Policijski dužnosnici nisu „sveta krava“ hrvatske države!

22.11.2022

Foto: Službeno vozilo Grada Umaga

Demokracija jednog čovjeka!

Policijski šef prijavljen Uskoku: godinama se službenim autom vozio u vikendicu i lažirao papire, čitamo na portalu Telegram. hr.

Zbog zloupotrebe službenog položaja i ovlasti, te krivotvorenja službenih isprava, prijavljen je dugogodišnji šef iz Policijske uprave Primorsko-goranske. Riječ je o načelniku Postaje pomorske i aerodromske policije koji je nakon otkrića da krši zakon, udaljen s te pozicije. Osim toga,protiv njega je podnijet i zahtjev  za pokretanjem disciplinskog postupka, navodi Telegram.hr.

Tko može, može....

Kao što se može vidjeti, ne može svatko, za svoje osobne potrebe, koristiti službeno vozilo. Država, odnosno „Sustav“, pravi značajnu razliku među dužnosnicima, zbog neodgovarajuće kontrole koja se provodi.

Sjećate li se predsjednika Zorana Milanovića koji se morao opravdavati i tvrditi da je u Tiranu otplovio jahtom HRM i vojnim helikopterom, u službenu državnu, a ne privatnu posjetu? Kada su ga optuživali da koristi zrakomlat hrvatske vojske za prebacivanje s otoka Hvara na kopno, Zoki je izrekao slavnu rečenicu: „Pa neću valjda na luft madracu preći preko mora“.

Imali smo i ministra zdravstva, Sinišu Vargu, koji je krenuo službenim automobilom i s vozačem, na skijanje u talijanske Dolomite. Zanimljivo je bilo njegovo objašnjenje „propusta“. Varga je tada kazao u svoju obranu: „ Meni je izrazito žao što je došlo do mog propusta u tumačenju propisa i to se više nikad neće ponoviti“. Po svemu sudeći, ministar zdravstva nije imao koga pitati da mu „protumači propise“ o korištenju službenog osobnog vozila sa vozačem.

Dakle, dužnosnici imaju određenih problema kada koriste službena prijevozna sredstva, od policijskog načelnika, ministara pa sve do predsjednika države. Javnost prati njihova kretanja i osuđuje eventualnu zloupotrebu.

Ipak, jedna je kategorija dužnosnika zaštićena poput „ličkih medvjeda“. To su oni nama najbliži vlastodršci, gradonačelnici i načelnici općina. Toliko su nas „navikli“ na svakodnevno i svakosatno korištenje službenih kao osobnih vozila, da se gotovo i ne osvrćemo na njih i ne pitamo se, radi li se o službenom ili privatnom korištenju prijevoznog sredstva?!.

Porezni aspekt korištenja službenog vozila u privatne svrhe

Pitanje korištenja službenih osobnih vozila u privatne svrhe regulirano je s više zakona i pravilnika, ovisno o tome, radi li se o gospodarskom subjektu ili javnom sektoru. Obzirom da nas ovom prilikom zanima javni sektor, zadržati ćemo se na ovom području.

Tko određuje korištenje službenog osobnog vozila za lokalnog dužnosnika, načelnika općine ili gradonačelnika ? Bilo bi normalno očekivati, da odluku o korištenju službenog osobnog vozila donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

Zakonodavni sustav je predvidio drugačije rješenje. Korištenje službenih osobnih vozila spada u nadležnost nositelja izvršne vlasti, načelnika općine ili gradonačelnika! Oni sami odlučuju tko, kada i pod kojim uvjetima može koristiti vozilo. Posebno je interesantna odluka o 24-satnom korištenju službenih osobnih automobila. Tu privilegiju ima samo jedan dužnosnik, prvi po rangu u JLS. Najbolji i najskuplji automobil u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, može koristiti gradonačelnik odnosno načelnik općine, 24 sata dnevno, a to znači i za privatne potrebe, na temelju odluke koju donosi sam za sebe, korisnik automobila.

Koliko ima lokalnih dužnosnika u Hrvatskoj, ako nisu „demagozi i populisti“, da ne koriste ovu privilegiju ? Slučajno ili ne, ispalo je, da su visoko rangirani SDP-ovci, bivši ili sadašnji, veoma skloni korištenju službenih osobnih vozila u privatne svrhe.

Pravilnici koji detaljno reguliraju odredbe Zakona o porezu na dohodak, traže da se kod korištenja službenih automobila u privatne svrhe, ispunjavaju određeni uvjeti.

Uvjet je uredna evidencija prijeđenih kilometara i svrha putovanja, službeno ili privatno.

Kako to izgleda u Gradu Umagu, gdje je gradonačelnik također SDP-ovac, a zbog stranačkih funkcija koje obavlja, predsjednik županijskog SDP-a i član glavnog odbora SDP-a, mora često putovati u Pulu, Zagreb i drugdje po Hrvatskoj ? Na koji način se vodi evidencija prijeđenih kilometara službenog vozila kojeg koristi gradonačelnik Vili Bassanese za odlaske na sastanke SDP-a po Hrvatskoj ? A možda on uopće ne koristi službeni auto kad odlazi na stranačke sastanke? Tko zna, možda putuje sa stranačkim kolegama kao suputnik ?

