Povijesni vremeplov: 1. svibnja 1945. – Oslobođenje ili okupacija Trsta ? (drugi dio)

09.05.2021

Povijesni vremeplov: 1. svibnja 1945. – Oslobođenje ili okupacija Trsta ? (drugi dio)

42 dana jugoslavenske vojne uprave u Trstu

Poznata je ona izreka da se nigdje više ne laže nego u ratu a dodao bih, još i više u hladnom ratu. O boravku jedinica NOVJ (Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije) u Trstu u razdoblju od 1.svibnja 1945. do 12.lipnja 1945., napisano je puno knjiga talijanskih, jugoslavenskih i drugih stranih povjesničara, novinara, političara.
Geoffrey Cox, časnik i glavni obavještajac novozelandske vojske, napisao je svjetski poznatu knjigu The Race for Trieste, kao neposredni sudionik „Trke za Trst“ koncem travnja i početkom svibnja 1945.godine.
Mnogi povjesničari i pisci, na istu temu, nakon njega, pozivali su se na izrečene konstatacije i zaključke iz te knjige. Čine to i danas.
Upravo zbog tako široko rasprostranjenog interesa mnogih subjekata, država, političkih partija, institucija i pojedinaca o sudbini Trsta i Julijske krajine od 1. Svjetskog rata do kraja 2. Svjetskog rata i dalje, sve do potpisivanja Londonskog memoranduma u listopadu 1954. i ukidanja STT –slobodne teritorije Trsta , o tome što se u tom gradu dešavalo, ne postoji jedna povijesno utvrđena istina.
Postoje različite verzije i svatko ima svoju „istinu“ ovisno o političkoj orijentaciji,nacionalnoj pripadnosti ili rodbinskoj povezanosti sa događajima koji su se Trstu tih svibanjskih dana 1945. dešavali.
Moja povezanost sa Trstom seže do najranijih dana iz djetinstva i mladosti zbog brojne rodbine koje sam u tom gradu imao, istarskog i talijanskog podrijetla, među njima i neko, u Italiji, poznato sportsko ime. U Trstu i porodici, naslušao sam se raznih priča onih koji su živjeli u barakama kao esuli i onih drugih, sretnika sa socijalnim stanovima (među njima i moja rodbina) koji su iz Istre odselili u Trst, 30-tih godina, u vrijeme fašizma.
Moj interes za povijest Trsta dvadesetog stoljeća još više je pojačan nakon što sam 4. svibnja 1980., ne znajući za smrt Tita, vidio na ulicama grada mnogobrojne plakate: „ E' morto il compagno Tito“ ili one „E' morto il dittatore“.
Nije mi bilo svejedno, zbog smrti Tita, ali još više iznenađen činjenicom, da gotovo jedni pored drugih, zidovi su bili obljepljeni plakatima sa potpuno suprotnom porukom i raspoloženjem, glede smrti tog nesporno, državnika svjetskog ranga i ugleda.

Divljenje i velike simpatije britanskih vojnika prema jugoslavenskoj vojsci

Dana 1.svibnja 1945. feldmaršal Alexander uputio je slijedeću poruku Winstonu Churchillu:
1.Očekujem da moje jedinice Osme armije u slijedeća 24 sata prispiju u Trst pa sam im zapovijedio zauzeti Trst i linije komunikacije koje kroz Italiju vode do njega.
2.Zauzeti linije komunikacije koje iz Trsta prema Austriji vode preko Gorice i Trbiža (Tarvisio)
3.Zauzeti Pulu,sidrište između Trsta i Pule, kao i linije komunikacije između tih luka

Alexander je svoje načelnike štabova upozorio da kod spajanja sa regularnim jedinicama jugoslavenske vojske moraju maksimalnu pažnju posvetiti izbjegavanju oružanih sukoba.
U osobnoj poruci koju je uputio Churchillu, informirao ga je, ukoliko mu kombinirani načelnici štabova narede da zauzme cijelu Julijsku krajinu,silom,bude li neophodno, izvjesno je da će morati zapodjenuti borbu sa Jugoslavenima, kojima će Rusi pružiti, u najmanju ruku, moralnu podršku.
Prije nego se uputimo u to, nastavio je Alexander u svojoj poruci, smatram da bi bilo dobro ispitati što o tome misle naši vlastiti vojnici. Prema Titovoj partizanskoj vojsci oni gaje duboko divljenje i velike simpatije za njihovu borbu za slobodu. Stoga moramo biti pažljivi prije nego zatražimo da se od borbe protiv zajedničkog neprijatelja, okrenu borbi protiv jednog saveznika. Naravno, ne bih se usudio precjenjivati reakcije naših ljudi u domovini koje su vama dobro poznate.

Dolazak 2. Novozelandske divizije u Trst 2.svibnja 1945.

