Portret jednog predsjednika

26.07.2022

Portret jednog predsjednika

Portret jednog predsjednika

 

Kad bi pitali ljude od struke odgovorili bi nam da je čovjek odgovaran za glavu što je ima. To bi reklo da čovjekova unutrašnjost određuje njegov  portret. Jednostavnim rječnikom teško da umni čovjek ima izgled tupavca ili da tupavac ima izgled mudraca.

Čovjek je tvorac svog portreta ne samo izgledom već i djelima. Činiti nešto je osnova čovjekova bića. Ne činiti ništa nije ljudski niti životinjski već stanje mrtvila.

Ovaj kratki uvod podsjetio me na poneke predsjednike koji svojim JA izmiču politici lokalnih šerifa. Ma makar to činili ponekad i na svoju štetu. Ali bivstvovanje je bitak čovjeka, bit njihovih djela. Bit koji čovjeka čini ljudskim bićem koje misli stvara, a i razara. Kažu da iznimke čine pravilo. Nažalost stvarna slika predsjednika jednog gradskog vijeća ne odgovara predočenoj slici.

Jer njegova slika antipod je slici gore opisanog predsjednika. Njegov je moto  ne činjenje. Jer nasuprot činjenju stoji ono što je pogubno za ljudski rod ne činjenje. Ne činjenje je danas moral malograđana i farizeja, koji gledaju stanje samo kroz svoje blagostanje, budući da je dobra probava najvažnija stvar u životu i treba uraditi sve da ona bude osigurana. A dobra mirna savjest najbolji je jamac za dobru probavu. Moto koji ih održava svodi se jednostavno na slogan neka onaj prljavi svijet koji misli svoje bude daleko od nas, neka teče svojim tokom. Mi peremo ruke jer čistoća je naš zakon čistoća je naš UM. Nas se ništa ne tiče. Ne imati svoje JA djelatno je kod opisanog predsjednika. Njega se ništa ne tiče, čak niti njegov posao, opći nehat prema patnjama, ravnodušnost prema pitanjima koji mu se postavljaju, slika koja odavna visi nad nadvratniku ulazu u gradsku palaču.

I zamišljam kako bi Tizian vrsni portretista  čiji su portreti puni treperave svjetlosti i psihološke pronicavosti naslikao portret opisanog predsjednika. I kad bi uzeo kičicu i boje ostao bi prazan papir na štafelaju. Drugim riječima prazno platno. I kako bi drugačije izgledao portret praznog lika, već samo bijelilo.  Jer svako djelo jedna je crta na ljudskom licu.


Komentar Zlatan Varelija