Zakon tretira korištenje službenog osobnog automobila u privatne svrhe, kao dohodak plaćen u naravi, i stoga podliježe obavezi plaćanja poreza na dohodak. Nije poznato, plaća li gradonačelnik Bassanese porez na dohodak za primitak u naravi ?!

Ako sagledamo kako to izgleda u nekoj tvrtki gdje vlasnik daje svome zaposleniku službeni automobil na 24-satno korištenje, a to znači i za privatne potrebe, radi se o stimulansu za zaposlenika, da poslove koje obavlja, odrađuje sa dodatnim zadovoljstvom u korist vlasnika.

Za pretpostaviti je, da i u javnom sektoru, imati službeni automobil na 24-satno korištenje, predstavlja određenu stimulaciju za još bolje obnašanje dužnosti izabrane osobe. U primjeru gradonačelnika Bassanesea, vidljiva je njegova pokretljiva radna aktivnost  kao dužnosnika i stranačkog čelnika. A za iznimne rezultate koje ostvaruje, vjerojatno su „zaslužni“ i benefiti koje uživa, visoka plaća, dnevnice… i odlični uvjeti za rad koje ima. Javni novac na raspolaganju, koliko treba, prijevozna sredstva može birati kako ga je volja, u potpunosti kontrolira gradsko vijeće i odluke koje se donose na predstavničkom tijelu, druži se s kim hoće (po potrebi u inozemstvu!), ne „gnjave“ ga potkupljivi novinari tj. mediji, ne istražuju institucije države, a narod se ne pita ništa. Može li bolje od toga ?!

 Sami za sebe odlučuju o vozilu koje će koristiti

Svojevremeno (2016. i 2017.), Povjerenstvo za sukob interesa, bavilo se slučajem gradonačelnika Hrvatske Kostajnice, koji je također koristio službeni automobil 24 sata dnevno. Netko je gradonačelnika prijavio povjerenstvu za sukob interesa da je sam donio odluku o korištenju službenog osobnog automobila, 24 sata dnevno.

Tadašnje povjerenstvo za sukob interesa kojeg je vodila Dalija Orešković, smatrali su, da je gradonačelnik Hrvatske Kostajnice povrijedio odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Prema zakonu, dužnosnici u obnašanju javnih dužnosti, moraju postupati časno,  pošteno, savjesno, odgovorno i nepristrano, čuvajući vlastitu vjerodostojnost i dostojanstvo povjerene im dužnosti te povjerenje građana.

Posebno interesantna je odredba Zakona (čl.5.st.3 ZSSI) prema kojoj je propisano da dužnosnici ne smiju koristiti javnu dužnost za osobni probitak ili probitak osobe koja je s njima povezana te da ne smiju biti ni u kakvom odnosu ovisnosti prema osobama koje bi mogle utjecati na njihovu objektivnost. Djeluje kao vic ova odredba Zakona, jer u praksi stvari stoje upravo suprotno, baš onako kako ne bi trebalo po zakonu biti.

Povjerenstvo je zatražilo od Ministarstva uprave dodatno tumačenje Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i prava nositelja izvršne vlasti da sami uređuju pitanje korištenja službenih osobnih automobila.

Iz odgovora Ministarstva, bilo je vidljivo, da su lokalni dužnosnici neka vrsta „svetih krava“, koje nitko ne smije dirati odnosno sumnjati i njihove „dobre namjere“! Kako drugačije protumačiti slijedeći zaključak Ministarstva: „ Prava lokalnih dužnosnika u vezi s obnašanjem dužnosti treba urediti općim aktom koji donosi predstavničko tijelo lokalne jedinice“.

U nekom od slijedećih dopisa Ministarstvo dodatno pojašnjuje da je „praksa u jedinicama lokalne i područne(regionalne) samouprave različita, odnosno da u nekim jedinicama predmetne akte donosi predstavničko , a u nekima izvršno tijelo“.

„S obzirom da se radi o aktu internog karaktera, koji nema djelovanje erga omnes (prema svima), već se njime utvrđuju samo određena tehnička i operativna pitanja vezano za korištenje službenih automobila, telefona i sl., Ministarstvo uprave zauzelo je stav da nema zapreke da takav akt donese izvršno tijelo, odnosno općinski načelnik, gradonačelnik ili župan“. Drugim riječima akt donosi sam sebi!

Dakle, korištenje službenog automobila 24 sata dnevno, a to znači i za privatne potrebe, prema Ministarstvu uprave (čitaj stavu Države) je najobičnije tehničko pitanje.

Dok se policijski dužnosnici tretiraju poput lopova ako koriste službeno osobno vozilo za odlazak u svoju vikendicu (ispravan stav), lokalni dužnosnici nemaju prepreka da službenim vozilom idu gdje ih je volja, pa ako im se hoće, mogu voziti i neku svoju priležnicu na izlet u inozemstvo.

KAŽU, DA JE TO DEMOKRACIJA !