Povijesni vremeplov: Zašto Tita, koji je s Izraelom prekinuo odnose, za antižidovstvo nisu teretili ni najveći cionisti? Odgovor leži u ‘operaciji Baršun‘

19.05.2021

Povijesni vremeplov: Zašto Tita, koji je s Izraelom prekinuo odnose, za antižidovstvo nisu teretili ni najveći cionisti? Odgovor leži u ‘operaciji Baršun‘

Od tajnog naoružavanja Izraela do protivljenja ratu na Bliskom istoku

Josip Broz Tito je bio jedini vojskovođa u 2. svjetskom ratu u čijim su jedinicama imali šansu preživjeti i boriti se protiv fašista tadašnji jugoslavenski Židovi. Od ukupno nešto više od 9000 Židova s područja tadašnje NDH koji su preživjeli holokaust, njih polovica spasila se u Titovim partizanima, kao pripadnici antifašističkog pokreta.
„Proporcionalno to je bilo najbrojnije sudjelovanje Židova u svim pokretima otpora u cijeloj Europi“ – napisao je svojedobno pokojni publicist Slavko Goldstein.
Tito je dobro znao kakva je masovna tragedija zadesila židovski narod nacističkim programom njegova istrebljenja, no to ga nije priječilo da upravo Izrael kao novoosnovana država ostataka toga zatiranog naroda bude prva s kojom je bivša Jugoslavija svojedobno prekinula diplomatske odnose. Predsjednik SFRJ je bio žestoki kritičar ekspanzionističkih vojnih akcija i izraelske agresije na susjedne arapske zemlje. Desetljećima se, kao i službena SFRJ diplomacija, zalagao za mir na Bliskom istoku na način da se Izrael povuče s okupiranih teritorija, a da arapske države zauzvrat priznaju Izrael.

Nakon što je Izrael 1967. napao Egipat, Jordan, Siriju i Irak te u tzv. Šestodnevnom ratu osvojio pet puta veći teritorij od dotadašnjega - Gazu, Zapadnu obalu, Golansku visoravan i poluotok Sinaj - u Moskvi se okupio komunistički blok zemalja, zajedno s Jugoslavijom, te izjavom osudio agresiju Izraela na Egipat. Suzdržana je bila samo Rumunjska. I Tito je bio pozvan na taj sastanak s tadašnjim liderom SSSR-a Leonidom Brežnjevom, te se počelo špekulirati o ponovnom političkom približavanju Jugoslavije i Kremlja. Maršal s Dedinja je naknadno dao izjavu kojom je opovrgnuo igru po diktatu Moskve, kazavši da je izjavu o osudi Izraela zapravo inicirala Jugoslavija, kao nesvrstana zemlja.
- U Moskvi sam veoma energično insistirao na tome da borba arapskih naroda nije samo njihova, da je to prvi front borbe svih socijalističkih i progresivnih snaga protiv imperijalizma. Ako bi se sad ovdje postavilo pitanje tko je bio inicijator odluka u Moskvi, moglo bi se reći da smo mi to bili. Šta će ostati od pokreta nesvrstanosti ako se mi ne suprotstavimo kad se okupiraju nezavisne zemlje i u njima pokušavaju promijeniti režimi? U Moskvi sam rekao da je Izrael za nas sporedno pitanje, jer je ta država pijun u rukama imperijalista. Ono što su napravili Rumunji je glupost i lako se njima držati po sredini kad nemaju nikakvih granica sa imperijalističkim silama: to će im se grdno osvetiti jednog dana - izjavio je Tito, a nakon njegovih riječi Jugoslavija je prekinula dipomatske odnose s Izraelom.
Spomenuti susret komunističkih vođa u Moskvi pomno je analiziran, a neki izvorni zapisnici s toga sastanka, primjerice dokumenti generalnog sekretara mađarske KP, objavljeni su svojedobno i u Jerusalem Postu. Prema njima, Tito se puno agilnije zalagao za osudu Izraela nego itko na sovjetskoj strani, te je tražio hitnu uspostavu zračnog mosta i opskrbu Egipta i svog nesvrstanog prijatelja Nasera potrebnim naoružanjem. Titu se pripisuje i nacrt izjave u kojoj se Izrael označava kao agresor. Nakon što su gotovo sve komunističke zemlje prekinule diplomatske odnose s Izraelom, Rumunjska i Nicolai Ceaușescu ostali su rezervirani i zadržali nezavisan stav.

Židove je prilično šokirala Titova odrješitost prema vojnim pobjedama ministra s povezom na oku Moshe Dayana i jurišnoj politici njihove države. Kako su ga smatrali istinskim herojem partizanske borbe protiv nacizma, ipak mu je u Izraelu sve prilično brzo oprošteno u ime „nesvrstanog“ prijateljstva s Naserom. No, prema izvješćima nekih američkih novinara, Titu je žestoki napad na Izrael i njegovo suosjećanje s Arapima otvorilo kritičke rasprave u tadašnjem Politbirou i među članovima njegove Vlade. Neki od Titovih suradnika su bili zabrinuti hoće li to ugroziti ekonomske odnose Jugoslavije s Amerikom i Zapadom koji su tad taman hvatali prvi zamah.
Današnji izraelski „jastrebovi“ svaku kritiku svojega militarizma i nekritičke upotrebe sile prema civilima na Bliskom istoku manipulativno pokušavaju proglasiti antisemitizmom, te sve svoje kritičare tako jeftino svrstati uz bok Hitleru i Paveliću. Titu se, međutim, ni najljući cionisti nisu usudili ni pomisliti predbaciti ikakvu generalnu netrpeljivost, a to – objektivno – nisu ni imali zašto. Usprkos prekidu diplomatskih odnosa Izraela i SFRJ koji je trajao čak 20 godina, sve do 1987. , Titov režim nikad nije zagovarao nikakvu antižidovsku politiku, nego samo osuđivao brutalne vojne metode koje su u Izraelu počeli koristiti prema nezaštićenijima i slabijima, postajući u očima mnogih od naroda-žrtve narod bez empatije.
Štoviše, dokumentirano saznanje da je Titova Jugoslavija još 1948. godine zajedno s Čehoslovačkom sudjelovala u tajnom naoružavanju Izraelaca u Palestini prvim avionima tipa spitfire govori o iznimno slojevitom i dinamičnom razvoju odnosa Titova režima i Izraela. Tito je, naime, preko crnogorskih aerodroma 1948., u tajnoj operaciji „Baršun“, slao Izraelu prve avione da ratuju protiv arapskih zemalja: onih istih koje će kasnije postati okosnica njegova Pokreta nesvrstanih.
Izvor:Slobodna Dalmacija