Povijesni vremeplov - Perche' L'Italia amo' Mussolini - prvi dio Zašto je Italia voljela Musolinija

08.09.2021

Povijesni vremeplov - Perche' L'Italia amo' Mussolini  - prvi dio Zašto je Italia voljela Musolinija

Povijesni vremeplov - Perche' L'Italia amo' Mussolini  - prvi dio

Zašto je Italia voljela Musolinija

Na današnji dan, 8.rujna 1943. kapitulirala je Italija.Mnogo je knjiga u svijetu napisano o tom značajnom povijesnom događaju.

Bruno Vespa, poznati talijanski TV voditelj i urednik, novinar i pisac, prošle 2020. godine, izdao je jednu od svojih mnogobrojnih knjiga u kojoj je nastojao objasniti, zašto su Talijani u vrijeme Musolinijeve  vladavine, voljeli tog fašističkog diktatora.

Knjigu „Perche' l'Italia amo' Mussolini“, Vespa je podijelio u 2 dijela.U prvom dijelu na 220 stranica Vespa piše o poznatim i manje poznatim događajima i osobama koje su ostavile traga u 20-togodišnjoj eri fašizma.U drugom dijelu knjige, na 180 stranica,Vespa je opisao diktaturu koja je promijenila svijet, diktatura Covid-19, te izvršio usporedbu između te dvije potpuno različite diktature.

Ovom prilikom a zbog nedostaka prostora, članak koji pišem, posvetio sam Musoliniju kojeg su Talijani, prema Vespi, cijenili, voljeli i gotovo obožavali, za razliku od nas na ovim prostorima , koji smo ga doživljeli kao oličenje najvećeg zla, ljudske tragedije i patnje.

Bruno Vespa započinje svoju knjigu opisivanjem praznih ulica i trgova Rima u vrijeme pandemije Covid-19 i to prisjećajući se povijesnih događaja koji su se zbili na Piazza Venezia.

Na tom čuvenom rimskom trgu, 10.lipnja 1940. u 6 sati popodne, Duce se pojavio na balkonu Sala del Mappamondo palače Venezia i objavio tragičnu odluku udruživanja sa Hitlerom u ratu protiv Francuske i Engleske. Masa prisutnog naroda bila je „oceanska“, slična onoj četiri godine ranije, 9.svibnja 1936. kada je proklamiran Imperij.

Italija je voljela Musolinija, mnogo više nego što prosječni čitatelj može zamisliti, piše Vespa.

Razdoblje fašizma kojeg Vespa opisuje počinje od 3.siječnja 1925. koji je označio početak stvarne fašističke diktature i završava sa proklamacijom imperija 1936.g. jer sve nakon toga predstavlja sunovrat koji vodi prema sramotnim rasnim zakonima i ludosti rata kojima se mnogi nisu suprostavili.

 

Slavenska niža i barbarska rasa

 

Mi u Istri smo fašistički teror osjetili i doživjeli ranije od Talijana u Italiji, kada je u pulskom kazalištu 20.rujna 1920. Mussolini rekao slijedeće: „ Pred rasom kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne treba slijediti politiku mrkve, nego politiku batine.Granice Italije moraju biti Brenner,Snježnik i dinarske Alpe.Vjerujem da se može žrtvovati 500.000 slavenskih barbara za 50.000 Talijana“. (Teresa Maria Rauzino-Slavi ed ebrei nel campo di concentramento di Manfredonia.Sudest.n5,marzo 2005.str.98-101).

O Labinskoj republici i Proštinskoj buni protiv fašista iz 1921.g. nećemo ovom prilikom.

