Pabirci iz života Zvonimira Brumnića za njegovog bogoslužja u Lovrečici

24.04.2022

Pabirci iz života Zvonimira Brumnića za njegovog bogoslužja u Lovrečici

Pabirci iz života Zvonimira Brumnića za njegovog bogoslužja u Lovrečici

Početkom 1974. godine iznenada umire don Miro Zamlić i u ispražnjenu župu Lovrečica tadašnji porečko-pulski biskup dr. Dragutin Nežić šalje Zvonimira Brumnića dotadašnjeg dugogodišnjeg župnika Oprtlja i Zrenja

Već tada nagrižen bolešću boravak u župi obilježeno je mnogobrojnim radovima, bilo u crkvi, župnoj kući te u cijeloj župi na dobrobit cijeloga naroda. Odmah nakon dolaska redovito svake nedjelje slavi dvije mise u Lovrečici i popodnevnu misu u Svetom Ivanu te planira izgradnju nove crkve na groblju, što nažalost nije ostvareno. Izvodi sitne radove na obnovi crkve (natkrivena sakristija) i župnog stana. (Ive Šverko izradio je i pokrpao pročelje štalice, te postavio škurnice, obnavlja se kupaonica). Često mu u ovim radovima nesebično pomaže svećenik, župnik Materade Alojz Baf. Razvoj Lovrečice vidi u turizmu, ali želi da se u mjestu razviju i druge djelatnosti. Primjerice, predlaže da se u slijedećih trideset godina izgradi rekreacijski centar-igralište i slobodna plaža za turiste, a u stancijama hoteli, da bi u blizini lokve smjestio komercijalni turizam. Župnik Brumnić sudjelovao je 23. ožujka i na sastanku u gostionici Brune Brajkovića na kojem se raspravljalo o zaobilaznici Lovrečice i izgradnji nove prometnice od Potočina do Slanika. Pri tome je spomenuo da u Lovrečici postoje dvije crne točke u prometu kroz Lovrečicu, gdje se cesta sužava, te predlaže izgradnju nogostupa od zvonika do sela Krebeli. Posebno ističe potrebu održavanja čistoće mjesta i postavljanje novog voznog reda u mjestu. Predlaže da se na groblju postavi zimzelena aleja, kao što je to učinjeno u njegovoj bivšoj župi u Zrenju. Dok su neki raniji župnici ribarili on je obrađivao vrt i uzgajao piliće. Zanimljivo da ga se često moglo susresti u radnoj odjeći, odjeći radnih ljudi.

Prema smjernicama Drugog vatikanskog sabora, postavljen je u župnoj crkvi oltar prema narodu, koji je prilikom podjele Svete potvrde 11. kolovoza 1975. godine blagoslovio biskup Nežić.

Želio je da se i za talijanske vjernike ( kao što istarski vjernici imaju razna nova izdanja Dobrilinog „Oče budi volja tvoja“) izda jedan prikladni molitvenik. Prema Brumnićevim idejama i zamislima tekst su uredili velečasni Irenko Gallo  vlč.  Ante Merlić i Antun Prodan. Molitvenik se zvao „Lodiamo il Signore“ i izašao je u Umagu (tiskala ga je umaška Tipografija).

Za Izgradnju spomenika biskupu Dobrili, povodom stote obljetnice njegove smrti župljani Lovrečice uplatili su tadašnjih 1000 dinara i tako se uključili u proslavu. Ne treba smetnuti s uma da je upravo biskup Dobrila dao potaknuti izgradnju mjesnog zvonika.

Bio je vrlo aktivan u životu župljana. U više navrata isticao je potrebu popravka ceste kroz naselje ili izgradnju zaobilaznice od Ladinog gaja do kampa Finide, izgradnja bolje infrastrukture ili čak zavičajnog muzeja (idealnu zgradu za Muzej smatrao je zgradu na općinskom trgu nasuprot zvoniku. Predlagao je i mjesta  za postavljanje spremnika za otpad (ispod kapelice, kod gata, prema Santarelu)

Tijekom godina niti Lovrečicu, kao ni cijelu Istru nije zaobišao turistički razvoj, ali Lovrečica predstavlja mirno naselje s čistim morem i pitomom obalom. Tako u popularnoj tadašnjoj reviji „Arena“ u predstavljanju Lovrečice govori: „ Ako hoćeš telefonirati ili pisati, ako hoćeš nešto obaviti idi u Umag, ako želiš mir i čisto more dođi u Lovrečicu“

Velečasni Brumnić mnogo je pisao i iza njega je ostalo mnoštvo osobnih i službenih zapisa. Iza njega kako je to on nazivao ostale su: „ Iskrice optimizma ili Scintille di ottimismo“, poruke i citati.

Don Brumnić godinama je obolijevao. Još za vrijeme svog bogoslužja u Zrenju i Oprtlju  izbjegavao je iz župe zbog svoje bolesti. Kasnije je u nekoliko navrata (1990. i 1991.) molio Biskupski ordinarijat u Poreču da ga zbog narušenog zdravlja, hladnoće i glavobolje i ostalih nevolja razriješi uprave povjerene mu župe i da biskup imenuje nekog mlađeg. Tog vremena izjavljuje: „Ostario sam i oslabio“ . Biskupija mu šalje pastoralnog suradnika i pomoćnika vlč. Vjekoslava Slokovića

Tiho i skromno, kako je i živio, velečasni Brumnić umro je 1999. godine i pokopan je među svojim župljanima, jer je i u smrti bio jedan od njih. Pokopan je na ukopno mjesto svećenika Lovrečice, odmah do zide kapelice-mrtvačnice, gdje je prije toliko godina pokopan i don Schlosser, također značajni  župnik Lovrečice.

*

Velika Zasluga velečasnog Brumnića bila je u prvim poslijeratnim godinama kada se postavlja pitanje političke pripadnosti Istre. Brojni istarski svećenici članovi Zbora svećenika svetog Pavla za Istru, a osobito Božo Milanović utjecali su na međunarodne odluke kako bi Istra pripala tadašnjoj Jugoslaviji. Poznatu Spomenicu upućenu Savezničkoj komisiji za razgraničenje Julijske krajine s željom da se „Sva Istra i sve Julijske krajine priključe Jugoslaviji“ ( 12.veljače 1946.g.  ) potpisao je i sam Brumnić. Za zasluge oko priključenja Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji 6. lipnja 1984. godine predsjednik Sabora SR Hrvatske Jure Bilić dodjeli mu je Plaketu ZAVNOH-a, tadašnje najveće društveno priznanje u Hrvatskoj

Tekst pripremio Zlatan Varelija

U slijedećem nastavku donosimo tekst Matije Pokrivke o Lovrečici i njezinu župniku Brumniću