Povijesni vremeplov: Deset godina umaškog brodara

28.11.2020

Povijesni vremeplov: Deset godina umaškog brodara

Brodovi su isti kao ljudi…..

Vratimo li se u pedesete godine prošlog stoljeća na prostore Umaga i Umaštine zatičemo oko 7000 stanovnika. Ali gospodarstvo je u cvatu. Tvornice i uslužne djelatnosti, novi objekti niču iz godine u godinu. Mnoge starije generacije sjetiti će se Submarincolora, Tipografije, Dragonje, Istra-auta, Tvornice cementa, Mlinotesta, Intercommerca. Trgoprometa, svoj put razvoja započinje turizam. Ali ovo je tekst o jednom malo poznatom gospodarskom subjektu koji je djelovao deset godina u vremenu od 1954-64. iliti u prijevodu deset godina umaškog brodara.
Brodarsko poduzeće Kvarner utemeljeno je u Umagu 1954. godine. U to vrijeme cijela Jugoslavenska trgovačka mornarica bila je centralizirana u tri poduzeća; Jugoliniju za dugu linijsku i slobodnu plovidbu, Jadroliniju za putničko-teretni promet i Jadroslobodnu za slobodnu obalnu plovidbu. U sva ta tri poduzeća sjedišta su se nalazila u Rijeci, a poduzeća su osnovana 1947. godine. Svoj početak gradili su na starim predratnim brodovima, ali brodar iz Umaga započinje svoju djelatnost s novogradnjama, s najmlađom flotom u tadašnjoj Jugoslaviji.
Kvarner, brodarska kompanija razvija se na uzoru na Jadroslobodnu i posluje na istom području. Svoje djelovanje Kvarner započinje izgradnjom dvaju brodova od 420 DWT-a a izgrađena su u brodogradilištu Uljanik. Gradnja br. 167 dobiti će naziv Mirna a 168. naziv Savudrija. To su prvi i najmanji brodovi koje je Uljanik izgradio. Dimenzije brodova bile su dužina 41,70 m širina 7,52 m, a motori su razvijali snagu od 370 KS i omogućavali brodovima brzinu od 9,9 čvora. Dobili su kategoriju velike obalne plovidbe, a određeno je da moraju imati 11 članova posade. Pripadali su seriji vodonosci. O tome „Hrvatski glas“ u svom broju od 30. siječnja 1954/br. 237 između ostalog piše: „Ova dva naša broda su posljednja riječ tehnike. Zapravo tu su dvije posljednje riječi. Jedna tehnička, a druga socijalistička po tome što i slični brodovi u svijetu nemaju jedno slično, a to je udobnost u smještaju posade. O kabini komandanta nećemo govoriti. Zanimljiviji je uređaj kabina posade. U svakoj kabini spavat će dva člana posade, a ne četiri i više, kako je to bilo ranije. Svaka kabina ima dva ormara, stol, stolice, malu biblioteku pričvršćenu o zid, a iznad kreveta male svjetiljke kako bi se lakše čitalo. Posada ima i mali salon u kojem se nalazi biblioteka. Mogu uzimati sve vrste tereta, a što je možda najvažnije svojom vlastitom dizalicom mogu uzimati blokove tereta u težini od 3.500kg. Ovako jaku dizalicu nemaju čak ni mnogi veći brodovi jer se oslanjaju na dizalice u lukama. Ali, ima luka i bez dizalica . .
Osnivanje ovog poduzeća uslov je sve življi promet i razmjena robe s inostranstvom, a posebno s Trstom.
Zadatak poduzeća je u tome da pored lokalnog transporta preuzme na sebe i tranzit naše robe preko tršćanske luke, jasno, koristeći pri tome usluge postojećih tršćanskih agencija. Ovi brodovi će moći korisno poslužiti i privredi Trsta, jer će saobraćati u Jadranskom bazenu i odvoziti robu za razne luke u Italiji, utoliko prije što sada Trst nema brodova ovog tipa, pogotovo ako se uzme u obzir njihova brzina i ekonomičnost ,tako da će moći prevoziti teret po najnižim cijena. (HG/237)“
