Povijesni vremeplov: Pazinske odluke, 13. rujna 1943.

13.09.2020

Povijesni vremeplov: Pazinske odluke, 13. rujna 1943.

Početak sjedinjenja Istre s partizanskom Hrvatskom i novom jugoslavenskom zajednicom

Na današnji dan, 13.rujna 1943. u Pazinu je bilo zasjedanje Okružnog Narodnog oslobodilačkog odbora za Istru te je objavljen Proglas sjedinjenja i slobode Istarskom narodu.

Ljubo Drndić u knjizi „Oružje i sloboda Istre“ ovako opisuje događaj: „ Približavalo se podne kad je predsjednik ONOO i član partijskog rukovodstva, narodni heroj Joakim Rakovac, otvorio, vjerojatno, najznačajniji sastanak u povijesti naroda Istre.

Pored članova Okružnog NOO-a i Prvog partijskog rukovodstva Joakima Rakovca, Antona Cerovca, Drage Ivančića, Ivana Motike, Ćire Ranera, Silva Milenića, Vlade Juričića, Milke Milenić, Antona Raspora i Ljube Drndića, na tom su se pazinskom zasjedanju našli i članovi gradskog NOO-a Pazin Vjekoslav Stranić, Nina Banovac, Nada Raner i Ninica Gortan, omladinski rukovodioci talijanske narodnosti Giorgio Sestan i Nicles Olivi, predsjednik Kotarskog NOO-a Pazin Mate Ladavac, raški rudari Mate Štemberga i Anton Dobrić, poznati aktivisti NOP-a Ivan Červar s Tinjanštine, Anton Grubiša iz sela Dvoričani, Franjo Dorčić i Nini Ferenčić iz Pazina, Štefanija Ravnić iz Lupoglava, Anton Mrakić iz Cerovlja, Jakov Jureša Kolić iz Šajini, Vjekoslav Zenzerović iz Prodola, svećenici Josip Pavlišić iz Gologorice i Zvonimir Brumnić iz Tinjana, skojevci Petar Šuran, Stanko Jekić, Miljenko Benčić, Marija Maretić i mnogi drugi“.

U vrijeme čitanja proglasa razoružavali se fašistički garnizoni

Namjerno sam ovdje prenio spisak sudionika iz kojeg se vidi da nije bilo predstavnika iz mnogih istarskih gradova i dijelova Istre. Razlog tome treba potražiti u akcijama koje su se još uvijek provodile diljem Istre i mnogi lokalne vođe narodnog ustanka smatrale su važnijim njihovo učešće u razoružavanju fašističkih garnizona i druge aktivnosti vezane za organizaciju NOP-a u njihovim mjestima.

Latentni sukobi s talijanskim komunistima Istre

Ipak, primjetno je odsustvo poznatih talijanskih komunista iz Rovinja i Pule, kao što su bili Pino Budicin ili Giacomo Urbinz. Bili su to počeci i poteškoće u razumijevanju i prihvaćanju ciljeva općeg narodnooslobodilačkog ustanka odnosno krajnjih namjera, borba protiv fašizma i klasna borba ili borba koja će u konačnosti odvojiti Istru od tadašnje Italije i pripojiti je  Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji. No, o tome će više biti govora u jednom od slijedećih nastavaka.

Ovdje želim podcrtati i prisustvo raškog rudara Mate Štemberga o kojem će također biti više govora u poglavlju posvećenog fojbama.

Na vidiku veli dometi rujanskih događaja u Istri

 Ljubo Drndić nastavlja: „ Joakim Rakovac je prodornim glasom i jednostavnim riječima objasnio izuzetno značenje tih prijelomnih dana istarske povijesti. Istakao je da je gotovo čitav poluotok oslobođen, da je talijanska fašistička vlast temeljito srušena, a naša, narodna, uspješno uspostavljena, da su garnizoni talijanske vojske razoružani, a partizanske čete, bataljoni i komande mjesta formirane, pa je na osnovi takve revolucionarne akcije najširih slojeva naroda Istre logično i nužno prekidanje svih dotadašnjih veza s talijanskom fašističkom državom. Istodobno je hrvatski narod istarskog poluotoka, kojemu se pridružuje i velik dio talijanskih komunista i antifašista, pozvan da preko svojih ovlaštenih predstavnika, koristeći se pravom na samoodređenje, proglasi sjedinjenje Istre s partizanskom Hrvatskom i novom jugoslavenskom zajednicom koja je izrastala iz oslobodilačke borbe“.

Ovdje je potrebno naglasiti da je Joakim Rakovac posebno isticao stavove rukovodstva NOP-a da je razoružanim talijanskim vojnicima i dalje potrebno pružati pomoć da se vrate svojim kućama jer su se i oni sami u Istri, osjećali kao stranci i okupatori. Uzimajući u obzir univerzalni karakter antifašističke koalicije, Rakovac je kazao, da onim talijanskim vojnicima koji to žele, treba omogućiti da se u partizanskim redovima bore za sutrašnju naprednu, demokratsku Italiju.

Tokom zasjedanja u Pazinu, zaključeno je da fašistički zločinci i mučitelji naroda moraju biti kažnjeni, ali u regularnim vojnim sudovima, a samovoljne postupke i osvete treba najenergičnije sprečavati.

U diskusiji su sudjelovali mnogi od prisutnih, upotpunjujući sliku i domete velikih rujanskih događaja.

Nakon toga je Joakim Rakovac pozvao Ljubu Drndića da pročita tekst proglasa Istarskom narodu :

Povijesni vremeplov: Pazinske odluke, 13. rujna 1943.

 

Prolomio se buran pljesak i čuli su se snažni poklici domovini Hrvatskoj i ZAVNOH-u, Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije, Crvenoj armiji i savezničkim armijama.

Budući da su tiskaru u Pazinu fašisti već odavna uništili, Ljubo Drndić, kao ovlašteni predstavnik NOP-a Istre, krenuo je u Hrvatsko primorje da se tamo štampa i osigura objavljivanje proglasa. Ostali sudionici pazinskog zasjedanja ONOO, odmah su krenuli na teren, svako u svoje područje djelovanja da bi narod upoznali s donijetim odlukama.

Piše: Veljko Ivančić