Prognani iz raja i jesmo li svi mi samo ovce?

25.08.2020

Prognani iz raja i jesmo li svi mi samo ovce?

Egzodus turista u svoje države 

Jučer, ponedjeljak popodne, šećem jednom od pelegrinskih uličica kad pored mene stane automobil iz koje viri glava susjede Mojce i frustrirano mi kaže: „Izgnani iz raja, znaš, idem za Ljubljanu, bijesna sam, razočarana, zbog ove odluke slovenske Vlade, a more je tako lijepo, mirno, opuštajuće. Sada dolazi najljepše vrijeme za odmor.“
U šali sam joj uzvratio da će ovo more konačno biti naše, a ja ću se potruditi da se toćam i za nju. Možda joj pošaljem i razglednicu s mora.
Razmišljao sam o toj njenoj konstataciji, “Izgnani smo iz raja“. Meni se u stvari više učinilo da su na prijetnju (testiranje ili samoizolacija) državnog pastira, ovčice potjerane da se vrate u svoj tor.

Sa Šar planine silazak u Umag

Nešto se razumijem u ovce. Moj pokojni otac Karlo imao ih oko 300-tinjak, u Kolombaniji sredinom 70-tih prošlog stoljeća. Meni su bile 22-23 godine. Imali smo pastira Islama koji se spustio sa Šar planine u Makedoniji i došao u Umag. Nije istinita ona uzrečica: “Ne budeš li učio ići ćeš čuvati ovce. S ovcama treba znati, raštrkaju se po pašnjaku i treba ih uvečer vratiti u tor. Islam je bio specijalist, poznavao je svaku ovcu, njen karakter i bez greške ih odvajao prilikom mužnje. U početku kada nisam ništa znao o ovcama, nije mi bilo jasno zašto on neke muze a druge ne. Objasnio mi je da muze samo one čiju je janjad odvojio da samostalno pase. One druge, imaju janje koje siše majku. E sad mi tek ništa nije bilo jasno. Kako on zna koju ovcu janje još siše, a koju više ne siše? Odgovor me zaprepastio. On je poznavao svaku ovcu, onu koju ima janje za sisanje i onu koja nema. 300 ovaca, a on ih razlikuje?! Kasnije sam naučio da mnogi ovčari crvenom bojom na vuni označavaju ovce za mužnju. Islam nije trebao označavati ovce i valjda mu je zbog toga u početku moj otac plaćao 700 DM, a kasnije kad je shvatio koliko mu važan dobar pastir i 1000 DM mjesečno, stan i hrana. Islam je bio dio obitelji i hranio se kao i mi (osim svinjetine i alkohola), a imao je posebno odvojeni prostor, kućicu za stanovanje. Zamislite danas one jadne ljude koji se čamcima uspiju iz Libije domoći talijanske obale u kakvim uvjetima žive i za koju dnevnicu rade kada ih se dočepaju izrabljivači tuđih života i rada, u uvjetima „caporalata „(desetara).

Život ovčara s vukovima

Dakle, daleke 1977.god.to je bila plaća jednog pastira sa Šar planine iz sela Vejce gdje bi ujutro trudna žena išla u šumu po drva i vraćala iz šume sa novorođenčetom u naručju. Išla skupljati drva, te bi usput sama, bez ičije pomoći rodila. Ako je novorođenče bilo zdravo vraćalo se u naručju, a ako je bilo kakvih komplikacija dijete sigurno ne bi preživjelo. U selu Vejce na 1500 m nadmorske visine, gdje ti vukovi zimi dolaze do kuća, nije bilo ginekologa.
Stalno mi se motala po glavi ta priča o životu na Šari. Imao sam veliku želju da se popnem u to selo, dostupno samo pješačenjem, i vidim kako ljudi tamo gore žive. Zamalo mi se želja ispunila. U svibnju 1984. krenuli smo s Bujštine na planinarski pohod, na Titov vrh,2750 m visine. S Titova vrha gledao sam u pravcu sela Vejce i žalio što nemamo vremena doći i do njega.
Ovnovi su problematični kao vođe
A kada je riječ o ovcama, gledao sam Islama kako posebnu pažnju posvećuje jednoj ovci koju je zvao po imenu. Pitao sam ga što mu znači ta ovca. Odgovorio mi je da je to najmudrija ovca u stadu, smirena, ne juri naprijed, oko se nje se okupljaju druge ovce. I zbog toga joj je stavio zvono. Po njoj i zvonu sve se ostale ovce ravnaju na ispaši i navečer, kada ona krene prva prema štali, sve ostale idu za njom. Pitao sam ga, a što je sa ovnovima, zbog čega nije nekog ovna izabrao da vodi stado ?
Ovan je problematičan i nije vođa, stalno jurca od ovce do ovce i traži onu koja se tjera. Njemu je samo jedna stvar u „glavi“. Eto ti mužjaka, slaba korist od njega, služi samo za rasplod, a čak i meso nije baš najbolje za prehranu, neukusno, tvrdo i žilavo.

