„Povratak“ u 19. stoljeće

12.04.2022

„Povratak“ u 19. stoljeće

„Povratak“ u 19. stoljeće

„Magično proljetno isprepletanje“, naziv je manifestacije koja se od 08. do 10.travnja održala u naselju Strassoldo nedaleko od Cervignano del Friuli.

„Epicentar“ događanja je bio Castello di Strassoldo di Sopra.Više tisuća posjetitelja, poput rijeke, slijevalo se u taj srednjevjekovni dvorac u višestoljetnom vlasništvu brojne plemićke obitelji, njemačko-austrijskog porijekla po imenima Graffemberg i Kuhnenfeld.

Već 24 godine u Strassoldu se dvaput godišnje održava izložba na kojoj umjetnici, zanatlije i rasadničari u nišama, sa područja čitave Italije, dolaze u taj dvorac, oko tisuću godina stare povijesti, da doprinesu oživotvorenju jedne magične isprepletenosti povijesti, kreativnosti i prirodnosti ambijenta.

U prekrasnim parkovima dvorca, u staroj ljuštionici riže, podrumu, konjušnici i drugim zgradama, stvoren je nesvakidašnji ugođaj života kojeg su naši stari preci nekad vodili.

Mene je u Strassoldo dovelo zanimanje za povijest 1-Svjetskog rata (La Grande guera) ali sam zahvaljujući izložbi i vrlo komunikativnoj vodičkinji, kojoj sam se „prikrpio“, saznao puno više, o načinu života stanovništva Basso Friuli (Južni Friuli) od 16.stoljeća do današnjih dana.

Računa se, počeci izgradnje dvorca Strassoldo di Sotto dopiru negdje do 1035. godine. Prvi graditelj dvorca se također zvao Strassoldo. 1575. izgrađena je crkva San Marco koja dotiče zidove dvorca. U prvoj polovini 17. stoljeća izvršena je temeljita rekonstrukcija dvorca koja je dovela do današnjeg izgleda. Unutar kruga dvorca Strassoldo di Sopra, smještena je crkva san Nicolo'.U njoj sam snimio mladenački par sa naslovne slike, u nošnji iz 1860.godine.

Namjeravao sam se bolje upoznati sa porodičnim stablom grofova di Strassoldo ali zbog velike mase ljudi, plan nije ostvaren.

 

Što me se najviše dojmilo ?

 

Prekrasni parkovi kroz koje žubore potoci, nešto je najljepše što se može vidjeti i doživjeti unutar kruga dvorca koji se dijeli na Castello di Sopra (dvorac iznad) i Castello di Sotto (dvorac ispod). Čovjek zaželi da sjedne ili legne na zelene travnate površine, uzme knjigu za čitanje i sluša šum vodenih tokova. Vodičkinja nam je ispričala da su to bile dvije loze grofova Strassoldo. Pripadali su austrijskim plemićkim obiteljima ali su u različitim povijesnim razdobljima, iz oportunističkih razloga, ponekad bili uz Veneciju a u nekom drugom razdoblju bili uz Austrijsku Monarhiju. Osim njemačkog jezika, tu se govorilo i friulanski sa naglascima na romanski, germanski ali i slavenski jezik.

U gornjem dvorcu postoji posebna zgrada (casa canonica) koju koristi crkva a nekad je služila kao kuća za udovice (casa delle vedove). U njoj su se smještale grofice koje su ostale udovice i koje su do kraja života živjele pod posebnom skrbi ali ipak, odvojene od svakodnevnog života nasljednika koji su imali zadatak da plemićko ime obitelji vode dalje u budućnost.

U gornjem dvorcu su bile prizemne zgrade u kojem su bili smješteni vojnici (Armigeri) i koje su do prije nekoliko godina bile u ruševnom stanju ali odnedavno rekonstruirane i koje se mogu posjetiti i razgledati.

U donjem dvorcu su bili smješteni farmeri (Vicinia) i živjeli su životom seoskog kolektiva koji je tokom žetve ili berbe održavao druženja kako bi proslavili dobru ljetinu. To su bile prilike, kada bi žene u dugim suknjama, podigle svoje skute do koljena i gnječile bosim nogama ubrano grožđe, radi proizvodnje mošta za buduće vino.

 

Fatalna grofica di Strassoldo

 

O fatalnoj grofici sam već pisao na ovom portalu. Bila je mlada i zgodna a zavela je jednog mladog časnika talijanske kraljevske vojske koji je u veljači 1915. upućen od vrhovnog zapovjedništva na područje Strassolda koje se nalazilo unutar granica Austrougarske Monarhije.

Davala mu je lažne informacije o snazi Austrougarske vojske na Soči tvrdeći da je neprijateljska vojska izuzetno moćna i nije preporučivala skori ulazak Italije u 1.Svjetski rat  na strani sila Antante. Barem tako je pisao Franco Bandini 1965.god. u knjizi „Il Piave mormorava“. 50 godina nakon 1915. vojni arhivi u Rimu, nisu još bili dostupni. Danas, nakon 107 godina od tih događaja, neki uporni  istražitelj povijesnih zbivanja, mogao bi potražiti tu dokumentaciju. Šteta što ne živim bliže Rimu.

Dvorci Strassoldo di Sopra i Strassoldo di Sotto, sadrže još mnoge zanimljive pojedinosti o kojima ćemo nastojati pisati nekom drugom prilikom.

 

Piše: Veljko Ivančić