Povodom izložbe o lovstvu u umaškom muzeju, povezana tema:Lovni turizam nije trebao biti samo epizoda u turističkoj ponudi Istre

09.06.2021

Povodom izložbe o lovstvu u umaškom muzeju, povezana tema:Lovni turizam nije trebao biti samo epizoda u turističkoj ponudi Istre

Lino Kodela o vremenu koje se moglo spasiti
Povodom izložbe o lovstvu na Bujštini koja se otvara u četvrtak, 11.lipnja u 19,30 sati u Muzeju grada Umaga iz čije prizme će se promatrati na turistički - gospodarsko doba u kojem je lovstvo igralo značajnu ulogu na našem lokalnom prostoru donosimo intervju sa Linom Kodelom čelnom osobom brojnih pravnih subjekata Lovačkog saveza Hrvatske. Intervju je objavljen u Glasu Istre u prosincu 2017. ali je vrlo živopisan i aktualan kao mali lovački vremeplov, odnosno dokument.

Intervju, 2017.

 Nedavno objavljen članak u našem glasilu o pitanju opstanka lovačkih društava Istre i gospodarenja zajedničkim lovištima, probudio je sjećanja na nekad popularan i unosan lovni turizam u Istri s kojim je prednjačila kao Regija na prostoru bivše države i Europe. Za vjerodostojnu i dokumentiranu priču o povijesti lovnog turizma na našem poluotoku obratili smo se ekspertu iz tog područja, Linu Kodeli iz Lovrećice kraj Umaga, koji je između brojnih funkcija, od 1955. godine obnašao funkcije predsjednika ili dopredsjednika te člana Izvršnog odbora Lovačkog saveza Hrvatske, predsjednika Komisije za lovni turizam Hrvatske, člana brojnih nacionalnih asocijacija za lovnu kinologiju. Kao delegat Hrvatskog kinološkog saveza sudjelovao je na skupštini Internacionalnog kinološkog saveza (FCI) u Puerto Ricu, 1997. godine. Za osobitu stručnost i zasluge, Hrvatski kinološki savez dodijelio mu je 2011. godine povelju s počasnom titulom Doajena hrvatske kinologije.

Kada na Bujštini i Istri započinje razvoj lovnog turizma?

