Projekt višenamjenskog puta duž cijele obale je jedan od najštetnijih planova napravljen za grad Umag – evo zašto

13.09.2020

Projekt višenamjenskog puta duž cijele obale je jedan od najštetnijih planova napravljen za grad Umag – evo zašto

Foto:NeONBRAND on Unsplash

 Štetenost izgradnje umaške promenade od parka Umag do Crvenog vrha šetnice 

 U demokracijama su javne rasprave sastavni dio procesa donošenja odluka. To znači da za razliku od privatnog poslovnog pothvata u kojem sve donošenje odluka, a time i sva odgovornost leži u rukama vlasnika poduzeća, donošenje odluka prolazi kroz više koraka u kojem predložene ideje prolaze kroz protokol koji se naziva javni nadzor.

Što je i logično. Vlasnik privatnog poduzeća posluje s privatnim kapitalom na vlastiti rizik i stoga može donositi odluke u skladu s vlastitim idejama i planovima, dok odluke o imovini u javnom vlasništvu moraju proći  javnu raspravu.

 

Zamisao iza javne rasprave je iznijeti bilo kakve nedostatke, ideje ili prijedloge s jedinim razlogom da se projekt učini što boljim i korisnijim, kako bi šira javnost mogla u najvećoj mjeri ubrati koristi.

 

Koliko god to dobro zvučalo u teoriji, predstavnici vlasti ne žele previše raditi s ovim postupkom iz jednostavnog razloga: taj proces često je spor i dugotrajan.

 

Najčešći razlozi za izbjegavanje javnih rasprava su što vlasti drže da:

  • - javne rasprave su beskorisne jer nikad ne dođu do zaključka
  • - oni najbolje znaju što treba i zato je svaka rasprava suvišna
  • - šira javnost nije kvalificirana za davanje prijedloga za projekte od veće važnost 
  • - to je gubljenje vremena (nestrpljenje)
  • - dogovor sa onima koji su financijski zainteresirani
  • - mogao bi postojati otpor njihovim planovima
  • - projektne mane mogle bi zaustaviti cijeli projekt

 

Mogu postojati i drugi razlozi poput zaštite određenih interesnih skupina koje žele da se projekt prilagodi njihovim privatnim ulaganjima i idejama, ali najčešći je razlog jednostavno ubrzanje procesa koji oni smatraju "sporim".

Dakle, dobro bi pitanje bilo: Zašto su projekti spori i zašto im treba toliko vremena da bi se ostvarili?

Odgovor je prilično jednostavan: često su vrlo složeni i zato im treba više vremena. Dalekosežne implikacije složenih projekata nadilaze svako utrošeno vrijeme. Jer donošenje pogrešne odluke zbog neznanja ili nestrpljenja nikome ne koristi. Pojam "samo da se što prije progura" najgora je ideja i motivacija koju projekt može imati. To je leglo problema za vrlo blisku budućnost. I sve vrijeme koje se činilo pošteđenim, sada zahtijeva tone vremena da bismo se kasnije riješili implikacija.

 

Ideja o izgradnji višenamjenskog puta duž cijele naše obale koju su predložile naše vlasti u Umagu složeno je pitanje i svakako je trebala biti prije svake donošenje odluke na uvidu javnosti i da je održano javno izlaganje.

 

Evo nekoliko razloga zašto:

 

