Povijesni vremeplov Mate Bastian - čovjek o kojemu se vrlo malo zna

25.09.2021

Povijesni vremeplov Mate Bastian - čovjek o kojemu se vrlo malo zna

Povijesni vremeplov

Mate Bastian - čovjek o kojemu se vrlo malo zna

 

 

U prvom dijelu narodnog preporoda i političkog života Hrvata u Istri do početka 80-tih godina 19. st. najznačajniji i općepoznati društveno-politički i kulturno prosvjetiteljski radnik je dr. Juraj Dobrila, porečko-puljski, a kasnije tršćansko-koparski biskup. Uz drugog značajnog predstavnika preporoditeljskog pokreta dr. Dinka Vitezića, treba obvezatno pribrojiti i treću osobu o kojoj se mnogo manje govori kako u stručnim tako i općim krugovima, a to je Mate Bastijan.

Jugi su zaselak u kastavskom području nedaleko od sela Sv. Matej (Viškovo) gdje je 5. rujna 1828. godine rođen Mate Bastijan, uz brata blizanca Ivana. Prema porodičnoj tradiciji, Bastianovi su preci bili iz Kranjske, a doselili su se na feudalno dobro riječkih isusovaca i kupili od njih posjed. Ovo prezime vrlo je rijetko u Istri, ali ga nalazimo i u talijanskim prezimenima. Prezime se tijekom vremena različito pisalo, a i sama su se braća ponekad različito potpisivala, najčešće u dva oblika, Bastian ili Baštijan.

Školovanje je započeo u Svetom Mateju, a osnovnu je naobrazbu stekao kod popa Jurija Premude. Vjerojatno je svojom bistrinom i učenjem oduševio roditelje, a osobito tetku Rubešu koja je bila pekarica u Rijeci, te je nastavio školovanje. Mate je u Riječkoj gimnaziji (1841-46) stekao niže gimnazijsko obrazovanje, završivši tzv. gramatiku. U Rijeci je nastavio daljnje školovanje polazeći višu gimnaziju tzv. humanior. Bio je izvrstan učenik, a jedini predmet koji mu je zadavao problem bio je mađarski. 1846 godine odlazi u Zagreb gdje nastavlja školovanje i završava ostala dva razreda gimnazije tzv. filozofiju. Razdoblje od 1848 – 1851 provodi u Gorici u bogosloviji, da bi završnu, četvrtu godinu, proboravio u Trstu (1851/52). Na službu stupa 1852. godine i kapelanuje najprije u Umagu, potom u Črnom Vrhu (Brtonigli), a 1856. prelazi u Trst gdje ostaje do kraja svojega života.

Na život i opredjeljenja ovog neimara od najranije mladosti školovanja utjecala je pojava ilirizma, a osobito velik utjecaj odigrao se na školovanju u Trstu 1851. godine. Naime, jedan od ravnatelja bogoslovije kao i nastavnik bio je Juraj Dobrila čovjek koji je i sam poprimio dio ilirskih ideja. U prvim godinama službovanja Bastian praktički radi u najugroženijim krajevima zapadne Istre, u dva mjesta, Črni Vrh i Umag koja su se tada gotovo pretvorila u talijanska. Ovdje je na licu mjesta mogao vidjeti kakav je utjecaj političke, ekonomske i kulturne nadmoćnosti građansko-veleposjedničkog elementa i kako tom utjecaju i tim strancima podliježu naši narodi. Iako je svaki oblik javnog djelovanja bio nemoguć za Bachovog apsolutizma, Bastianov je bivši nastavnik uspio pripremiti i 1854. g. objaviti prvu publikaciju trajnog karaktera u Istri na hrvatskom jeziku, Dobrilin molitvenik „Oče budi volja tvoja“. Ubrzo je postao i ostao jedan od osnovnih udžbenika hrvatske pismenosti za sve istarske Hrvate.  Sasvim je vjerojatno da se i Bastian služio tom edicijom svoga nastavnika, obzirom da su tada u većini slučajeva svećenici bili i duhovnici i prosvjetni radnici.

Prelazak u Trst za Bastiana označava novu i zadnju crtu životnog puta ali najplodniju i najpoznatiju. Po rezultatima je ovaj drugi dio njegova života istovremeno i najvredniji. Trst je u to vrijeme bio slobodna luka i u svoja njedra privlačio je mnoge predstavnike naroda. U to vrijeme u Trstu osim hrvatskog i slovenskog življa živi podosta i drugih slavenskih naroda (Čeha i Srba). U takvoj sredini, kuća Bastianovih postaje sastajalište mnogih, on održava kontakte sa mnogobrojnim Hrvatima u Hrvatskoj, a slabljenjem Bachovog apsolutizma udaraju se jaki temelji hrvatskog narodnog preporoda u Istri. Udio Mate Bastiana u tome nije od perifernog značaja. Otvara se „Slavjanska čitaonica“ u Trstu, u njegovu rodnom kraju Kastvu (1866.) i kastavska „Čitalnica“. Započinje izlaziti i  kalendar „Istran“ u kojemu je svoj doprinos dao i sam Mate. Intenzivniji život tih 60.- tih godina pokazao je da hrvatski politički pokret može preći u višu razvojnu fazu, u period uspješnog rada. Čitaonički pokret i kalendar „Istran“ te izbori za Porečki sabor otkrivali su da se može pristupiti organiziranijem radu među Hrvatima u Istri. Za to je već bilo dovoljno kadrova, doduše još uvijek svećenika, ali već tada su se započele školovati generacije svjetovnog zvanja (učitelji i pravnici). Nužno potreban korak ka smišljenom okupljanju Hrvata predstavljalo bi pokretanje lista na hrvatskom jeziku za Hrvate iz Istre.