Dolaskom fašista na vlast 28.listopada 1922. sve što je podsjećalo na postojanje Hrvata i Slovenaca u Istri i Slovenskom primorju, zatiralo se organizirano i sustavno, otvorenom represijom: ricinusovim uljem,batinama,zatvorima,konfinacijama.Uništeni su spomenici kulture,spaljeni narodni domovi,knjige,tiskare, a sve hrvatske škole,prosvjetne,političke i gospodarske institucije i čitaonice zabranjene su.Zabranjena su također kulturna i prosvjetna društva, otjerani preko granice učitelji, nepoćudne osobe,svećenici i redovnici. (H.Buršić- Od ropstva do slobode 1918-1945.Histria Croatica c.a.s.h. 2011.).

 

Kako je Italija postala fašistička država

 

Talijanima u Italiji trebalo je nekoliko godina više i kasnije, da shvate svu razornost i pogubnost fašizma a kod njih je sve započelo kada je 10.lipnja 1924. god. na ulici u Rimu, otet i ubijen član Zastupničkog doma parlamenta, Giacomo Matteotti,političar,novinar i talijanski antifašist.

Do te godine, osim sporadičnih fašističkih incidenata koji su se dešavali uglavnom na sjeveru Italije, većina građana  još uvijek nije shvaćala u kojem pravcu Mussolini vodi talijansku državu.

Na dan kada je otet i ubijen, Matteotti je trebao održati još jedan u nizu govoru u Parlamentu gdje je optuživao Musolinija za izbornu prijevaru i nastanak diktature nakon izbora od 6.travnja 1924.g.

Po izlasku iz kuće, Matteoti se tog kobnog dana uputio pješice u Montecitorio (Parlament).Putem ga sustigao jedan automobil sa nekim osobama koje su kasnije prepoznate kao pripadnici političke policije.Dvojica agresora,skočila su na zastupnika i nakon kratke borbe, savladali ga i ubacili u vozilo gdje se Matteotti grčevito borio i uspio kroz prozorčić izbaciti svoju zastupničku iskaznicu koju su dvojica dječaka pokupili i kasnije sa drugim građanima svjedočili o događaju.

U namjeri da se oslobode tijela ubijenog, petorica otmičara su se odvezli 25 km dalje od Rima i „oslobodili“ se leša u nekoj šumi.Leš je sasvim slučajno otkriven oko dva mjeseca kasnije.

Nestanak i ubistvo zastupnika izazvao je lavinu protesta od strane oporbenih zastupnika pa je tako nastala i poznata „Secessione dell'Aventino“ akt protesta članova zastupničkog doma Kraljevine Italije započetog 27.lipnja 1924.Namjera oporbe bila je izazvati pad vlade i sazivanje novih izbora.

U početku je Mussolini odbijao bilo kakvu povezanost sa tim ubojstvom iako je mišljenje javnosti bilo da snosi direktnu odgovornost kao naručitelj ubojstva.

3. siječnja 1925., Mussolini je u zastupničkom domu najprije odbijao optužbu svoje povezanosti sa tim ubojstvom da bi iznenada, sasvim neočekivano, promijenio ton i osobno preuzeo političku, moralnu i povijesnu odgovornost za  nastali događaj, zbog činjenice da je stvorio klimu nasilja ali i dao do znanja da je neprikosnoveni vođa fašizma.

Završne riječi Musolinija zvučale su prijeteći: „ Italia gospodo, želi mir i smirenost, daćemo joj sa ljubavlju ako je moguće, ili silom ako je neophodno. Budite sigurni da će se unutar 48 sati stvar razjasniti na čitavom području“.

Te iste noći,ministar unutarnjih poslova,Luigi Federzoni, uputio je svim šefovima policije telegrame u kojima im proslijeđuje zahtjeve Musolinija da vlasti obrate posebnu pažnju na asocijacije i udruge, na svako javno djelovanje usmjerene protiv državne vlasti i davao je lokalnim vlastima slobodu djelovanja i represije protiv svakoga koji bi pokušao rušiti režim.

I tako je započela fašistička diktatura i nasilje unutar same države Italije, od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga Apeninskog poluotoka.

Slijedi nastavak.

 

Piše: Veljko Ivančić