  1. Planovi gradnje pokazuju da bi put trebao ići pravo uz obalu - u neposrednoj blizini mora. Dijelovi ovog puta koji su već izgrađeni u prošlosti pokazali su da u nekim dijelovima je napravljeno potpuno iskorjenjivanje biljaka i životinja koje su rasle i živjele na tom mikro području – ekosustavu.
  2. U samom planu stoji da će pokušati sačuvati "mediteransku atmosferu" što u prijevodu znači da će ih - nakon što posječu sve biljke na putu - zamijeniti biljkama po njihovom ukusu. Građevinski i hortikulturni radnici Komunele d.o.o. ne mogu zamijeniti eko-sustav koji se razvija stotinama ili tisućama godina.
  3. Znamo da postoji nekoliko dijelova nezakonito zauzetih dijelova plaže od vlasnika kuća na sjeveru naše općine. Naravno da je to pravni problem. No sadašnja zamisao vlasti je riješiti ovaj problem pravnim projektom od 45 km dužine, koji će uništiti većinu staništa naših obalnih biljaka i životinja. Biljke i životinje koje tamo žive nastanjuju samo vrlo uski dio obale, izvan toga radiusa niti jedna od tih biljaka ne raste.
  4. Sam put potiče daljnju urbanizaciju. Mnogi vlasnici zemljišnih parcela usput imaju velik interes da ovaj projekt krene naprijed. Nerijetko slijede mnogo veći projekti urbanizacije kao izravna posljedica takvih putova. Ne bi li ovdje trebalo biti ograničenje urbanizacije? Koliko je previše? 50%, 60% - 100%? Što je zaštićeno obalno područje mora i čemu odluka Vlade ? Što je zaštićeno u obalnom području mora ?
  5. Milenijske stare stjenovite plaže uništavaju se i zamjenjuju umjetnim piješčanim ili betonskim plažama kako bi ih učinile "pristupačnijima". Na str. 8 postoji čak i shema standarda koja će se koristiti za izgradnju tih plaža: http://www.put-up-istre.eu/uploads/media/V._Jakovac_Lungomare_Umag.pdf

 

 

Slika 1 : Turistički vlakić (ovo je jedina poveznica, jer su sve ostale veze na web stranice u vezi s ovim projektom - zanimljivo - izbrisane ili su trenutno nedostupne).

 

 

  1. Stotine starih stabala koji se posjeku kako bi napravili mjesta za takve putove - u većini slučajeva ne dobiju zamjenu. Kao i sve ostalo bilje, ta stabla imaju veliku važnost u osiguranju stabilnosti protiv odrona kamenja i zemlje. Ironično je da se novac poreznih obveznika koristi za obnovu tih istih područja s ogromnim kamenim blokovima koje kamioni dovoze iz obližnjeg kamenoloma – (obaloutvrđenje). Naš grad troši ogromne količine na sanaciju štete koja je nastala neprofesionalnim rezanjem i orezivanjem biljaka. Da li naši predstavnici vlasti znaju da korijenje biljaka i stabala spriječava podlokavanje terena ?
  2. Turisti ovdje dolaze zbog prirodnih ljepota Hrvatske, ne samo zbog dizajnerskih plaža i šetnica koje mogu pronaći bilo gdje u svijetu, često u svojim zemljama. Vlasti ne vide da je razlog zašto ovdje zarađujemo najvećim dijelom zbog iznimne prirode, a samo djelomično zbog njihovih ulaganja. To je logična činjenica. Može se pokušati ponovno stvoriti ono što imamo ovdje u drugoj regiji ili državi i to ne bi uspjelo. Živimo od prirode, a ne obrnuto.
  3. Ironično je da se planira ograničiti promet u Trgovačkoj ulici, motivirano idejom da bi se u gradskim središtima trebalo zabraniti automobile. A ujedno nije problem izgraditi „luna park stazu“ od 45 km uz obalu, s turističkim vlakovima, biciklistima, štandovima i ostalim turističkim sadržajima odmah iznad glave kada se sunčamo na plaži. Je li to ideja: "pobjeći od svega" i "pronaći mjesto za opuštanje" ili "Mediterana kakav je nekada bio"? Ako već treba povezati turističke resorte, se može to i na puno prihvatljivij način kao na primjer bus-brodovima koji bi vozili na relaciji Umag-Savudrija (ili druga relacija po želji).
  4. Možda najgore: Postavlja presedan drugima. Plan ukazuje da bi se ovaj "projekt" mogao odvijati prema sjeveru u Sloveniju i na jug prema Novigradu. Što znači da će se uništavanje nastaviti čak i izvan naše općine.

 

 

Slika 2 : Ovo je još netaknuta priroda. Već sada se koristi kao šetnica i biciklistička staza. Turisti, a mi koji ovdje živimo ovaj put obožavaju. A, pazi da i dalje nesmetano rastu biljke i žive životinje koje tamo žive. Plaže su netaknute – prirodne.

