Politički komentar: IDS-ovci oglodali svoju kost

23.05.2021

Politički komentar: IDS-ovci oglodali svoju kost

Povratak IDS-a nakon izbornog poraza

Nedjeljni su izbori izbacili na površinu dva neupitna gubitnika. Političke stranke IDS-a i HDZ-a. Poraz je utoliko veći jer su obje dio velikog stranačkog korpusa, regionalnog i nacionalnog. Dobrim poznavateljima političkih prilika u Umagu ne treba dublji zaron ispod površine da bi vidjeli što je uzrok njihova utapanja, a i diskurs avlije ovaj put dobro navodi razloge pada njihove političke i stranačke moći. HDZ-ov je grobar bivši predsjednik županijskog HDZ-a i stranački prvak dr. Jurica Šiljeg koji je javno pristao na asimilaciju HDZ-a i SDP-a u gradskom vijeću Umaga u prošlom mandatu, čime je interesno pogodovao sebi i starom/ novom gradonačelniku Viliju Bassaneseu, pa je članstvo kaznilo njegova dvostruka politička mjerila, a aktualna predsjednica time postala žrtva, ustvari njegova, katastrofalnog poraza. Tomu u prilog govori podatak da su HDZ-ovi birači (većinski) podržali dr. Irenu Hrstić (HDZ) za županicu sa 300-tinjak glasova više nego lokalnu stranku, tj. predsjednicu-nositeljicu liste Ilirjanu Croata Medur. A poznato je da su županijski izbori odraz stvarne snage svih partija na terenu. Slično se desilo umaškom IDS-u. Nakon oporavka i osnaživanja od gubitka vlasti 2009. godine kada su u 2017. godini ostvarili zavidnih cca 37% i 7 vijećničkih mandata, sada su pali na tri vijećnika, sa cca 19, 8% osvojenih glasova birača (850) . Tako je i njihova kandidatkinja za gradonačelnicu Sunita Prodan Benolić na neki način postala žrtva IDS-ova višegodišnjeg nerada i unutarstranačkih sukoba koje su vukli kao teške repove sve do ovogodišnjih izbora.
Svi IDS-ovi glasači podržali IDS-ova župana
Naime, kako drugačije objasniti da je 42,7% birača glasalo za IDS-ovog Borisa Miletića (1886), kandidata za župana. Tko je mogao u najvećoj mjeri glasati za IDS-ovog župana, ako ne sami, Istr(ij)ani veri IDS-ovci? Možda još i oni birači koji su podržavali nezavisne kandidate u Umagu, oporbenjake SDP-a s koalicijskim partnerima, pa je njihov glas za Miletića bio protestni glas protiv SDP-ova Danijela Ferića. No, još uvijek matematika pokazuje da umaškom IDS-u nedostaje puno razlikovnih glasova iz redova IDS-ovih birača. Što nam to govori? Da su IDS-ovi birači u Umagu sami kaznili IDS-ovu inertnost, nepovezanost i udaljavanje od građana osobito u okolnim naseljima gdje su imali svoj čvrsti bazen glasača.
Jer, umjesto da su IDS-ovci nastavili s okupljanjem članstva kao što su to radili do 2017. godine dok je na čelu stranke bio Daglas Koraca, da su raščistili u vlastitim redovima sa neistomišljenicima, pomeli stranku od suparnika iz druge struje koja je kontinuirano kao crvotočina nagrizala i destabilizirala njihove redove dočekali su izbore narušenih odnosa, preživljavajući na slavnoj prošlosti što im se kao bumerang obilo o glavu. Svemu je još kumovala i pandemija kao i slaba medijska vidljivost IDS-a. Sunita Prodan Benolić, najaktivnija gradska vijećnica, je tada svjesna situacije podmetnula svoja leđa i odgovorno krenula spašavati čast i kontinuitet stranke, istaknuvši svoju kandidaturu za gradonačelnicu. Nezadovoljna stanjem na terenu i možebitnim eskaliranjem problema u samoj lokalnoj organizaciji, konsolidirala je redove, okupila mlade i poslovne ljude na svojoj kandidacijskoj listi (nisu na sisi Grada tj. uhljebnici) pa zakrpala narušene odnose i pokušala vratiti povjerenje u IDS. Pristojna kampanja, sa vidno uspostavljenim međuljudskim odnosima u redovima IDS-a, obilazak mjesnih odbora, razgovor sa stanovnicima (pod otežanim okolnostima