Povijesni vremeplov: Djelovanje jugoslavenske i slovenske OZNE u Italiji i Trstu (1945-1946)

09.05.2021

Povijesni vremeplov: Djelovanje jugoslavenske i slovenske OZNE u Italiji i Trstu (1945-1946)

Spiskovi za likvidaciju i aretaciju

Nakon što su partizanske snage IV Armije i IX Korpusa ušle 1.svibnja 1945. godine u Trst a sutradan 2.svibnja i 2.novozelandska divizija 8.britanske armije, 3.svibnja je u grad stigao i kompletni zapovjedni kadar slovenske OZNE koju je vodio načelnik Ivan Maček-Matija.
Prije dolaska u Trst, Maček je bio u Beogradu, na konzultacijama sa Titom kojima su prisustvovali Kardelj i Ranković i gdje je dobio upute kako će organizacijski djelovati u Trstu nakon njegovog oslobođenja.
Časnici „Baze 24“ sa operativnim sjedištem slovenske OZNE u Stražnom vrhu u šumama Kočevja, uputili su se prema Trstu već 27.travnja, iza jedinica IV Armije.
Treba naglasiti, da je u Trstu, već od ranije, (1943-1944) djelovala „sekcija“ slovenskog VOS-a (Varnostno-obveščevalna služba) a zatim OZNE, koja je imala pripremljene spiskove nacista,fašista, raznih kolaboracionista i „narodnih“ neprijatelja.
Potvrdu te činjenice o djelovanju VOS-a u Trstu oko 2,5 do 3 godine ranije, može se pronaći u pismu od 14.prosinca 1942. kojeg je Kardelj pisao Titu i u kojem ga je između ostalog, pišući o razvitku slovenske obavještajne službe VOS, obavijestio slijedeće:
„U poslednje vreme smo organizovali i poseban italijanski sektor, da bi baš na tom području ojačali aktivnost VOS-a.Imamo u tom pogledu nekoliko dobrih točaka kod Italijana,sada će ih se pokušati proširiti i ugurati se direktno u njihov aparat.Već sada ima Italijana koji daju podake a neki su već i uključeni u našu varnostno-obveščevalnu službu“.
To je bio početak djelovanja buduće tršćanske OZNE koja je pripremila spiskove ljudi za „aretaciju i likvidaciju“.
U svojoj knjizi „SPOMINI“, Ivan Maček-Matija se pohvalno izrazio o djelovanju tršćanske „sekcije“ OZNE koja je iza sebe imala,kako se izrazio, više „uspjelih“ akcija.Maček je također spomenuo, da je odmah nakon oslobođenja grada,uspostavljen red.
Sjedište OZNE i Mačekovog generalštaba za boravka u Trstu bilo je u vojarni San Giovanni gdje su imali arhivu a bili su u poslu, potpomognuti sa sovjetskim savjetnicima.
Mačekov pomoćnik, Albert Svetina, u svojoj knjizi-priznanje „Od osvobodilnega boja do banditizma“ napisao je, kako je „jedina stvar o kojoj se OZNA brinula u tom periodu, bilo, masovno hapšenje“ a podaci koje su imali u centrali u Beloj Krajini kompletirali su se sa podacima OZNE u Trstu.“Sve je bilo dobro pripremljeno i promišljeno“, napisao je Svetina.

Hapšenje „uglednih“ Talijana

6.svibnja 1945. feldmaršal Alexander, uputio je kombiniranim načelnicima štabova savezničke vojske slijedeću depešu:
„General Harding je 5.svibnja održao dvosatni sastanak s generalom Drapšinom.Ostvaren izvjestan napredak u pogledu korištenja tršćanske luke i željezničke pruge.Harding ocjenjuje da je Drapšin dobio svježa Titova uputstva.Harding je uvjeren da će Jugoslaveni dati sve od sebe kako bi postigli granicu koja bi išla približno rijekom Sočom ali će se složiti da mi koristimo luku i željezničku prugu.
Procijenjena snaga Četvrte armije trenutno je oko 60 000 ljudi u Trstu i sjevernije.Jugoslaveni svakodnevno pojačavaju svoje uporište uz rijeku Soču, pa čak i zapadno od nje, a naše jedinice su samo promatrači.
U Trstu hapse sve iole ugledne Talijane,izuzevši jugoslavenskih simpatizera.Jugoslaveni preuzimaju potpun nadzor nad cjelokupnim životom.Danas su banke bile prisiljene izručiti svoje vrijednosne papire.Svi muškarci između 18 i 60 godina su regrutirani-Talijani za prisilni rad, a simpatizere sposobne za borbu, naoružavaju.
Primijećeno je,faktički,da puške predaju gomilama ljudi.Jugoslaveni ,pa čak zapadno od rijeke Soče, u širokim razmjerima rekviriraju žito i ostalo što je neophodno vojsci.
Vjeruje se da su gorički nadbiskup i drugi svećenici uhapšeni, a da mnogima ostalima prijete.
Sasvim je nemoguće uspostaviti bilo kakav oblik savezničke vojne uprave u oblasti Julijska krajina. U stvari, u istočnom dijelu Udina,Jugoslaveni nastoje uspostaviti civilni nadzor.
Odnosi između naših i jugoslavenskih jedinica i nadalje su zadovoljavajući i do sada nije bilo incidenata, no Jugoslaveni provode politiku držanja pod kontrolom svih velikih zgrada i stražarskih mjesta u Trstu.Ne daju nam niti jednu od sedam kasarni“, završio je svoje referiranje feldmaršal Alexander.