 

 

Slika 3 : A ovo je krajnji cilj. Koliko god izgledalo "lijepo", treba imati na umu, da je ovdje uništena sva prirodna flora i fauna. Nije problem za jedan dio - svi živimo od turizma. Ali duž cijele umaške obale od 45 km, napraviti ovo je kao npr. osušiti Plitvička jezera, da napravimo mjesta za turizam i hotele (ovo je šetnica i ujedno put za vlakić u Katoru pored Umaga).

 

Slika 4: Naše  - još uvijek – prirodne plaže u Savudriji (za ovu isto postoji napravljen projekt „izmjene“)

 

 

Slika 5 : Plaža Crvene Uvala u Zambratiji – možda jedan od gorih primjera devastacije prostora u Umagu

 

 

I još nekoliko riječi o studijama zaštite okoliša...

Postoji li neki projekt u Umagu koji je odbijen zbog istinskih nedostataka pronađenih u studiji zaštite okoliša? Te studije nemaju drugi razlog postojanja, osim ispunjavanja regulatorne obveze u obliku papira tj. dozvola, ali to neće spriječiti da se projekt dogodi. Pogledajte samo projekte koji su odobreni u posljednjem desetljeću ili duže:

  • - na Crvenom Vrhu nisu odobrena jedno nego čak dva golf igrališta (golf igrališta troše enormne količine zemlje i vode, gradnja je predviđena uz samo more). Jedno već postoji, drugo čeka financiranje. Status: ODOBRENO
  • - već opsežno urbanizirano područje poput Zambratije spremno je za još veću urbanizaciju, u planu je nekoliko građevina, a sada još i staza koja prolazi kroz  ionako visoko urbanizirano područje. Status: ODOBRENO
  • - zgradnja šetnice po samoj pješčanoj plaži, a što je predviđeno prema detaljnom planu DPU Zambratija Status : POKUŠAJ NIJE USPIO
  • - Crvena uvala - možda jedan od najgorih projekata koje je naša opčina ikada vidjela. Betonska plaža koja se zbog preniske razine mora u zaljevu pokazala beskorisnom - tamo nitko ne pliva i ne sunča se. Potpuna degradacija biljaka i životinja i prekrasna priroda bila je uništena uzaludno. Studija zaštite okoliša? Sve je u redu. Status: ODOBRENO
  • - projekt „Pelegrin“: Možda još jedino preostalo šumsko područje uz obalu Umaga spremno za urbanizaciju. Sve početne studije pokazale su: Nema brige. Status: Prvobitno odobreno, a zatim ponovno razmotreno. Zašto? Povećati postotak planirane urbanizacije. Status : POKUŠAJ NIJE USPIO

 

Još nekoliko značajnih spomena koji nisu prošli nikakve javne rasprave i lako su dobili svu potrebnu dokumentaciju:

  • - Humagum park uz Rivu - daleko prevelik za naš grad i samo sjajan za oko, ali ne baš koristan - je li itko ikad koristio put usred parka? Mogao bi biti izvrstan projekt da se sadi drveće poput u velikim gradskim parkovima u Poreču ili Rovinju, skoro ništa posađenih stabala - u kojoj ćete sjeni sjediti kad je vruće? To je uglavnom samo dizajnerski projekt. Ukupnan posjet parku je mali, gotovo nikakav. - Javne rasprave oko ovog projekta uopće nije bilo. Svake godine se troše ogromna sredstva u održavanje umjesto da je samoodrživ. Status: ODOBRENO
  • - šljunčani vrtovi koji su sada sve češće zabranjeni u Njemačkoj, upravo su počeli cvjetati u Umagu. Sve je više podloga pokriveno plastičnom folijom i šljunkom. Razlozi za zabranu ovih vrtova su dezertifikacija urbanih područja koja bi inače mogla pomoći u smanjenju emisija CO2. Plastična folija ispod šljunaka sprječava ulazak vode u tlo. Moguće da će se drveće početi sušiti. Status: ODOBRENO
  • - još jedan ukrasni park na rivi (gdje su bili štandovi), također bez javne rasprave. Status: ODOBRENO
  • - prije nego što se ga je izgradilo, novi trg 1. svibnja također nije bio na raspravi. Zelene površine su nepovratno izgubljene, a i drvored. A postojeći uz zgradu Planića se suši. (koje su u originalnum prikazu djelomično čak i postojale), čini se da su korijeni stabala na trgu teško oštećeni, neke je trebalo posjeći (cedrove), drugi se počinju sušiti. Status: ODOBRENO

 

Sve je to učinjeno bez javne rasprave i jasno se vidi koliko je pogrešaka zbog toga napravljeno. Netko može požuriti s projektima kako bi ih postigao što je više moguće, a da ne shvaća količinu štete koja je počinjena. 

