Pismo ucviljene ukrajinske majke

25.02.2022

Pismo ucviljene ukrajinske majke

Pismo ucviljene ukrajinske majke

Jutros dok su trublje granata najavljivale dan, sleti gavran na prozorsko okno i donese vijest da mog sina više nema. Kažu raznesen tenkovskom granatom do neprepoznatljivosti. Razneseno tijelo čitavom Ukrajinom. Suza mi navire, ali duša bijesni. I grči se suza u tom nadirućem bijesu. Ne, suza mi neće vratiti sina, sutra će ga ionako  svi zaboraviti. Ali bijes će ostati. Bijes, prema onima koji su nam do jučer nudili svoja pusta obećanja. Da postoji Bog, u kojega odavna ne vjerujem, jer da postoji odavna bi se riješio svih onih farizeja, svih niškoristi, ubogih političara i njihovih pajdaša, svih onih  rektalnih alpinista;  tih istih  koji su nam do jučer obećavali pomoć. A što su nam danas ponudili osim svojeg farizejskog obećanja, sakriveni u dubini duše koje su odavna izgubili i koju nikada nisu niti zaslužili. Još jučer su obećavali MI smo uz Vas, Mi ćemo vam ponuditi …..Što???   Vašu demokraciju! Ponuditi zastavu duginih boja!, Slobodu posvajanja djece osobama istog spola! Brigu koliko kravlji predež ima na okolinu? I niz drugih benevolentnih izmišljotina iz ustiju koja već odavna sipaju samo obećanja, obmane i na kraju završe onako kako samo ona to Evropa oduvijek i jedino zna LAŽIMA.

Da, dok mirno iz dubokih naslonjača promatrate kako se na vašim ekranima nižu  slike zapaljenih kuća, mrtvih i ranjenih civila, vojnika uz obvezatno grickanje nekog američkog čipsa, bez imalo grižnje savjesti nudite nam željezne šljemove kojima je odavna istekao rok trajanja, vojničke cipele koja su  nagrizla vremena,  a sutra velikodušno isto toliko ako i ne više mrtvačkih sanduka.

Danas odjekuju i prijete sankcijama? Kome to oni LAŽU? A kome će oni sutra prodavati svoje automobile, svoju  tehniku, mome ukrajinskom narodu raseljenom po Evropi, siromašnom i obespravljenom afričko azijskom stanovništvu. I opet će ispod žita trgovati s tim istim kojima svojim farizejskim moralom nude sankcije. I smijati će se svim onim kojih više nema, koji su Vaša obećanja platili životom. Sutra će nam velikodušno ponuditi ciglu, materijal  za razrušene naše domove, koje ćemo morati ionako  opet platiti. Jer ništa nije besplatno. Ponuditi će nam prihvate, da opet robujemo velikim industrijalcima, za neku malu skromnu mizeriju.

Dragi moji nema tog deterdženta dezinfekcionog sredstva  koji može oprati vašu dušu vašu savjest. Odavna ste izgubili svoju savjest svoju dušu.

Nije li vrijeme da   naša civilizacija jednom riječju nestane.

Tekst : Zlatan Varelija

Komentar gl. urednika: I dalje usvajajte deklaracije oko pomoći ukrajinskom narodu. Sitno pišite i daj Bože tupom olovkom  da čim više vaše licemjerja stane  na taj i takav papir.