2. Novozelandska divizija pod zapovjedništvom generala Freyberga stigla je nadomak Trsta na području Grignana i Miramare oko 14 sati 2.svibnja 1945. U svojoj knjizi „Trka za Trst“, Geoffrey Cox je opisao da su do rijeke Soče, pripadnici njihove divizije pozdravljani kao osloboditelji a nakon prelaska rijeke, odjednom, atmosfera se potpuno promijenila. Neko čudno raspoloženje, bili smo stranci u stranoj zemlji. Izašli smo iz Italije i ušli u teritorij koji je trebao postati „ničija zemlja“ između istočne i zapadne Europe. Kao i svaka „ničija zemlja“ područje je bilo negostoljubivo,pisao je Cox.
Na putu od Miramare do Piazza Unita', novozelandskim vojnicima je bio organiziran doček „tovariša i tovarišica“ iz slovenskog komiteta za doček, sa transparentima uzduž ulice, koji su ukazivali na prisustvo Titovih partizanskih jedinica.
U trenutku dolaska 2. divizije, borbe su još bile u toku, pa su se novozelandski vojnici uključili u zajedničku bitku sa partizanima protiv njemačkih vojnika utvrđenih u zgradi suda i u tvrđavi San Giusto. Zbog bržeg kretanja prema Trstu, partizani nisu raspolagali sa artiljerskim naoružanjem pa je stoga bitka, 24 sata kasnije, još uvijek bila u toku.
Toga dana, pripadnici 2. Novozelandske divizije, preuzeli su kontrolu tršćanske luke i tokom svibnja mjeseca, kako kaže poznati tršćanski povjesničar Raoul Pupo,“samo promatrali i snimali što se događa u gradu a nijedan od tih snimljenih filmova nije nikada kasnije pronađen“.

Feldmaršal Alexander je dana 4. svibnja uputio depešu kombiniranim načelnicima štabova u kojima ih obavještava da je sa maršalom Titom razmijenio osobne poruke u kojima je britanski vrhovni zapovjednik Sredozemlja čestitao Titu na „sjajnoj ulozi koju su odigrale vaše jedinice“.
Također, Alexander je svome zapovjedništvu uputio i sljedeće riječi: „Sigurno ste čuli da su moje novozelandske jedinice 2. svibnja ušle u Trst i da se njemački garnizon sa nekih 7000 vojnika predao snagama generala Freyberga“.

Talijanski povjesničar Raoul Pupo o događajima tih dana u Trstu

Dana 9. veljače 2014. u sklopu manifestacije organizirane u režiji Comune di Trieste-I giorni di Trieste-lezioni di storia, povjesničar Raoul Pupo održao je u zgradi kazališta Rossetti jednosatno predavanje na temu: „La citta' in bilico-1945-la corsa per Trieste“.
Predavanje je završilo dugotrajnim aplauzum prisutnih slušatelja u dvorani a profesor Pupo se tom priliko trudio da „objektivno“ prikaže vojnu i političku situaciju kao i teritorijalne pretenzije Tita i njegove NOVJ naspram Trsta i Julijske krajine.
Iz njegovog predavanja ostaje upečatljiva konstatacija da je krajem travnja mjeseca, velika većina njemačke vojske otišla iz Trsta a među njima i Friedrich Rainer, visoki povjerenik i šef civilne uprave Operationszone Adriatisches Kùstenland (Operativna zona Jadransko primorje). Tih dana travnja, rekao je Pupo, Trst je napustio i Odilo Globočnik.
Raoul Pupo nije pojasnio, da je Globočnik bio rođeni Tršćanin slavenskog porijekla, šef policije i nacistički zločinac, Himmlerov miljenik, kriv za istrebljenje stotina tisuća Židova i Slavena u Poljskoj, „organizacijski i kadrovski šef“ logora Risiera di San Saba u Trstu. O njegovom „djelu“ opširno u budućem članku o San Sabi.
Ono što je Raoul Pupo posebno želio naglasiti a to je i rekao, da su 1.svibnja 1945. god. u Trstu ostali samo „alcuni reparti perduti“ njemačke vojske. Time je na suptilan način htio dati na znanje svojim slušateljima u kazalištu da su u Trstu ostale neznatne snage njemačke okupacijske vojske.
Kao što smo vidjeli,f eldmaršal Alexander je naveo podatak o 7000 njemačkih vojnika u tvrđavi San Giusto.
To dokazuje različita gledišta na „povijesnu istinu“ koju tumače razni ljudi iz različitih razloga.

O dolasku kompletnog zapovjednog kadra slovenske OZNE u Trst 3. svibnja 1945. i njenom djelovanju, ne samo na području Julijske krajine već i na drugim područjima Italije, u sutrašnjem nastavku.

Piše: Veljko Ivančić
Izvori podataka: Dr.Dušan Biber – Tito-Churchill,1981., Raoul Pupo-predavanje od 9.veljače 2014.