Diplomacija je nešto drugo, može se „zaobilaziti“ istina

Generallajtnant Morgan, u ime feldmaršala Alexandera, predao je maršalu Titu u Beogradu, 8.svibnja 1945. Nacrt sporazuma o podjeli teritorije i nadležnosti između dviju vojski.
U tom sporazumu se naglašava stavljanje na raspolaganje tršćanske luke i željezničke pruge, te potpuna kontrola nad cestom koja ide preko Gorice i Tarvisia prema Austriji a posebno interesantan je dio teksta, točka 3. u kojoj se kaže: „ U vršenju vlasti na tom području feldmaršal Alexander koristit će Savezničku vojnu upravu, kao i sve jugoslavenske organe civilne vlasti koji su već uspostavljeni i zadovoljavajuće rade“.
Drugim riječima, Alexander prihvaća jugoslavenske organe civilne vlasti za koje kaže da zadovoljavajuće rade.
Niti riječi o problemima funkcioniranja i ponašanja Jugoslavena koji „hapse iole ugledne Talijane,prisiljavaju banke da izruče vrijednosne papire,o hapšenju goričkog nadbiskupa,prijetnjama i dr.“ o čemu je samo 2 dana ranije izvjestio svoje nadležne.

„Nesporazumi“ među povjesničarima

Povjesničar William Klinger u svome monumentalnom djelu „OZNA-il terrore del popolo“ storia della polizia politica di Tito, na stranici 189, spominje naivnost nekih talijanskih autora među kojima je posebno spomenut Arrigo Petacco koji u svojoj knjizi „L'ESODO“ piše o jednom slovenskom izvješću od 6.svibnja u kojem se prijavljuje da „neki zaboravljaju na svoje vojne dužnosti i budući su naoružani, vjeruju da su policajci, koji trebaju hapsiti ljude“. Izvješće kaže da su uhapšeni mnogi nevini ljudi i da je neophodno da Komanda grada preuzme kontrolu nad situacijom.
10.svibnja,Boris Kidrič,predsjednik slovenske vlade, piše svome predstavniku u Julijskoj krajini, Borisu Kraigheru u kojem kaže da je upravo saznao da „oni“,iz OZNE, odbijaju razumjeti situaciju i nastavljaju sa masovnim hapšenjima, prije svega Talijana u Julijskoj krajini.
“Požuri njima objasniti političku situaciju.Već danas ću razgovarati sa Matijom (Mačekom) jer nam takve greške stvaraju veliku političku štetu“pisao je Kidrič.
Klinger je naivnim ocijenio pisanje Arriga Petacco jer nije bilo nikakve zabune a još manje „nerazumijevanja situacije“. Maček je djelovao po uputama Tita i bio njegova personifikacija u Sloveniji a uživao je posebnu povlaštenu poziciju i povjerenje Maršala.
Boris Kidrič i Boris Kraigher a dijelom i Edvard Kardelj, nisu imali utjecaja na Ivana Mačeka-Matiju jer on je odgovarao organizacijski Rankoviću kao načelniku jugoslavenske OZNE a u stvarnosti samo Titu.
Zanimljivo, uočio sam da je i Klinger pogriješio navesti izvore, jer taj segment „pretjeranog hapšenja ljudi“ od strane slovenske OZNE i Kidričeve „intervencije“ nije opisao Arrigo Petacco u knjizi „L'ESODO“već drugi talijanski povjesničar, Gianni Oliva u svojoj knjizi „FOIBE“, na stranicama 160-161,izdanje 2002.