Javni diskurs ne postoji da bi zakomplicirao život lokalnim upravama, već da bi poboljšao njihovo donošenje odluka.

Razlog zašto visoko razvijene države poput Švicarske donose dobre odluke jest taj što priznaju činjenicu da demokratski standardi poput referenduma i javnih rasprava pomažu vlastima da donesu bolje odluke. Nerazvijenim nacijama zajedničko je da odluke donosi nekoliko pojedinaca koji misle da mogu razumjeti puni opseg svojih postupaka.

Jedan od najvećih izuma - malo poznata činjenica - je kontrolni popis (check lista). To je jedan od glavnih razloga zašto avioni ne padaju s neba. Ljudi griješe, zato narodi i društva koji imaju strukturirano civilno društvo najviše cvjetaju - ne pretpostavljaju da jedna osoba može zamijeniti svih njih.

Javne rasprave jedno su od najvećih postignuća demokracije i sežu do starih Grka i Rimljana čiji osnovni sustavi - s razlogom - do danas služe kao standard svake razvijene nacije.

 

Zaključak

U zaključku želim istaknuti da svaka uprava uspije napraviti neke dobre projekte, i bilo bi nepravedno reći drugačije. Ali imajte na umu da su se ti projekti pokazali uspješnima samo zato što su već postojali. Renoviranje škole, ulice ili bilo koje druge zgrade zapravo nije novi projekt, a vrlo malo stvari zapravo može poći po zlu. Vrijeme je samo pokazalo da je projekt kvalitetan, pa se nema o čemu puno "raspravljati".

Ali kada preusmjerite pozornost na projekte koji su novi i koji nisu prošli kroz postupak - što sam pokušao objasniti u ovom članku - vidite da je stopa neuspjeha prilično izvanredna. Postoji ovaj citat koji se pogrešno pripisuje Albertu Einsteinu, ali unatoč tome prilično dobro objašnjava ovaj fenomen: "Ludost je raditi iznova istu stvar x puta,  i očekivati različite rezultate."

Izbjegavanje javnog nadzora ne pomaže nikome, čak ni onima koji su predložili projekte.

Dobri projekti stvaraju nove vrijednosti, a posebno dobri projekti stvaraju iznimnu vrijednost. Turizam je naravno važan i od vitalnog značaja za naš grad, ali sadašnja korona kriza pokazala je da je diverzifikacija ključna. Ulaganje velike količine novca u projekte koji stvaraju malu ili nikakvu dodanu vrijednost kontraproduktivno je i štetno.

Vrlo je tužno da se ljudi iz jedne od razvijenijih regija u Hrvatskoj, poput Istre sele u druge zemlje i krajeve, jer njihove šanse za uspjeh u bilo kojoj drugoj djelatnosti koja nije turizam gotovo da ne postoje. Dakle, umjesto da ulažemo javni novac u projekte koji bi mogli stvoriti radna mjesta i infrastrukturu za poduzeća u drugim industrijama, nastavljamo ulagati u "ušminkavanje" grada.

 

Najdublje poštovanje prema svakom poslu, ali ako se ne želite baviti prodajom kokica na – ne daj bože - novoj Umaškoj šetnici, u ovom gradu zapravo nemate šta raditi. U svim zemljama istočne Europe počeli su razvijati niz različitih industrija kako bi diverzificirali svoj portfelj, ali mi smo sve stavili na jednog konja koji kad naiđe na najmanju prepreku počne šepati. Dobar gospodar zna - ovo nije dobar način za planiranje vaše budućnosti.

Dobar način za planiranje budućnosti grada je : znati čemu dati prioritet i koji bolji način postoji, nego pitati njegove stanovnike koje projekte oni smatraju najvrijednijima za njih - a ne koji su projekti najvrijedniji njihovim administratorima?

 

Alen Vukelić