Pismo građanina Veljka Ivančića Hrvatskom Saboru

19.07.2021

Pismo građanina Veljka Ivančića  Hrvatskom Saboru

Donosimo u cijelosti pismo što ga je uputio Veljko Ivančić,  građanin grada Umaga Hrvatskom Saboru.

Poštovani, 

Obraćam se Vašem odboru u vezi postupka donošenja  Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Grada Umaga.  Osim što je procedura obavljene javne rasprave od 21. prosinca 2020. bila nezakonita jer smo kao sudionici bili onemogućeni pratiti prvih 25 minuta izlaganja izrađivača plana, ovim izmjenama i dopunama Plana, čini se još veća šteta namjerom da se urbanizira dosadašnja sportsko-rekreacijska zona na površini od cca 3,7 ha i pretvori u apartmansko naselje. 

Građani Umaga masovno su se izjasnili protiv te urbanizacije i potpisali peticiju (preko 1.500  potpisa) ali to nije pomoglo da Gradonačelnik Vili Bassanese odustane od namjere privatizacije javnog dobra. Sve je učinjeno u skladu za zakonskim odredbama i formalno nema primjedbi, kažu u  Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.  Činjenica je, da jedan čovjek, u osobi gradonačelnika, može sam, uz asistenciju većine vijećnika u Gradskom vijeću, ukinuti funkciju javnog dobra i time vrijedno zemljište uz more pretvoriti u privatno vlasništvo. 

Postojeći zakoni RH to omogućuju i nema načina da se zaštite potrebe i interesi građana. Zakoni se pišu i donose zbog potreba građana a kada treba zaštititi javno vlasništvo od privatnih "grabežljivaca", nema zakonskog uporišta. Mišljenja sam, da bi Hrvatski Sabor, trebao u postojeće zakone unijeti zaštitne odredbe koje će u svakodnevnoj praksi, onemogućiti samovolju pojedinaca pa makar oni bili i  gradonačelnici (načelnici) koji o svemu odlučuju u simbiozi sa natpolovičnom većinom gradskih ili općinskih vijećnika koje "kontroliraju".  

Zahvaljujem na pažnji. 

Veljko Ivančić 

 Umag 

 U nastavku donosimo u cijelosti pismo kojeg je Veljko Ivančić uputio Hrvatskom   Saboru Odbor za prostorno uređenje i graditeljstvo.

  Z A G R E B

HRVATSKI SABOR

Odbor za prostorno uređenje

i graditeljstvo

 PROMJENA VLASNIŠTVA IZ JAVNOG DOBRA U PRIVATNO METODOM URBANIZACIJE ODNOSNO PROŠIRENJEM GRAĐEVNOG PODRUČJA

U Gradu Umagu, upravo je u toku proces privatizacije sportsko-rekreacijske zone površine cca 3,7 ha. Područje o kojem je riječ, nalazi se u Sv.Pelegrinu, udaljenom oko 3 km od centra Umaga, uz samo more. Treba naglasiti da je riječ o posljednjoj većoj zelenoj površini uz more na području grada Umaga.

Izmjenama i dopunama Prostornog plana uređenja Grada Umaga (javno izlaganje i rasprava već obavljeni) tokom 2019. i 2020. godine, u toku je donošenje PPUG na sjednici Gradskog vijeća koje će se održati 19.srpnja 2021.  Prilikom javne rasprave građani Umaga, njih oko 1500, potpisalo je peticiju, kojom se protive urbanizaciji tog područja koje još uvijek nosi oznaku R1-sport i rekreacija. Ništa nije pomoglo to što su se građani masovno izjasnili protiv urbanizacije te atraktivne lokacije.

Potrebe građana, po svemu sudeći, u našoj državi i demokraciji nikoga ne interesiraju.Važno je samo ono što je odlučio pojedinac ,gradonačelnik, kao predlagač plana, obzirom da mu to zakonske ovlasti omogućuju. Dovoljno je imati kontrolu nad većinom u gradskom vijeću i može se donijeti bilo kakva odluka suprotna interesima i potrebama građana.

