»Prstaci iz Hrvaške«: U uglednom restoranu jeo ih je i premijer, saborski zastupnik, pa i novinar

07.08.2022

»Prstaci iz Hrvaške«: U uglednom restoranu jeo ih je i premijer, saborski zastupnik, pa i novinar

»Prstaci iz Hrvaške«: U uglednom restoranu jeo ih je i premijer, saborski zastupnik, pa i novinar

 

 Poveće društvo uzelo me u đir: hoću li napisati u novinama da sam jeo zabranjene prstace? S nama ih je konzumirao i jedan saborski zastupnik. Na njega se nitko nije obazirao, kao da ga nema za stolom.

Minulih dana policija i USKOK ponovo su bili u akciji. Ovog puta nisu pale velike ribe, čak ni one srednje, nego neke tamo školjkice, te još neki neugledni stanovnici mora, koji prosječnom čovjeku ništa ne znače, koje ne želi ni vidjeti dok pliva u blizini obale. Na meti represivnih organa našla se međunarodna skupina koja dobro zarađuje nanoseći veliku štetu moru i životu u njemu. Mediji su izvijestili da su »pali članovi zločinačkog udruženja koji su počinili kaznena djela protiv okoliša«. Malo previše uopćeno! Potom smo saznali da je riječ o »zločinačkoj organizaciji od ukupno 16 članova«, državljana Hrvatske i Italije, a objavljeni su i inicijali imena njena čelnika. Kasnije je za 11 njih – 6 hrvatskih i 5 talijanskih državljana određen jednomjesečni pritvor. U jednoj informaciji navedeno je »da je razlog uhićenja – izlov i preprodaja zabranjenih morskih vrsta«. Odmah sam pomislio ono što je potvrđeno nakon nekoliko sati. Razlog uhićenja su prstaci, uz njih ježevi i trpovi. Sve zaštićeni morski organizmi. Dakle, ilegalni izlov i trgovina. U medijskim objavama stoji da su »izlovaljavali, skladištili, prerađivali i izvozili u Italiju zabranjene morske vrste«. Ni prvi, ni zadnji, komentirat će bolji poznavatelji prilika u toj raboti.

 

Dobra zarada

 

Neke detalje vrijedi ponoviti, brojke su takve da normalan čovjek, laik ne povjeruje. Uhićene se sumnjiči da su u »promet« stavili 19 tona trpova, 35 tona ježeva, 62 kilograma ikre ježeva te 6,5 kilograma prstaca. Ukupna vrijednost te »robe« procijenjena je na 700.000 kuna. Osobnog sam mišljenja da je to skromni iznos. Računica je rađena na bazi cijene kilograma trpova i ježeva od 30 kuna, vrijednost ikre ježeva procijenjena je na 65.000 kuna, dok je kilogram prstaca vrednovan 250 kuna. Također, navedeno je da su državni proračun oštetili za najmanje 11,5 milijuna kuna. Zarada je, uvjeren sam, bila znatno veća. Što je 30 kuna za kilogram ježeva? Pa oni su tako lagani da je za jedan kilogram potrebna poprilična količina. Trpovi su dosta teži, ali i za njih treba roniti. Realnom možemo smatrati cijenu prstaca, kojih je u inkriminiranom sadržaju najmanje.

Svaki od navedenih morskih organizama tema je za sebe i – mogla bi biti opširna. Godinama o tome pišem, razgovarao sam sam sa stručnjacima, znanstvenicima, ugostiteljima, ribarima, te onima koji se bave krivolovom. Tema je, međutim, takva da se mora s vremena na vrijeme ponavljati. Ovom zgodom od toga odustajem, treba mi puno više prostora. Iznosim tek nekoliko crtica vezanih uz prstace, ježeve i trpove. Ono što sam osobno doživio. Vjerojatno nešto i ponavljam.