-Još od 1954. godine, privučeni znatiželjom za otkrivanjem novih lovišta dolaze individualno prvi talijanski lovci s područja Friuli - Venezije Giulije. S godinama naglo raste njihov broj na području Bujštine, Poreštine , Pazinštine i cijele Istre pa se počinju puniti hotelski kapaciteti. U Poreču su lovci odsjedali u hotelu Rivijera, kao i pulskoj Rivijeri, dok su naši lovci najčešće boravili u portoroškom Pallace hotelu, jer u Umagu nije postojao odgovarajući smještaj. Vijest o istarskoj plemenitoj divljači, poljskoj jarebici-trčki, živahnom istarskom zecu i fazanu brzo se proširila Italijom i predstavnici Saveza lovačkog društva općina Buje -Umag-Novigrad, osnovanog koncem 1962. godine ubrzano započinju s radnjama oko organiziranog lovstva povezanog sa turističkom privredom Bujštine. Te iste godine završavaju radove na lovačkom domu u Bujama, najsuvremenijem te vrste na prostoru bivše Jugoslavije. Dom je imao uređene sobe, urede, restoran i skladište za odstrijeljenu divljač, a izgrađen je dobrovoljnim radom svih lovca s Bujštine. Osnovana je služba zajedničkog računovodstva i kreće se sa sustavnim gospodarenjem lovištima. Istra je u to doba bila najbogatija Regija (zona) s poljskom jarebicom u Europi, što se definira prema zakonskoj obvezi bonitiranja. Godine 1968. godine kada je obavljeno prvo bonitiranje lovišta Istre na istarskim lovištima utvrđena je brojka od 58 118 istarskih zečeva, 72 000 jarebica-trčki i 58 000 fazana., od čega je polovica imala stanište na Bujštini.
Koliko je lovni turizam utjecao na izgradnju suvremenih hotela na području Umaga i razvoj turizma?
- S obzirom da smo po lovnom prometu kao lovište Bujštine prednjačili na prostoru bivše države, morali smo održavati taj nivo kroz kvalitetniju turističku ponudu i uslugu. Lovci turisti su bili gosti velike kupovne moći i sve su plaćali u „kešu“. Osobno sam se povezao sa rukovodstvom tadašnjeg Istraturista, direktorom Erminijom Medicom, podastirući mu podatke i dokazujući opravdanost ulaganja u izgradnju ekskluzivnog hotela Adriatic koji je sagrađen 1964. godine. Bio je to, prema mojim saznanjima, tada najmoderniji objekt na Mediteranu. U to smo vrijeme preuzeli primat u lovstvu i Bujština postaje Olimpijsko središte za lovni turizam, lovnu kinologiju i međunarodna takmičenja. Lovci turisti, a posebno dreseri pasa iz cijeloga svijeta sjatili bi se u Umag, ne samo poradi lovnog turizma već i zbog izložbi pasa i utakmica pasa. Sjećam se da bi nam mnogi svjetski takmičari znali laskati kako takvog hotela, poput Adriatica, nema ni u Las Vegasu.
Kako se uz lovni turizam razvijala i lovna kinologija?
- To je usko povezano. Naime, s obzirom da sam bio potpredsjednik Lovačkog saveza Hrvatske, predsjednik Komisije za razvoj lovnog turizma i predsjednik Kinološkog saveza Hrvatske te Komisije za lovačke pse, imao sam utjecaj na dolazak i organiziranje brojnih priredbi iz kinologije. Tako je, 1971. godine organizirana u Umagu, I. Međunarodna izložba pasa sa dodjelom kandidature CAS-CACIB (za ljepotu pasa) te brojne utakmice pasa koje su dale nesaglediv obol ovoj vrsti turističke ponude, a što potvrđuje činjenica da manifestacija traje već punih 46 godina.
Kako su organizirana lovišta i kako se odvijao lovni turizam?
- Na području Istre bilo je 40-ak lovnih rezervata koji su zauzimali od 500-1000ha površine. Formirani su za nesmetani lov. Lovci bi platili lovište za cjelogodišnju sezonu, a moglo ih je dnevno loviti od 5 na više, u rezervatu, prema utvrđenim normativima. Lovna sezona je započinjala 1. kolovoza za prolaznu divljač i trajala bi do 31. prosinca na području cijele Istre. Od 1. kolovoza do 31. ožujka naredne godine startala bi i sezona lova u Momjanu za umjetno uzgojenu divljač na lovištima koje je „Istraturist“ dobio na tom području Gornje Bujštine. U to je vrijeme Momjan znalo pohoditi i do 90 lovaca dnevno i na taj je način Adriatic gotovo čitavu godinu bio popunjen. Važno je spomenuti i dresuru pasa koja je započinjala u rujnu, da bi se potom utakmice pasa održale u listopadu. Ciklus dresure i utakmica ponavljao se u veljači i ožujku. Utakmice i dresure pasa prakticirale su se uglavnom na području Poreštine, Bujštine, Pazinštine i Pule, a prema mojim saznanjima ukupni prihodi ubrani od lovaca za sve navedene aktivnosti kretali su se i do 100 milijuna lira na godišnjoj razini za čitavu Istru čime se financirao rad brojnih lovačkih društava, plaće zaposlenih, ulagalo u izgradnju novih objekta lovačkih društava, kupnju stanova zaposlenih. U LD Buje smo tada zapošljavali 12 djelatnika, najviše lovočuvara kojima smo u ono vrijeme nabavili toki- vokije, terensko vozilo Ladu Nivu i traktorski park za obradu napuštenih površina. Znali smo utjecati na odgovorno poslovanje u zajednici pa smo tako, za 80.000 CHF kupili filter, pročistač zraka u dimnjaku Tvornice