Djelovanje OZNE u Trstu prema opisu Alberta Svetine

Kao što sam već naveo, Albert Svetina je bio pomoćnik načelnika OZNE (Mačeka) za Sloveniju. Djelokrug rada Svetine bila je organizacija i ekonomija.Nije se bavio hapšenjima i ispitivanjima pa nije ni dolazio u doticaj sa uhapšenima ali je zapažao neka događanja.
OZNA je djelovala strogo konspiracijski i njihovi pripadnici nisu znali jedni za druge, što rade.Bilo im je strogo zabranjeno da međusobno razgovaraju i informiraju se.Svatko je radio „svoj posao“ bez znanja onog drugog.To je bilo nasljeđe rada i načina djelovanja VOS-a iz 1941.g. sa posebim odjelom za likvidacije „narodnih neprijatelja“ u Ljubljani i okolici.Na čelu VOS-a bila je polaznik akademije Dzeržinski, Zdenka Kidrič.
U vrijeme dolaska Mačeka sa svojom ekipom u Trst, Svetina je bio u Gorici po nekom zadatku.Krenuo je automobilom prema Trstu, obalnom cestom.Kada se pojavio pred Mačekom u oznovskoj uniformi ovaj ga je začuđeno pogledao i rekao: Što ti...mogao te netko rafalom izrešetati obzirom da si prepoznatljiv“.Svi ostali bili su u civilnim odjelima a u grupi su bili i polaznici ozloglašene akademije Dzeržinski, Mitja Ribičić i drugi koji su se tek bili vratili iz Moskve, sa „specijalnim“ zadacima u Trstu.
Svetina je napisao da je sve aretacije u Trstu vodila OZNA.
„Iz razkošno opremljene vile,ki je bila velika kot grad,je Maček s svojim izšolovanim in preizkušenim štabom usmerjal oznovske akcije“.
Dok su se Kardelj i drugi iz političkog vodstva bavili uspostavljanjem nove političke vlasti, Maček je sa svojim podanicima iz Bele Krajine i svježim kadrovskim snagama iz Moskve izvodio masovne aretacije (hapšenja).
Sve što je OZNA radila, bila su hapšenja, napisao je Svetina.
Anglo-amerikanci u prvim danima nisu se miješali u aktivnosti OZNE.“Iako se je OZNA u vezi hapšenja i masakara pozivala na obračun s pripadnicima fašističkih jedinica i četnika, od njih tada u Trstu nisam vidio nikoga“, kazao je Svetina.Ili su se predali skupa sa Nijemcima ili su se dobro sakrili.Hapšene su oznovci vodili na sve strane a samo manji dio njih je bio saslušavan. Narednih dana, većina uhapšenih je odvedena u Ljubljanu odnosno u poznati logor Borovnica.
Svetina je opisao da je operativna sposobnost OZNE bila velika jer su svi njeni kadrovi prije pada Ljubljane bili koncentrirani u Trstu.
Za hapšenja su se također koristili „garibaldinci“ odnosno talijanski partizani komunisti koji su se zajednički borili sa jugoslavenskim partizanima.
Sa hapšenjima i odvoženjem ljudi OZNA je uplašila stanovništvo Trsta.Iako je imala pripremljene spiskove ljudi za likvidacije, zbog širine i masovnosti bili su uhapšeni i odvedeni greškom nevini ljudi koji nisu imali nikakve veze sa fašistima i nacistima.
To je priznao i sam Maček koji je kasnije potvrdio da je među uhapšenima bilo i takvih koji „nisu imali ništa protiv nas“.
Četiri dana nakon jugoslavenske okupacije u Trst su stigli i zapadni saveznici pa je po stanovima bilo puno anglo-američkih oficira.Tršćani su bili sretni da ih mogu ugostiti jer im je njihova prisutnost u kući bila kakva takva sigurnost da ih OZNA neće samo tako, „preko noći“ doći uhapsiti i odvesti u nepoznato. S njima su se osjećali djelomično zaštićenima.
Ozna je nastavila baviti se sa svojom „osnovnom aktivnošću“ tj.hapšenjima i nakon što je IV Armija otišla iz Trsta.
Na prvi pogled, bilo je nerazumljivo ponašanje savezničke vojne uprave koja je dopuštala da OZNA i dalje,nakon odlaska jugoslavenskih jedinica iz Trsta 12.lipnja, nastavlja odvoziti ljude u Ljubljanu.
William Klinger je u svojoj knjizi OZNA-il terrore del popolo, pri kraju naveo, po njemu, osnovni razlog te „popustljivosti“ Saveznika prema Titu i njegovom odjelu zaštite naroda u 42 dana boravka u Trstu i kasnije.Britanska obavještajna služba je bila dobro organizirana u Trstu i jedino od nje su zazirali slovenski obavještajci.Britancima ništa nije promaklo od onoga što se u tom gradu dešavalo.Imali su svoje razloge da ne reagiraju, privremeno. I tom prilikom, pokazalo se, da interesi država često puta ne idu u korak s interesima ljudi. Državna politika i nadaleko poznati politički cinizam Winstona Churchila, bili su i u ovom primjeru vidljivi.
Nije ni Churchill imao sreće i moći,baš u svemu. Clement Richard Attlee, već 26.srpnja 1945. sa Laburističkom strankom,uvjerljivo ga je pobjedio i postao premijer Ujedinjenog Kraljevstva. To nije bio definitivan kraj Winstona Churchilla, vratio se 1951 god. nakon pobjede Konzervativne stranke i bio premijer do 1955.god.kada ustupa svoje mjesto Anthony Robertu Edenu.Svojevoljno, bez prisile.

O djelovanju OZNE u Italiji i Trstu nastavljamo u sljedećem članku......

Piše: Veljko Ivančić
Izvori podataka: William Klinger-OZNA-il terrore del popolo,2015.
Albert Svetina- Od osvobodilnega boja do banditizma,2011.
Ivan Maček Matija – Sjećanja,1983.
Gianni Oliva-Foibe,2002.
Arrigo Petacco- L'esodo,1999.
Dr.Dušan Biber:Tito-Churchill,1981.