 

U poznatom restoranu na jednom od kvarnerskih otoka za predjelo su nam servirani prstaci. Poveće društvo uzelo me u đir: hoću li napisati u novinama da sam jeo zabranjene prstace? S nama ih je konzumirao i jedan saborski zastupnik. Na njega se nitko nije obazirao, kao da ga nema za stolom.

S prstacima je zgriješio i jedan predsjednik vlade. Zanimljivo, nikada ni jedno slovo iz te priče nije dospjelo u javnost. Priča nije izmišljena, dobro sam poznavao većinu njenih sudionika. Po »narudžbi« poznatog restorana, opet otočnog, dvojica iskusnih ronilaca stukla su poveću količinu prstaca, jer na ručak dolazi predsjednik vlade. Na »nesreću«, na cesti ih zaustavlja policija, kao da je netko javio što prevoze. Policajci su bili previše tvrdoglavi i savjesni, nisu prihvatili priču o »prstacima za predsjednika hrvatske vlade«. Čak su podnijeli i kaznenu prijavu. Ali… u nas uvijek postoji taj ali. Premijeru su, ipak, servirani prstaci! Baš me zanima je li njemu poznato da je tim prstacima trebalo čitavo stoljeće da narastu do konzumne veličine. I koliko je morskog dna uništeno za njegove užitke. I koliko će godina proći dok se vrati život na taj goli i razbijeni kamen.

 

Tek jedna grupa


Dalje, još prstaci… U poznatom restoranu na slovenskoj obali imao sam zadovoljstvo više puta jesti. Prilikom svakog dolaska visoko profesionalno osoblje nudilo nam je isto predjelo: »Imamo prstace iz Hrvaške, friški su, danas ujutro smo ih dobili.« Znao sam da im drugi izvor ne postoji, a čuo sam i jednu priču kako su transportirani preko granice. Nema sumnje, danas je to puno jednostavnije! Nije mi znano kakav je sadašnji tretman prstaca u Sloveniji, smiju li se vaditi. Ako i smiju, nemaju baš puno prostora. Važnije je smiju li se stavljati u promet. O prstacima bih mogao nastaviti, ali i ovo je dovoljno.

Nisu ni ježevi od jučer zanimljivi gurmanima, a još više onima koji vjeruju u njihova afrodizijačka svojstva. Davno je to bilo, još smo godine kalendara pisali s 199… Upoznao sam veletrgovca iz Italije, poslovao je s »morskim artiklima«, uglavnom onime što ribolovci koriste za ješku, mnoštvo vrsta crva iz čitavog svijeta, školjke, rakovi i – ostalo. Pa me pita, znajući za moja poznanstva s podvodnim ribolovcima i roniocima, mogu li naći ljude koji će mu isporučivati ježeve. Jedini uvjet bila je garancija tjedne isporuke 100 – 150 kilograma. Nakon stanovita vremena o toj ponudi razgovarao sam s istaknutim podvodnim ribolovcem. Njegov je komentar glasio: »Taj nije normalan, za godinu dana očistili bi podmorje čitavog Jadrana.« Sada se spominje količina od 35 tona isporučenih u razdoblju od 4 do 5 mjeseci. Nažalost, jedna je grupa razbijena. Pitanje je, koliko ih još harači našim podmorjem? I hoće li biti otkriveni..? A tek kada se granice do kraja otvore

 

Piše Branko Šuljić / Novi list

 

Moda iz Azije

Što će im trpovi, neće valjda i njih jesti, zapitao je jedan poznanik. Iznenadio se kad sam mu rekao da i trpove jedu. Kako mogu, nastavlja on, onako gadljive? Da, u svijetu ljudi svašta jedu!

Prije tridesetak godina trpovi su postali pomodni hit na jelovnicima bogate gospode. Moda se proširila iz Azije, gdje trpove stoljećima konzumiraju. Dalje ne treba ništa objašnjavati. Sve što dolazi s tog kontinenta bespogovorno biva prihvaćeno.