Primjedbe u javnoj raspravi upućene Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine

Dana 23.prosinca 2020.g, kao sudionik javne rasprave o ID PPUG, u zakonskom roku, uputio sam primjedbe sa održane javne rasprave koja se obavila putem livestream dana 21.prosinca 2020.god.Osim što sam primjedbe uputio organizatoru javne rasprave, Upravnom odjelu za komunalni sustav i prostorno planiranje Grada Umaga, primjedbe sam uputio i Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

Suština primjedbi koje sam uputio nadležnim tijelima Grada Umaga i resornom Ministarstvu odnosile su se na činjenicu da javno izlaganje i rasprava putem livestream nisu održani u skladu sa zakonom a to znači da sudionici javne rasprave nisu bili u mogućnosti čuti i pratiti javno izlaganje prvih 25 minuta. Gradu Umagu i Ministarstvu kao dokaz mojih tvrdnji poslao sam video snimku razgovora kojeg sam putem livestream imao sa pročelnikom Upravnog odjela Grada Umaga, Banković Diegom  i izrađivačem Plana, arhitektom Petronijević Borisom. Ministarstvu sam također uputio snimku –dokaz da sudionici javne rasprave nisu bili na vezi u trenutku započinjanja javne rasprave jer su nas organizatori namjerno onemogućili.

Grad Umag nije usvojio moje primjedbe o nemogućnosti praćenja izlaganja nas sudionika javne rasprave što me i nije previše začudilo obzirom na njihovu čvrstu namjeru da Izmjene i Dopune PPUG obave pod svaku cijenu. Mnogo više, neugodno me iznenadio stav Ministarstva i njegove Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja.

Mi građani, očekujemo od Državnog ministarstva da će voditi brigu o funkcioniranju pravne države i da će štititi zakonitost procedure donošenja Izmjena i dopuna Prostornog plana a njihov odgovor se pojednostavljeno može svesti pod „nas to ne zanima”, obratite se jedinici lokalne samouprave koja je samostalna u proceduri donošenja prostornih planova. Onoj istoj koja je kršila zakonske odredbe.

Da li su JLS, samostalne u odlučivanju čak i kada krše zakonske odredbe ?

 Iz sadržaja dopisa kojeg je Ministarstvo uputilo Gradu Umagu a meni na znanje, može se shvatiti da svojim „neutralnim“ stavom, Ministarstvo u stvari „ohrabruje“ Grad Umag da sam riješi pitanje „nezadovoljnog“ građanina sa provedenom javnom raspravom.

Nezadovoljan dopisom Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja u sklopu Ministarstva, obratio sam se svojim primjedbama Upravi za nadzor, žalbe, razvoj informacijskog sustava i digitalizaciju spomenutog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Nakon dužeg vremena i upućenih primjedbi, dobio sam dopis i odgovor od strane Službe za nadzor tijela jedinice lokalne (područne) samouprave istog Ministarstva, KLASA:040-02/21-01/109 URBROJ:531-07-01-011/04-21-7 od 06.srpnja 2021. U dopisu mi se objašnjava tko je za što nadležan u RH kada je riječ o proceduri donošenja prostornih planova, informira o poduzetim radnjama Ministarstva koje je izvršilo uvid u dokumentaciju i utvrdilo da je procedura javnih rasprava obavljena zakonito. O dokazima koje sam Ministarstvu uputio da smo mi, sudionici javne rasprave, bili onemogućeni da pratimo prvih 25 minuta javnog izlaganja, niti riječi. Drugim riječima, potpuno je nebitno da li su sudionici javne rasprave, omogućeni ili onemogućeni pratiti istu. Zakoni odnosno resorno Ministarstvo, po svemu sudeći, to ne razlikuju. Neovisno o upućenim primjedbama i dokazima da su javno izlaganje i rasprava nezakonito provedeni, lokalni čelnik bez problema provodi svoju namjeru, izmjenama i dopunama PPUG, stvara uvjete za prodaju sportsko-rekreativne zone i pretvaranje javnog dobra u privatno vlasništvo.   To što će se zemljište koje predstavlja javno dobro a u vlasništvu je Grada Umaga, putem urbanizacije pretvoriti u privatno , evidentno je, u našoj zemlji, se nikoga ne tiče. Poštuje se formalna procedura izmjene i dopune Prostornog plana i nju su  slijedili svi zakonom predviđeni subjekti (gradonačelnik, upravni odjel za prostorno uređenje, ovlašteni izrađivač plana, obavljena je fiktivna javna rasprava građana. O prijedlogu su se izjasnili resorni županijski zavod za prostorno planiranje i Ministarstvo prostornog uređenje, graditeljstva i državne imovine.

Rezultat ? Nema zapreka za otuđenje javnog dobra koje će postati privatno.

