PIK-ov podrum kao barcelonska Las Rambla

04.06.2020

PIK-ov podrum kao barcelonska Las Rambla

PISMO ČITATELJA

Pogled na slavnu umašku prošlost


Umag - S obzirom da sam vezan poslom, jer mi se plovilo nalazi na sjevernoj strani umaške luke, svaki dan ga obilazim, te „bacim oko“ da vidim situaciju, neizbježno prolazim više puta na dan blizu starog PIK-ova vinskog podruma koji se nalazi kraj policijske zgrade. Nažalost, kao i svi stanovnici Umaga, ali i gosti grada, svjedok sam kako propada jedna od ljepših kamenitih zgrada Umaga, tipičnih za ove krajeve.

Radnici važniji od „prvih građana“

Sagrađena je negdje oko 1950.-e godine i prvi kamen temeljac ponosno je postavio Pietro Callegaris, rođen 15. prosinca, 1921.godine iz Portola (Oprtalj), a živio je u Umagu te radio u podrumu do mirovine. U to vrijeme su takvu čast postavljanja prvog kamena temeljca imali radnici, oni pravi, a ne kao danas neki političari i njihovi uhljebi – „tobože“ prvi građani nekog grada! Imao se Callegaris čime i ponositi, iako prije ,možda, nismo ni bili svjesni kakvo je bogatstvo predstavljao podrum i koliko je dobrog vina proizveo sa poznatim istarskim sortama i autohtonim bujskim (Hrvatica). No, sada kad je sve propalo vidim što mi, koji osjećamo nešto prema našem gradu, gubimo. Za koju godinu od te zgrade neće ostati ništa. Dio povijesti i to one ponosne, težaka, će zauvijek nestati. Sa tom zgradom nestati će sve one generacije koje su tamo radile i proizvodile vina od tona i tona grožđa s Bujštine.

Market- tržnica vodeća u Istri

Dugo sam razmišljao o toj zgradi i da sam u poziciji moći, odnosno, kad bih bio u poziciji da mogu odlučivati fokusirao bih se ova zgrada postane imovina Grada Umaga, jer Grad je u tkvoj poziciji da može kupovati nekretnine (kao oslovnu zgradu na Ungariji, cijeli kat Robne kuće…) i od nje bi napravio market - tržnicu. Od svih kombinacija tj. što bi ta zgrada mogla biti, mislim da bi velika tržnica bila jedna pogođena opcija. Da je jedan takav projekt prezentiran građanima Umaga, siguran sam da bi se većina s time složila. Od nje bih projektirao istarsku La Boqueriu (Las Rambla, Barcelona), koja bi donosila ogroman prihod i to ne samo poljoprivrednicima, već i gradu, i bila bi jedinstvena turistička atrakcija, ali i za sve stanovnike Istre. Zgrada se nalazi praktički u centru, mjesta za parking ima, a može se pristupiti i s morske strane. Mogli bi se na njoj prodavati svi poljoprivredni proizvodi , od mesa i ribe i još bi se mogla otvoriti veleprodaja poljoprivrednih proizvoda naših poljoprivrednika kao i ribe jer pozicija je idealna. Sva poljoprivredna proizvodnja Bujštine i šire, bi se skoncentrirala u taj centar, a grad bi oživio i zimi, jer bi poljoprivredni proizvodi stalno pristizali u taj centar. Siguran sam da se s malo truda i volje mogao postići dogovor sa sadašnjim vlasnikom objekta, jer koliko čujem, traži kupca za tu zgradu.

Vlast orijentirana na rotonde i cvijeće

No očito je problem u tome što naša sadašnja vlast ne razmišlja uopće o tome i nema razvojnu viziju grada u gospodarskom dijelu. Niti ne razmišlja o poljoprivrednicima koji muku muče da prodali svoj proizvod, na OPG-ovce koji se zimi smrzavaju na pijaci, na ribare, na stanovništvo Umaga i šire s guštom kupovalo u tom objektu. Pitam se također, čemu francuski parkovi ruža uz lungomare, kad nema dvoraca u pozadini, nego samo ruševna ,veličanstvena zgrada PIK-ova podruma. Da su se pravilno usmjerila sredstva npr. umjesto izgradnje novog trga (oko 12 milijuna kuna), vjerojatno bi ta zgrada mogla biti gradska, ali na žalost, očito netko ne zna što je novostvorena vrijednost. To je ono što ulaganjem donosi nove prihode. A to nisu pretejerani kružni tokovi, rušenje stabla, neučinkoviti parkovi…

Sadašnja pijaca kao zelena oaza

I nameće se pitanje, da je realiziran projekt tržnice, što bih učinio kao dobar gospodar Grada sa sadašnjom pijacom? Pošto sam ponosni Danteovac, odrastao u ulici Dante, od sadašnje pijace napravio bih jedan park, zelenu oazu u hrpetini umaškog betona, sa mediteranskim stablima, klupama i kafićima uz njega. Naravno i parking (kao što je sada) za stanare jer imaju pravo na mir. Jer u Umagu nedostaje stabala, a ne niskog raslinja i cvijeća, od kojega osim vizualnog doživljaja nema nikakvu korist. Kupnja i preuređenje vinskog podruma u jednu market -tržnicu i veletržnicu dala bi Umagu onu kvalitetu i živost koju taj grad nema.
Prije neki dan pročitao sam da Pula ima jednu od ljepših tržnica u Istri, ali kad bi se uredila ta zgrada, Umag bi bio u velikoj prednosti pred Pulom. Imali bismo najljepšu tržnicu u Istri. Imali bismo se čime ponositi, a pogotovo oni koji su tamo radili i sa tugom moraju gledati kako umaški dragulj propada jer imamo nesposobnog gradonačelnika, koji kao da ciljno uništava sve što je autohtono umaško i istarsko.

Piše:  Daniele Kolec