Covid -19 i politička farsa državnika

Prevedeno na život čovjeka, očito nije svejedno tko nam je vođa. U Njemačkoj je lider žena koja vodi razumnu i odmjerenu politiku. Znaju oni jako dobro da Hrvatska ima značajan porast zaraženih od Covida-19, ali prate i stanje po regijama. Razlikuju gdje je rast pozitivnih izražen, a gdje je situacija prihvatljiva i gdje im turisti nisu posebno ugroženi. Slično je sa državnim vlastima u Češkoj, Slovačkoj pa i Poljskoj. Njihovi turisti ovih nam dana zlata vrijede i trebamo im biti zahvalni, njima i njihovim Vladama. Razmišljao sam ovih dana, dođeš li kao turist u Hrvatsku, o kojoj „konačno“ i Talijani govore i pišu negativno ,naravno, jer kažu da im se njihovi državljani vraćaju zaraženi, koji je ključni faktor da se vratiš doma zdrav ? Država i broj zaraženih ili tvoje individualno ponašanje ? Naravno, posjećuješ li noćne klubove, koje je istini za volju trebalo, po mom sudu, zatvoriti, vjerojatnost da se zaraziš je znatno manja.
Pratim svoje goste, gledam njihovo ponašanje i zaključujem da je vrlo mala vjerojatnost da se zaraze. S našom familijom nikakvih bliskih kontakata, na plaži nema gužvi i bez problema se održava preporučena socijalna distanca. Kada krenu u Grad po špežu, svi nose maske u trgovinama i dezinficiraju ruke na ulazu.
Čudan i neugodan je to osjećaj gledati ovih dana ovaj masovni egzodus slovenskih i austrijskih turista.
Ne možeš se oteti dojmu, da nisu samo sanitarno-zdravstveni razlozi u pitanju?!

Ne putuju svi virusi preko granice

Lijepo je neki njemački novinar opisao pojavu masovnog povratka turista u njihove matične države. On je kao gost na našem Jadranu, također požurio kući u Njemačku da prije pola noći izbjegne eventualne komplikacije na slovensko-austrijskoj granici. Umjesto prelaza kroz Karavanke, izabrao je prelaz na Plöckenpassu, talijansko-austrijskoj granici gdje je stigao nekoliko minuta prije ponoći. Ne malo je ostao iznenađen kada na toj Schengenskoj granici nije naišao na nikakvu kontrolu. Znači tamo dalje, u Sloveniji, satima se čekalo u kolonama za ulazak u Austriju, a na Plöckenpassu nigdje nikoga.
Pisao je, evo tamo gdje je gužva su „sanitarno-zdravstvene mjere“, a ovdje te iste mjere nisu uvedene. Kroz ovaj granični prijelaz, virus iz Hrvatske očito ne putuje, zaključio je.

U čemu je razlika između ovaca i ljudi?

Kada sve to čovjek analizira, dolazi do zaključka, da je „državni pastir“ nezaobilazan čimbenik ponašanja ljudi, u Njemačkoj se smireno, razumno i objektivno prati stanje s Covidom-19 u Hrvatskoj, a negdje drugdje, najradije bi nas optužili da su Hrvati krivi za dobar dio novozaraženih u njihovim državama. A kad je zimi Austrija izvozila virus, o tome ni prigovora!
Kod ovaca je Islam znao kako upravljati stadom i kako ga dovesti navečer u tor bez da se i jedna ovca zagubi. Kod turista, imamo situaciju da se kroz neke granične prijelaze provode stroge sanitarno-zdravstvene mjere, a kroz druge ništa. Za iste turiste koji dolaze iz trenutno „najugroženije(?)“ destinacije- Hrvatske.
Ima li neka razlika u ponašanju među ljudima ili ovcama ? Meni se čini da nema i da će najviše na naše ponašanje utjecati „državni pastir“ i njegove namjere, dobre ili loše, što god bilo, jer nas često puta tretiraju kao ovce.

Piše: Veljko Ivančić