Atraktivno zemljište i zelenilo uz more, umjesto da služi kao prostor rekreacije za sve građane i turiste Umaga, putem apartmanizacije, postati će privatno vlasništvo koje će koristiti isključivo njihovi vlasnici za povremeno, sezonsko stanovanje. Ovaj izuzetno vrijedan prostor koji je trebao služiti građanima tokom čitave godine, u skladu sa pozitivnim zakonima, koji u svojim odredbama spominju potrebe građana, za građane Umaga, u demokratskoj proceduri, biti će nepovratno i zauvijek izgubljen . Očigledno, donijeti zakone bez zaštitnih odredbi koji omogućuju, gubitak javnog dobra i pretvaranje u privatno vlasništvo, bila je namjera Zakonodavca. Da nije tako, zakonskim odredbama, mogle su se predvidjeti  mjere zabrane, koje će onemogućiti odnosno spriječiti da pojedinac, gradonačelnik, uz asistenciju Gradskog vijeća, rasprodaje vrijednu gradsku imovinu.

Povijest sportsko-rekreacijske zone Sv.Pelegrin

Razdoblje Austro-Ugarske vladavine

Istra je tokom proteklih stoljeća promijenila nekoliko „gospodara“ koji su u njoj vladali. Ovom prilikom, neću ulaziti u dio istarske povijesti za vrijeme Mletačke republike i Napoleonove okupacije Istre već ću se zadržati na razdoblju kada je Austro-Ugarska Monarhija upravljala Poluotokom. Godina je 1911. kada Austro-Ugarska vlast šalje svoje šumarske stručnjake u Primorje sa zadatkom da pripreme projekte pošumljavanja primorskog krša i goleti. Na području Istre, u Poreču i Umagu, već 1911. godine zasađeno ukupno 61 ha a 1912. ukupno 44 ha šuma. Sve do 2000. godine na ovom području, bili su još živi svjedoci, ljudi koji su se sjećali, kada su kao školska djeca, sadili borove sadnice uz samo more. Monarhija je učila djecu sadnji šuma i kako se odnositi prema prirodi i sačuvati njene blagodati. Tako je između ostalog zabilježeno da je borova šuma u Sv.Pelegrinu, površine 4-5 ha, zasađena prvi puta, 1918.godine.Zemljište je bilo u vlasništvu poznatog lokalnog zemljoposjednika De Franceschi, Talijana po nacionalnosti.

Zemljoposjednik De Franceschi, u ono vrijeme, pridružio se drugim vlasnicima zemljišta, koji su, koristeći određene državne beneficije, pokrenuli sadnju borovih sadnica i potencijalno obradivo tlo za poljoprivredu, pretvarali u borove šume, područja rekreacije i aktivnog odmora za lokalno stanovništvo. Bez obzira što se te 1918. jasno nazirao kraj 1.Svjetskog rata, državna administracija Austrougarske Monarhije, je normalno radila svoj posao kao da Monarhija neće izgubiti rat a time i teritorij Istre.

Razdoblje Italije i njene fašističke vladavine

Tokom 20 –togodišnje vladavine, fašistička vlast u Istri, svojom represivnom politikom uništila je mnoge seljake koje je dovela do prosjačkog štapa. Vodila je politiku batine i silom pokušavala denacionalizirati hrvatski živalj ali ipak, borove šume uz more, nije sjekla, pa otud i očuvanost tih vrijednih stogodišnjih borova do današnjih dana.

Razdoblje bivših FNRJ i SFRJ te komunističke vladavine

Treba priznati, niti Jugoslavija, u razdoblju od 1945 do 1990. nije sjekla borove šume uz more već ih je prenamijenila u sindikalna, radnička odmarališta i tokom godina nanovo pošumljavala te ih na taj način sačuvala od propadanja. Borovom šumom u Sv.Pelegrinu, negdje koncem 50-tih godina, raspolagala je tadašnja Općina Umag. Navedenu šumu je Općina Umag dala u dugoročni zakup „Ministrstvu za notranje zadeve“ Republike Slovenije. Slovensko ministarstvo je za potrebe svojih djelatnika ali i za zaposlene drugih slovenskih poduzeća izgradilo sindikalno radničko odmaralište sa restoranom i 100-tinjak bungalova. Slovenci su tom svom odmaralištu dali naziv „Zlatorog“,po uzoru na njihove slovenske nazive, zasadili ga cvijećem i zelenilom, uredili pješačke staze i sanirali borovu šumu. Bez obzira što su odmaralištem upravljali Slovenci, u kolektivnoj memoriji stanovnika Umaga i okolnih sela , ostalo je zapamćeno, da je objekat bio otvorenog tipa i u njemu su se rado zadržavali i domaći ljudi. Mogli bi kazati, da je odmaralište bilo neka vrsta javnog dobra za potrebe svih, turista i građana,  za odmor i rekreaciju.

