Povijesni vremeplov: Hrabre žene i njihov otpor naspram vlasti

13.06.2021

Povijesni vremeplov: Hrabre žene i njihov otpor naspram vlasti

Tako je bilo jučer, a danas?

I prije nego što se osvrnem i obradim ovu povijesnu temu jedna digresija spram neposredne povijesti. Od osamostaljenja „Lijepe naše“ održano je osam ciklusa biranja lokalne vlasti. Na području Bujštine, a ništa nije bolje niti u Istri od 48 mandata načelnika i gradonačelnika samo su tri mandata konzumirale žene, što čini tek 6 posto što je sramotno obzirom na hvalu o istarskoj ravnopravnosti spolova.
Prije 90 godina u Istri je nastao snažan spontani pokret žena koje su se pobunile i napale snage javnog reda s zahtjevima za smanjenje poreza na klanje svinja za vlastite potrebe, smanjenje broja nastavnika u općinama, ukinuće svih općinskih nameta, ukinuće potpore svim majkama vanbračne djece, ukinuće položaja općinskog liječnika, ukinuće položaja općinske primalje, ukinuće takse na pse koji čuvaju stada, ukinuće nameta plaćanja predsjednika općine i niz drugih. Valja naglasiti da su zahtjevi za ukinuće općinskih liječnika i općinskih primalja bili opravdani jer su dobivali plaću od općine, a seljaci su morali posebno platiti svaki pregled i uslugu. Žene su bile protiv potpore majkama vanbračne djece jer su to bila djeca talijanskih karabinjera vojnika i službenika.
Ako izbjegnemo ostali dio Istre i osvrnemo se samo na Bujštinu. Već u studenom žene iz Krasice, Tribana Svetog Lovreča kraj Dajle ( današnje Lovrečice) započele su demonstracije. Uskoro su im se priključile žene iz Buja, Grožnjana i Umaga. Tako načelnik općine Buje dr. Guido Baisser (27.11.1931.) poslao prefekturi u Puli izvješće da je tog dana oko 11. sati stotinjak žena svih dobi došlo iz Krasice zahtijevajući ukinuće svih nameta, posebno onih za klanje stoke za privatnu upotrebu, ne mogavši zbog loše ljetine plaćati namete, tim više što nisu raspolagale sredstvima potrebnim za vlastitu potrebu a djeca su skapavala od gladi. Nemiri su nastavljeni i u prosincu. Već 2. prosinca došlo je do agitacije pedesetak žena koje su iz raznih sela naoružane batinama masovno uputile u sjedište općine u Grožnjanu, no intervencijom karabinjera demonstrantice su rastjerane a sedam žena je uhićeno. O tom događaju poručnik karabinjera Giordano iz Buja piše prefekturi u Puli u kojem navodi da je morao intervenirati i identificirao je dvije podstrekačice koje su uhićene i biti procesuirane a uhićeno je još šest žena.
Prema izvješću načelnika općine Umag Apollonija prefekturi u Puli u Umagu su se 3. i 4. prosinca 1931. godine zbile demonstracije dviju skupina žena iz Materade i Svetog Lovreča kraj Dajle. Ženama iz Materade pošao je u susret sam načelnik općine i uvjerio ih da odustanu od pohoda. Protiv svih uhićenih u nemirima na Bujštini bio je proveden sudski postupak na temelju čl. 415 Krivičnog zakonika i članka 20 Zakona o javnoj sigurnosti.
Zanimljivo je da su nemiri žena tih godina bili učestali u Istri, ali nikada se nije doznalo tko je organizirao i podstrekao nemire. Fašističke vlasti sumnjale su na svećenika don Tomu Banka, a u Bujama braću Marka, Andriju i Roka Zlatića o čemu je nešto pisao Vjekoslav Bratulić.
Podestati su u svojim izvješćima otvoreno iznosili bijedu naroda. Tako bujska općina u svom dopisu (br. 53 - 4251 od 27. 11. 1931.) opravdava pobunu žena između ostalog riječima: „ Ne raspolažu sredstvima potrebnim da nahrane sebe i svoju djecu koja skapavaju od gladi.. bijeda je velika i pogađa trećinu ukupnog stanovništva- Ima obitelji koje nemaju čime utažiti glad“ (H. Buršić : Od ropstva do slobode Istra 1918-45.)
Tekst: Zlatan Varelija