cementa Umag, a danas nema više niti tvornice. Sav devizni priljev od lovstva Istre, u dogovoru s tadašnjim direktorom Centralne devizne banke u Beogradu, Kirom Gligorovom, slijevao se u deviznu banku Umaga, preko firme „Istratoursa“ na koju su putem ugovora, lovci slali uplate. Dobivena devizna sredstva usmjeravala su se za potrebe radnih organizacija koje su se bavile vanjskom trgovinom i izvozom (PIK Umag, Istra-auto Umag, Digitorn Buje, Feroplast Buje, Umbert Gorjan Novigrad i druge tvrtke), dok su se prihodi od organiziranih utakmica pasa uplaćivali na račune matičnih kinoloških društva Istre. Na Skupštini Kinološkog saveza RH, održanoj 1975. godine u Umagu, u hotelu Aurora, usvojen je Srednjoročni plan razvitka lovstva u Hrvatskoj.
Kada dolazi do prvih naznaka stagnacije u lovstvu i koji su uzroci iščezavanja lovnog turizma?
- Uništavanjem poljoprivrednih kultura, tretiranjem pesticidima i drugim toksičnim tvarima za tamanjenje štetnika, korištenjem umjetnih gnojiva, nestaje najpotrebnija zdrava hrana za divljač i sužava joj se životni prostor. Također, i brojnim graditeljskim zahvatima u prostoru, izgradnjom infrastrukture koja je stvarala buku, divljač je gubila svoj prirodni mir, hranu i vodu što se odražavalo na sukcesivan pad ciklusa prirodne reprodukcije divljači. Devedesetih godina prošloga stoljeća bilježimo pad boniteta divljači na Bujštini, ali i čitavoj Istri, za pedeset posto u odnosu na šezdesete godine. Svjesni te činjenice, u LD Buje pripremaju kompletnu dokumentaciju, elaborat za umjetno bavljenje uzgojem jarebice i fazana na području Markocije, po uzoru na Češku i Slovačku, gdje je lovni turizam u porastu, nažalost, projekt je stopiran jer u prostornom planu predviđaju izgradnju golf terena. Gašenjem lovnih rezervata u Istri, paralelno se smanjivao i broj istarskih lovaca. Primjerice, 1996. godine bilo je 6500 registriranih lovaca i 300 stažista, dok ih je u 2017. ostalo registriranih 3708 i 162 počasna člana.
Svojedobno ste spominjali „fenomen Tvornice cementa“ koja je, također utjecala na smanjeni postotak lijeganja divljači. O čemu se zapravo radilo?
-Zbog čestih miniranja u kamenolomu dolazilo je do trenja tla i te su vibracije utjecale na razvoj ploda. Naime, membrana (halaza) u jajima bi pucala i tada bi se žutanjak pomiješao sa bjelanjkom pa bi trčka uzalud zalegla na jaja. Mladunče se nije moglo začeti. To su nam otkrili na Prirodoslovnom fakultetu nakon što smo odnijeli jaja na obradu. Sve u svemu, moram konstatirati da se šira društvena zajednica nije dovoljno angažirala u zaštiti lovnog turizma i tako se 1996. godine organizirano lovstvo u Istri raspada, a kao posljedica toga uslijedilo je gašenje nekih lovačkih društva, kao i reorganizacija postojećih u skladu s novom zakonskom regulativom.
S kojim je manifestacijama Umag bio prepoznat i promoviran kao odredište lovnog turizma?
- Bilo ih je na desteke od svjetske važnosti, kako za razvoj samog lovstva tako i za promidžbu naše Istre i Umaga kao turističkog odredišta lovnog turizma. Izdvajam, Svjetsko prvenstvo u radu za lovačke pse ptičare i Sv. Hubert 1980. kojega smo organizirali na zamolbu Brazila da umjesto njih budemo domaćini istoga kako lovci ne bi putovali do Brazila, zatim Svjetsko prvenstvo u radu za lovačke pse, 1985., pa I. susret lovaca i kinologa Bujštine te lovaca turista sa preko 400 sudionika, 1986. godine. Imali smo čast biti domaćini I. Skupštine lovačkog saveza Italije održane izvan zemlje, 1996., a iste godine smo bili i domaćini takmičenja pod nazivom Velika nagrada za mir i prijateljstvo sa lovačkim psima (FITASC). Tu je još i Svjetsko prvenstvo u radu pasa ptičara i Sv. Hubert (M/Ž) te pasa dizača divljači organizirano 1997. i Kup nacija za mir i prijateljstvo s lovačkim psima FITASC, 1999. godine. Posebno bih istaknuo da sam kao jugoslavenski selektor vrste lovačkih pasa na Svjetskom natjecanju u talijanskom gradu Alessandriji, 1991. godine ponio na natjecanje hrvatsku zastavu i kazetu s hrvatskom himnom, tražeći od organizatora da se odsvira, bezobzira što Hrvatska još nije bila međunarodno priznata kao samostalna i suverena država. Naši predstavnici, Hari Herak (Poreč), Livio Pastorčić (Poreč) i Erminio Jurišević (Umag) u odijelima s hrvatskim grbom bili su počašćeni što im je među prvima na nekom međunarodnom natjecanju odsvirana hrvatska himna , čime su postali promotori države Hrvatske i kao turističke destinacije. Tada je Herak osvojio I. mjesto u pojedinačnom natjecanju, a naša vrsta u ekipnom natjecanju, pa se himna svirala još dva puta.
Što je danas sa istarskom jarebicom-trčkom?
- Danas, se nažalost, naša trčka može nabrojati na prste jer je u općem izumiranju. Lovni turizam nije trebao biti samo epizoda u turističkoj ponudi Istre, ali nažalost, upravo se to dogodilo.

S. Bosnić

Izvor: Glas Istre (arhiva, 2017)