Razdoblje države Hrvatske i demokratske vlasti, od 1990. do danas

Početkom 90-tih, kada se stvarala država Hrvatska i nakon isteka dugogodišnjeg zakupa, odmaralište je prešlo u „ruke“ tadašnje općine Umag (danas Grad Umag).Prelaskom upravljanja na lokalnu samoupravu Umag, započeo je proces propadanja odmarališta, nije se ulagalo u njegovo održavanje a s vremenom, srušeni su većim dijelom, bungalovi i restoran, te je danas spomenuto područje djelomično neuređeno i djeluje zapušteno. Prema prostornom planu Grada Umaga od 2004.godine,ovo područje, ima status R-1,sportsko-rekreacijske zone. Gradska vlast (IDS) je svojevremeno, 2006.godine, naručila izradu idejnog projekta i programa izgradnje sportsko-rekreacijske zone Sv.Pelegrin sa namjerom da ovo izuzetno atraktivno područje uz more pretvori u prekrasnu šetnicu i lokaciju za boravak u prirodi.

U Gradu Umagu, od 2009. godine funkciju gradonačelnika obavlja Vili Bassanese, u početku od 2009. do 2012. kao nezavisni a od sredine 2012. kao član stranke SDP. Proces propadanja sportsko-rekreativne zone Sv.Pelegrin, naročito je prisutan upravo u razdoblju od kada je na čelu Grada Umaga Vili Bassanese. Nažalost, ovaj dugogodišnji umaški gradonačelnik nije previše mario za uređenje te sportsko-rekreativne zone već je nastojao to prekrasno područje urbanizirati i pretvoriti ga u hoteljersko -turistički kompleks. Ostao je zabilježen jedan gradonačelnikov pokušaj iz 2015. godine kada je pokrenuo izmjene i dopune UPU Terra Istriana sa namjerom realokacije 400 turističkih kreveta sa područja Kravlji rt u sportsko-rekreativnu zonu Sv.Pelegrin. O tome se vodila rasprava na sjednici Gradskog vijeća Grada Umaga 20.siječnja 2016. kada je ravnateljica Zavoda za prostorno planiranje Istarske županije objasnila vijećnicima i gradonačelnika da se ne mogu „samo tako“ izmjestiti turistički kapaciteti iz jednog prostornog plana i područja u drugo, širenjem građevnog područja.

Evidentno je, za sadašnju sportsko-rekreacijsku zonu Sv.Pelegrin, postoji interes nekih investitora (poznatih samo gradonačelniku) koji ne odustaju od namjere da se ovo područje pretvori u apartmansko naselje, već kada se nisu mogli realocirati turistički kapaciteti. Na kritike koje se danas upućuju gradonačelniku Bassaneseu da pretvara sportsko-rekreacijsku zonu u apartmansko naselje, Grad Umag na svojoj službenoj stranici odgovara da to nije istina već da se urbanizacijom štiti neuređeni prostor od devastacije pa će se konačno, izgradnjom objekata od najviše 6  stambenih jedinica, taj problem konačno riješiti. Valja priznati, čudan način zaštite prostora. Ovo pitanje „brisanja“ sportsko-rekreacijskog područja nije samo urbanističko, prostorno-plansko pitanje. Ono je prije svega prvorazredno političko pitanje i problem funkcioniranja lokalne samouprave .Ako našoj državi nije namjera štititi imovinu u javnom vlasništvu već svojim zakonima omogućava postepeni nestanak javnih dobara i pretvorbu javnog vlasništva u privatno, onda je to volja i politika Države. Bilo bi pošteno, javno obznaniti građanima Hrvatske, da čelnici u lokalnoj samoupravi imaju ovlasti prodaje javnih dobara, kako im se hoće, da su te radnje u skladu sa pozitivnim zakonima i da Državu, taj proces otuđenja javne imovine, ne zanima. Očekivati od gradskih i općinskih vijeća koja su pod „nadzorom“ izvršne vlasti, da ispunjavanju svoju kontrolnu funkciju zaštite javnih dobara, čista je iluzija a istinu zna svaki iole bolji poznavatelj političkih prilika u nas.

Poštovani,

Na razini lokalne samouprave, u ovom primjeru u Gradu Umagu, na suptilan način, izmjenom i dopunom PPUG i proširenjem građevnog područja u toku je štetan proces, oduzimanje posljednje velike zelene površine građanima Umaga i gradnja apartmanskog naselja.

Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, nije pokazalo interes za ovu štetnu pojavu. Sve što mi preostaje, nadati se, da će mjerodavni Saborski odbori zauzeti ispravan stav zaštite javne imovine u Gradu Umagu i shodno tome donijeti odgovarajuće zaključke.

Nada posljednja umire.

Zahvaljujem na pažnji.

Veljko Ivančić

Đuba,Sv.Pelegrin 103, Umag