U početku trupovi brodova bili su obojeni sivom bojom, a nadgrađe bijelo. Znak raspoznavanje kompanije na dimnjaku bio je plava podloga dva uska crvena pojasa između kojih široki bijeli, a na sredini bijelog pojasa crvena zvijezda. Nekoliko godina kasnije trupovi su obojani u crno. Uskoro Jadroslobodna i Kvarner dolaze do zaključka da brodovi iz serije vodonosci ne odgovaraju vrsti i namjeni radi svoje male tonaže prijevoza i Kvarner se odlučuje za gradnju većeg broda. Kako su u međuvremenu i Riječko brodogradilište „3 maj“ i „Ulajnik“ prešli na veće i zahtjevnije brodove Kvarner odlučuje novi brod naručiti u pulskoj „Crvenoj zvijezdi“ današnjem „Tehnomontu“. Gradnja je porinuta 27. studenog 1960. godine, a probne vožnje su završene 12. rujna 1961. g. Brod je dobio ime Umag i imao je slijedeće dimenzije: dužina 57 metara, širina 8,99 metara nosivosti 752 tone tereta. Imao je ugrađen dizelski motor snage 630 KS a brzina broda iznosila je 10,5 čvorova.
Brodovi poduzeća Kvarner plovili su uglavnom u slobodnoj plovidbi između jadranskih luka, Grčke, Turske i Malte. Iz brodskog dnevnika čitamo kako je izgledalo prvo putovanje broda Umag: „7. listopada 1961. g isplovili su u balastu iz matične luke Umag na prvo putovanje. Prva luka bio je Ulcinj u koji stižu 9. listopada u 12 sati i tu krcaju teret tri dana. Kreću put grčkih luka Pirej (uplovili 14. listopada) i Solun iz kojeg isplovljavaju 17. listopada za Izmir (Turska) gdje stižu drugi dan. Iz Izmira isplovljavaju 20 listopada za San Nikolu na Kreti, slijedile su luke Candia, Githeion, Kalamata, nanovo Githeion iz kojeg isplovljavaju 28. listopada u 20,3o sati za Rijeku s 601 tona teretom po mirnom moru bez vjetra gdje u Rijeku uplovljavaju 31 listopada. U Rijeci iskrcavaju teret do 2. studenog a potom kreću ka talijanskim lukama Raveni, Veneciji i Trstu, a u matičnu luku Umag uplovljavaju 10. studenog 1961. godine, čime je završilo prvo putovanje“ Posada se sastojala od 16 članova a prvi zapovjednik bio je kap. Stanislav Diminić, upravitelj stroja bio je Ivan Škopac.
Kraj Kvarnera
Stvarni razlog gašenja poduzeća Kvarner krio se u Pravilniku o tehničkoj opremi privrednih organizacija potrebnoj za obavljanje poslova međunarodnog transporta robe i putnika koji je donesen krajem 1962. godine. Po njegovim odredbama privredna organizacija koja obavlja poslove međunarodnog transporta robe i putnika u prekomorskoj plovidbi morao raspolagati s najmanje 150.000 DWT brodovlja, a Kvarner nije bio ni blizu toga. Nakon kratkih pregovora brodovlje i posada prelaze u Lošinjsku plovidbu iz malog Lošinja. U svojem djelovanju Kvarner je zapošljavao šezdesetak radnika, a zadnji direktor bio je Ratko Perić. Evo za kraj sjećanje jednog od pomoraca koji su plovili na brodovima Kvarnera je kap. Ante Miškulin it Rijeke: „Nakon obavljene kadeture na brodovima Jadroslobodne i položenih ispita pozvali su me da prijeđem na Kvarner iz Umaga. Posadu su uglavnom sačinjavali pomorci iz Istre i Primorja. Dok smo bili pod Umagom plaće su bile dobre. Nakon prelaska brodova pod Lošinjsku plovidbu većina pomoraca je napustila tu kompaniju jer su plaće bile puno niže. Brodovi su bili dobri, ali premali posebno Mirna i Savudrija, koji su nastavili ploviti u floti Lošinjske plovidbe do 1967. godine kada su prodani stranim brodovlasnicima. MB Umag i još dva manja broda Lošinjska će zamijeniti za veći brod Hvar poduzeća Obalna plovidba Split. Splićani su kasnije Umag prodali grčkom brodovlasniku“ rekao je Miškulin.

Piše: Zlatan Varelija
Izvori: Hrvatski glas, Glas Istre