i tamo po Bujštini» govori da je ove krajeve u razdoblju od 1954 – 1964 g napustilo 9.946 osoba hrvatske i talijanske nacionalnosti a od 1965 – 1975 samo 546 osoba.
Osim putem opcija i otpustom iseljavalo se i ilegalno. Ovakav način iseljavanja bio je vrlo intenziva u razdoblju od 195o -1957 godine. Neka istraživanja govore da je samo u godinama 1956 i 1957. iselilo   37% ukupno ilegalno iseljenih osoba .

Uzroci iseljavanja su mnogostruki. Već sa povlačenjem fašističke vojske morali su se iseliti oni koji su okrvarile ruke. Poslije Drugog svjetskog rata mnogi nisu htjeli ostati iz željezne zavjese hladnog rata. Rezolucija «Inforbiroa» također je utjecala na iseljavanje. Mnogi Talijani nisu zeljeli ostati na prostoru svog neuspijeha, i u sklopu Jugoslavije. Ovdje ne možemo a ne spomenuti i neke druge uzroke. Teško gospodarsko stanje u FNRJ, prisiljavanje seljaka na zadrugarstvo, osobito jaka talijanska i saveznička propaganda, a i posebno prisilni radovi koji su bili ponekad česti. Na primjer prisilni rad na želejzničkoj pruzi Lupoglav -  Štalije, sve su to činjenice koje su obilježile ovkav jedan egzodus..

Emigracija se odvijala na tri načina.Putem opcija, otpuštanjem iz državljanstva i ilegalnim iseljavanjem. Danas e u hrvatskoj javnosti a osobito u medijima, pa tako i u ovim krajevima krivo tumači pojam optant i esul. Riječ esul od tal. Esule što  znači izgnanik a dolazi od latinske riječi ex(s)illium (egzil, izgon). Službena talijanska politika, kao i praksa razlikovala je talijanske državljane koji su stigli u zemlju iz bivših talijanskih kolonija i nazivali ih «profughi (izbjeglice) U hrvatskom jeziku riječ izbjeglica dolazi od riječi bijeg. Optant dolazi od latinske riječi «optare» (željeti birati) Dakle to je osoba kojoj je omogućeno slobodno biranje između dva državljanstva uz određene uvijete.

U Istri prve su opcije bile regulirane Mirovnim ugovorom s Italijom (stupio na snagu 15. o9. 1947.g) Tako u službenom listu FNRJ br 109 od 1947. godine optant mora ispunjavati slijedeće uvjete: prebivalište na pripojenom području 10 o6 1940. g (datum ulaska Italije u rat). Drugi uvjet talijansko državljanstvo na dan 15 o0 1947. godine, i talijanski kao govorni jezik. Drugi sporazum o opcijama potpisan je 1951. godine (sl list FNRJ br 1 i br 12 /1951.) Rok za podnošenje molbe istjecao je 15 o4. 1951. godine i tim sporazumom bilo je omogućeno i osobama kojima je zahtjev odbijem da podnesu molbu na reviziju. Iz djela pod Zonom «B» STT-a iseljavanje je legalizirano Memorandumom o suglasnosti (točka 8) potpisanim 5. 10 1954. godine. Treći sporazum o opcijama potpisan je  1965. godine (Uredba o ratifikaciji sporazuma između Jugoslavije i Italije o reguliranju nerješenih slučajeva opcija za talijansko državljanstvo) Iako manje korištena mogućnost seljenja putem otpusta iz jugoslavenskog državljanstva omogućena je zakonom o jugoslavesnkom državljanstvu  (sl list SFRJ br.38/1964.) i Osimskim sporazumom koji je stupio na snagu  1977. godine. Dakle izairući pravo na opciju tisu građani postali optanti te su na temelju svoje izjave zadržali talijansko državljanstvo, građanska parava uključujući i odštetu za svoju imovinu koja je ostala s druge strane granice. Esuli tj. izbjeglice ta prava nemaju.

Međunarodnim sporazumima nekadašnja FNRJ i SFRJ imala je pravo raspolagati imovinom optanata do visine reparacijskih zahtjeva prema Italiji. Italija se obvezala za tu imovinu namiriti svoje građane. Osimskim sporazumom (1975,1977.g) i Rimskim sporazumom (1983.g) Jugoslavija se obvezala isplatiti Italiji 110 milijuna američkih dolara u 13 rata za imovinu koja je ostala na teritoriju Zone B STT-a, a to su područje Bujštine i Koparštine. Tim istim ugovorom u vlasništvu talijanskih građana ostavljeno je 179 dobara. Do raspada Jugoslavije uplaćene su dvije rate svaka po 8.461.536 američkih dolara Ostatak duga su Slovenija i Hrvatska podjelile u omjeru 62:38. Slovenija je svoj dug otplatila preko luksemburških banaka ali Italija nije podigla uplaćena sredstva, s obrazloženjem da se dug mora isplatiti u cijelosti. Hrvatskoj je ostao dug  od 35 milijuna dolara. U vezi odštete Zagrebu su  iz Rima poručili da bi najbolje bilo da se dug vrati u naravi, što je protivno dosada sklopljenim ugovorima. Poseban problem a o istom se vrlo malo govori predstavljaju osobe koje su otpuštene iz državljanstva, a njihova imovina nacionalizirana. Takvih osoba je 5236, a njih oko 3000 imalo je imovinu.Hrvatska će morati obeštetiti ili izvršiti povrat imovine tim ljudima, ali oni nisu optanti. Optanti će naknadu za svoju imovinu trebati potražiti u Rimu, a ne u Zagrebu i Ljubljani.

I danas nakon pedeset i više godina na ovim prostorima ratne i poratne rane nisu zacijelile.Progovoriti o najosjetljivijim pitanjima povjesti triju naroda bez hipoteke prošlosti, zbog svoje nemoći ostavili smo u amanet nekim budućim generacijama.

 

Tekst i fotografije iz arhiva : Zlatan Varelija