zbog koronavirusa) nije polučila željeni rezultat, ali ostaje joj utješna spoznaja da je moralna pobjednica ovih izbora. Svi su se u njezinoj ekipi naglas pribojavali prognozirati, očekivani potop i predano su radili kao u dobra stara vremena. No, bilo je prekasno za uskrsnuće umaškog IDS-a i slanje svježih poruka biračima nakon izbivanja s političke scene i terenskog rada svih ovih godina. No mora im se priznati, da se od 8. ožujka kada je Prodan Benolić istaknula svoju kandidaturu u samo dva mjeseca stanje u stranci vidno promijenilo i IDS je krenuo prema svom restartu.
Rovokopači
Kod analize poraza umaškog IDS-a važno je istaknuti još jedan ključni razlog njihova debakala na ovim izborima. Jasno je da su građani kaznili njihovo nerad i ne suradnju s ljudima koji su se sami kuhali u svojim problemima, pa radi zapostavljenosti nisu ni izašli na izbore. Međutim, oni koji su zabili zadnji čavao u lijes svoje stranke (iz ljubavi ili interesa?) su oni „šetebandierini“ koji su izravno ili neizravno povezani s gradonačelnikom tj. SDP-om pa su na terenu, navode sugovornici, radili za njega, a protiv svojih Dietina. Poznato je da u svim stankama ima pobunjenika, frakcija i protivnika, kao i napuštanja redova zbog neslaganja. Međutim, tada se kreće u osnivanje svojih stranaka ili se ljudi povlače iz politike. No u Umagu se desilo nešto paradoksalno.
Još od samog osnutka IDS-a u Umagu, konstantno su se međusobno eliminirali u vlastitim redovima. Borili se protiv „unutarnjeg neprijatelja“, međusobno se proždirali, prije svega na relaciji selo –grad. Ruralno članstvo protiv urbanih članova. I kada je pred dvije godine grupa nezadovoljnika, „odmetnutih“ IDS-ovaca, napustila stranku, očito je da nisu prestali potkopavati mladim snagama koje su željele preuzeti vođenje stranke. Umjesto da su im bili podrška i suradnički odradili posao na terenu ( uvijek s osjećajem pripadanja IDS-u) čini se da su se prepustili osobnim apetitima rovareći protiv svoga IDS-a. Ustvari, oni nisu nikada ni bili sa dvije noge u IDS-u, već su stalno glodali IDS kao kost, a vodeći klijentističku politiku IDS-a, koštala ih je gubitka vlasti u Umagu 2009. godine. Kao grand finale trebali su se dogoditi ovi izbori da bi se znalo tko je tko u njihovim redovima i da bi ova mlade IDS-ove snage konačno predahnule te stabilizirale stanje u stranci. Naravno, potrebno je vrijeme da se vrate u utrku, ali važno je da je njihovo odumiranje prestalo. I to je odgovor svima koji su priželjkivali njihov nestanak. Ali dok narod glasa za Miletića, znači da glasa i za IDS. Ova skupa cijena koju su platili IDS-ovci Umaga na lokalnim izborima je vjetar u leđa za njihove nove planove.
A sad slijedi i pitanje nad pitanjima? Zašto narod ne kazni Bassanesea tj. SDP Umaga lošim izbornim rezultatom kad je on najveći politički „transvestit“. I tu je matematika jasna. SDP Umaga je poput stranke Jugoslavena koje u svojim redovima okuplja narode i narodnosti nekad bratskih naroda, nekadašnje čalnove SK, pa klijentistički umrežene partnere, „sisavce“ u gradskim ustanovama i poduzećima, otpadnike iz drugih političkih stranaka…praktički sve one koji profitiraju od suradnje s njime. Ljudi su slaba morala, i dodvoravanje je jedino njihovo političko uvjerenje i svjetonazor. Tako s razine nesvjesnog razvijaju Stockholmski sindrom ( emocionalna veza i identifikacija s agresorom, blago rečeno). Naravno, to čine uvijek samo iz osobnog koristoljublja. I tako uvijek glasaju umreženi i dobro posloženi, a apatična većina ne izlazi na izbore, pa ista manjina većinom vlada što je rezultat hrvatske demokracije i stanja u kojem se nalazimo.
Piše: Sanja Bosnić