1869-ta je godina kada konačno dozrijeva misao o pokretanju ovakvih novina. Postavlja se pitanje, tko je posebno zaslužan za definitivno uobličavanje te misli kao i njeno ostvarivanje. O tome današnja historiografija nije zauzela definitivan stav. S jedne strane mnogi autori smatraju Matu Bastiana isključivim idejnim i praktičnim začetnikom te pokretačem i osnivačem prvih hrvatskih novina za Istru, istodobno, drugi tu čast pripisuju Jurju Dobrili. Vjerojatno je istina negdje na sredini, što je vidljivo iz Bastianovih pisama Ernestu Jelušiću starijem, kao i Dobrilinih pisama Antunu Karabaiću (1870.). „Naša Sloga“ koja započinje izlaziti 1870. godine plod je ne samo Dobrile i Bastiana već i ostalih suradnika, Antona Karabaića, Tomislava Padovana, Mate Ujčića.

Uređujući najveći dio "Naše Sloge" Bastian je napisao ogroman broj članaka počevši od temeljnih priloga iz političkog i ostalog života lokalnog područja ili svjetske i evropske politike. Pisao je obične vijesti, vedre i jetke satire, članke pod naslovom: "Diple babinog Marka" (Istriensia), tekstove za neobično popularne i utjecajne razgovore koji su vođeni između Franine i Jurine, danas već klasičnih likova iz Istre (zanimljivo da ih je oživio putem crteža njegov brat blizanac Ivan). Objavljivao je svoje priloge i u novinama i časopisima izvan granica Istre; tako u "Požaru" odnosno "Obzorju" zatim u "Nevenu", „Svetozoru“ i drugima. Čini se da je on vodio uredničku brigu o listu sve do kraja 70-tih godina ispunjavajući njegov sadržaj najčešće i najvećim djelom sam. Politički pregled koji je obično bio smješten na prvoj ili drugoj stranici uređivao je i popunjavao sve do svoje smrti. Rad na "Našoj Slogi" apsorbirao je najveći dio Bastianovog radnog potencijala. Ne samo zbog raznovrsnih komplikacija i brige oko izdavanja lista već i zbog toga što je redakcija ovih novina sve do početka 80-tih predstavljala središte čitavog društveno političkog života hrvatskog pokreta u Istri.

O Bastianovom pjesničkom radu vrlo malo se zna. Još je Rikard Katalinić-Jeretov posvetio  svoju prvu zbirku pod nazivom: "Pozdrav Istarskog Hrvata" Mati Bastianu. Još zarana započeo je Mate pisati pjesme, a kao prva njegova pjesma spominje se: "Liburnjanin sa  vrha Učke" koja je objavljena 1855. g. u „Nevenu“ ali je nastala desetak godina ranije. On se u pjesničkom izražavanju služi kao uzorom prvenstveno narodnom poezijom. Među njegovim pjesmama nalazimo refleksivne pjesme, zatim rodoljubne prepune slobodarskih tenzija, čisto ljudske ali malo neobično za čovjeka koji se priprema za svećeničko zvanje, ljubavne. Pjesme stvara kao svećenik u Črnom Vrhu i Umagu, a poslije intenzivno u Trstu. U tom razdoblju objavljuje sonete: “Želja“, „Ljubavni pogled“, seriju elegija pod nazivom "Proljetnice". Svoje stvaralaštvo u tom periodu posvećuje potrebama svoga naroda. Redaju se pjesme: “Pjesnikova žalost“ objavljena u „Nevenu“, čak i u Sundičićevom "Orliću" u Crnoj Gori. Pjesme pod nazivom: "Latinom", "Istarski Hrvat i susjed mu", "Istarskim hrvatskim roditeljima", "Šarenjaci," "Istraninu", objavljuju se u „Nevenu“, ali je najviše pjesma objavljeno u „Našoj Slogi". Njegove pjesme su tople, zanosne, jetke, satirične, snažne u svojoj kritici.

 Mate Bastian okušao se i u dramskom stvaralaštvu. Iako nijedan od njegovih radova nije završen, iz njegovih se radova može vidjeti koje je karaktere u životu Istre smatrao najznačajnijim. On u svojim radovima nema glavnih junaka u obliku jedne osobe, u njegovim radovima glavni nositelj radnje je puk, masa. U drami: "Zadnji kastavski kapetan" pisanoj u stihovima (završena četiri poglavlja, a peto započeto), kastavski puk, seljaci plastično su opisani, njihova borba koja se temelji na obrani prava zabilježenim u pisanim propisima je zajednička i masovna bez pojedinaca koji bi se u njoj istakli, nasuprot nositelju feudalne vladavine Franji Moreliiju koji je uz to i stranac. Među rukopisima, poslije njegove smrti pronađena su još dva nedovršena rada. Jedan je ep u desetercu, a drugi u osmercu koji opisuje lovransku malograđanštinu i život jednog istarskog gradića u to doba.

O životu i radu Jurja Dobrile, Dinka Vitezića, Vjekoslava Spinčića, Matka Laginje postoje dobri prikazi, a Mate Bastian uz njih jedan od najznačajnijih, svoj kvalitetan i sveobuhvatan prikaz još uvijek čeka. I o samom datumu smrti ovog neimara postoji različiti datumi (25. kolovoza 1885., 26. listopada 1885., 24. studenog 1885.) ali vjerojatno je umro 25. studenog 1885. godine, jer je nekrolog "Naša Sloga objavila 26. studenog, pa ako njoj možemo vjerovati, Bastian je stvarno umro 25. studenog 1885. godine. 

 

tekst Zlatan Varelija