Predstavljena knjiga Istarski gonič

13.06.2021

Predstavljena knjiga Istarski gonič

Foto:Vesna Varelija

"Istrianer", izvorni istarski brek
U Istarskoj Sabornici u Poreču uz nazočnost gradonačelnika Grada Poreča gosp. Lorisa Peršurića, pročelnika za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodno gospodarstvo Istarske županije gosp. Ezia Pinzana, kao i izaslanika Hrvatskog kinološkog saveza gosp. Darka Martinovića, predstavljena je knjiga grupe autora „Istarski gonič“. U Sabornici u kojoj se obzirom na epidemiološke mjere prisutnost bila ograničena sakupio se dobar dio ljubitelja knjige kao i istarskog goniča. Ovo je knjiga o jednom hrvatskom i istarskom simbolu, koji je nekako bačen na marginu povijesne zbilje, iako to svojim postojanjem ne zaslužuje. Danas skoro u cijelosti medijski zapostavljen usprkos svoje ljepote i elegancije poput najljepših ljepotica to ne zaslužuje. Autohtoni istarski goniči dobili su imena po regiji iz koje su potekli. Riječ je o veoma starim možda i najstarijim hrvatskim lovačkim pasminama koji potječu po mnogim izvorima od pradavnih formi istočnojadranskih bijelih goniča s oznakama, koji naše krajeve i regiju, čini se nastanjuju od pamtivijeka, barem sudeći po natpisima grčkog polihistora Xenophona (2400. pr.n.e.) te tristotinjak godina mlađih zabilježbi Flaviusa Arrianusa rimskog guvernera iz Nikomedije u Maloj Aziji. Po tvrdnjama Franza Laske i skupine drugih austro - ugarskih kinologa iz kraja 19. st i početka 20.st Balkanski poluotok i njegovo šire susjedstvo moglo bi se smatrati iskonskom pradomovinom svih danas poznatih pasmina pasa goniča u cijelom svijetu.
Najstariji konkretni dokazi o psima goničima iz naših krajeva nalazimo u Franjevačkom samostanu u Dubrovniku koji potječu između 1327 i 1348 godine a prikazuju četiri psa u staroj formi goniča, koji se nalaze na kapitelu samostana. Pse brakoidnog obličja izuzetno slične istarskom goniču nalazimo i na jednoj minijaturi Hrvatskog misala iz 1404. godine, zatim na fresci Vincenta iz Kastva „Poklonstvo kraljeva“ u crkvici Sv. Marije na Škrilinah u Bermu – Istra, te na oltarnoj pali u crkvi Sv. Franje u Zadru iz 1474. godine, kao i na više Tizianovih radova. Najstariji slikovni prikaz istarskog goniča oštre dlake nalazimo u stolnoj crkvi Sv. Marka Evangeliste u Makarskoj, dok Đakovački biskup Petar Bakić u svojoj kronici iz 1719. godine navodi o organiziranom uzgoju istarskih goniča još u 14. stoljeću. Đakovački kanonik i upravitelj biskupskih dobara Petar Lukić 1752 godine opisuje i daje vrlo iscrpan opis istarskih goniča.
Nakon uvodnih pozdrava uzvanika i gostiju o nastanku knjige i njenom značaju govorio je pokretač i glavni urednik Anton Sladonja, koji je naznačio važnost knjige, knjige o Istarskom goniču kao i o Klubu Istarski gonič koji čuva tradiciju na istarskog goniča.
O samoj knjizi govorio je urednik knjige Zlatan Varelija. Predstavio je knjigu kao djelo koje treba potaknuti o razmišljanju svoje vlastite tradicije i očuvanju autohtonog istarskog obilježja i u knjizi će čitatelj moći pronaći niz zanimljivosti iz života razvoja ovog istarskog barda, ili ti breka kao ga naziva u predgovoru književnik Milan Rakovac. U njegovom osvrtu pod naslovom „Istrianer“ između ostalog Rakovac navodi: „Kinolozi su se potrudili dokazati njegovu izvornost pa će mr. Ratimir Orban pozvati na sliku pra-„Istrianera“ nađenoj na grobnici faraona Tutmozisa III, a da ne govorimo o fresci Vincenta od Kastva u crkvici Sv. Marije na Škrilinah, i kao što ih je naslikao slavni Tizian. Istrianer je dio istarskog historijskog imaginarija, mitova rituala, nadasve kulture življenja. Zacijelo je naš barak zaslužan i više nego je pristojno kazati i za formiranje istarske „Forma Mentis“ općenito kao arhajski, arhaični primordijalni i autohtoni oblik živog bića koji svojom osobitnošću i osebujnošću ima zamjetan udio u razvitku Istre kao umbiculim mundi „ Urednik knjige u daljnjem svojem predstavljanju proveo je čitatelje kroz poglavlja knjige i autore koji su pisali navedena poglavlja. Tako Marino Martinčević piše o Istarskom goniču kroz povijest, Marino Sedmak u svojem poglavlju osvrće se na raspad Jugoslavije i aktivnosti Hrvatskog kinološkog saveza na međunarodnom priznanju autohtonih hrvatskih pasmina, gdje se u posebnom osvrtu osvrće na međunarodnu borbu sa Republikom Slovenijom oko priznanja istarskog goniča. Anton Sladonja piše o Istarskom goniču, s posebnim osvrtima na prepoznavanje posebno nadarenih štenaca za obuku i lov na pojedine vrste divljači, uvođenje u obuku mladih pasa istarskog goniča, o lovu na zeca, o lovu na divlju svinju. U posebnom poglavlju autor Sladonja obrađuje temu svjedočenja starijih lovaca o istarskom goniču. O standardima Istarskog goniča usvojenih na skupštini kluba u Lanišću, piše Milan Čulinović i desetak stranica obrađuje kompletan standard kako kratkodlakog tako i oštrodlakog istarskog goniča. U posebnom poglavlju autor Milan Čulinović piše o povijesti Kluba Istarskog goniča, uz suradnju Vjekoslava Filiplića. U knjizi su predstavljeni i prvi predsjednik kluba Lino Kodela, najznačajniji član i vlasnik svjetskog šampiona Ivan Oplanić.
U svojoj završnoj riječi urednik je između ostalog rekao da su istarski goniči kako kratke, tako i oštre dlake izrazito dobroćudni psi, puni energije i vrlo snažnog lovačkog instinkta. Nezahtijevni, poslušni, kooperativni vrlo prilagodljivi i uz to izvrsni uporni i neumorni lovci, osobito pogodni za lov na sitniju divljač pri čemu im i najteži kraški tereni ne predstavljaju poteškoće.
Nakladnik knjige je Klub istarski gonič, uredništvo čine Milan Čulinović, Marino Sedmak, Emilio-Milan Uljančić, Darko Martinović, Vjekoslav Filiplić i Lino Kodela. Lekturu potpisuje je Vesna Kiseljak Varelija, grafičko oblikovanje je obavio David Ivić a knjiga je tiskana u Tiskari Zelina.
Tekst : Zlatan Varelija
Fotografije: Vesna Kiseljak Varelija