Remake scenarija „Trst je naš“
16.01.2023
Foto: Montedor, hrvatski euro vrijedi više
Na sjeverozapadu Hrvatske ništa novo!
Nakon konverzije kune u eure i novonastalih poskupljenja u našim trgovačkim lancima, čoporativno Hrvati šopingiraju ovih prvih novogodišnjih dana po slovenskim i talijanskim trgovačkim lancima, jer nakon svih dosadašnjih istraživanja, matematički izračuni pokazuju da su cijene istih/sličnih proizvoda u Sloveniji i Italiji, prosječno niže za cca 20 posto od hrvatskih. Bombardirani smo neprestance kroz medije i društvene mreže svim tim usporednim podacima. I dok većini teško pada taj odlazak u kupovinu u susjedne države, nama na Bujštini, „ne trese se tlo pod nogama“, jer slična pojavnost nam nije strana. Na sjeverozapadu Hrvatske, rekli bismo, ništa novo. Daleko od toga da ljudi ne očajavaju što je život iz godine u godinu nepodnošljivo skuplji, osobito sada nakon pogleda na prve plaće i mirovine isplaćene u eurima, za koje bi nekim penzićima ubuduće trebalo uz isplatu darovati i papirnate maramice za otiranje suza, no ipak valja nam priznati, da se nekako osjećamo privilegiranima na ovim pograničnim prostorima. Naime, kroz povijest se tu uvijek nesmetano odvijao život rodbinski, kulturološki, trgovinski, zdravstveno i u drugim segmentima u međuovisnosti i bez zapreka. Unatoč političkim ratovima i graničnim prijelazima podignutima u Jugoslaviji i nakon njezina rasapa, uvijek smo ostali okrenuti Trstu i slovenskoj Istri, bez konfina u glavi. Ulazak u Šenegen kao da nas je katapultirao u doba Austro-Ugarske monarhije u kojoj je ovaj teritorij između Trsta i Istre bio cjelovit, bez slovensko –talijanske i hrvatsko slovenske granice, pa bismo sada opet združeni mogli klicati: “Trst je naš“ ( s malom distorzijom, onom koja nas baš pritišće po džepu i tjera preko po špežu). Naravno, za pretpostavit je da se neće više ponoviti ono zlatno doba kada je Trst bio modna meka Balkana, ali za mnoge postaje slamaka spasa. Trst će zasigurno doživjeti svojevrsni „remake“, novu verziju starog scenarija u kojem ćemo opet gledati automobile s našim registarskim tablicama ispred trgovačkih lanaca, slušati hrvatski i slovenski po trgovinama dok punimo kolica i uspoređujemo cijene s onima na našim trgovinskim policama.
Vodeće registarske oznake PU ispred trgovina
Upravo smo takvom scenariju svjedočili protekli vikend. Na „bloku“ i bližoj okolici Rabuiese - Škofije. Naišli smo na vodeći broj parkirnih automobila registarskih oznaka PU, pa zatim KP, a nešto manji ih je bio talijanskih oznaka. Takva se slika ponavljala ispred Famile, Eurospina i u garaži Montedora. Izlišno bi bilo našim žiteljima savjetovati koji trgovački lanac odabrati, jer i to su mnogi od nas učinili već odavana, prije uvođenja eura. Baš, kao i kod kuće. Stekli smo određene navike i ostali najvjerniji istoj trgovini, supermarketu. No ipak, u novonastalim okolnostima, kada u nas euro vrijedi malo, a taj isti euro tamo preko vrijedi više, da bi se kupilo još više onda je svakako izbor trgovačkog lanaca Eurospina na „bloku“ najpovoljniji i nešto je jeftiniji nego isti u Sv. Luciji, kod Portoroža (posjetili prije Nove godine). Međutim, najšira paleta proizvoda i to brendiranih talijanskih marki nudi se u Ipercoopu (Monetedoro) i Famili, a prednost tih trgovačkih lanaca je što redovito prodaju brojne namirnice na akcijama s velikim popustima, čak i iznad 50 posto. Stoga bi bilo uputno prije odlaska u nabavku većih zaliha pratiti gdje su na snazi te akcije- grando risparmio, pa onda pravac to odredište. Krenete li još na put ekipno, s prijateljima i podijelite troškove goriva, nećete ni osjetiti da vam je novčanik tanji za plaćeno gorivo. U Sloveniji litar Eurosupera 95 stoji 1,27 eura! Putovat ćete u dobrom društvu, i konačno komunicirati uživo, ljudski, a ne putem pametnih mobitela. Bit će to iznad svega neuobičajen i zanimljiv izlet, a naći će se eura i za kavu. Onu pravu talijansku, mirisnu i aromatičnu, neusporediva okusa s bilo kojom u nas, a taj pitki doživljaj mogao bi vas stajati u prosjeku 1, 20 eura.
Za ona dobra, dobra stara vremena…
I dan će vam zasigurno proteći obojan sjećanjima na ona dobra stara vremena kada smo se masovno i drugarski vozikali do Trsta s povlaštenim dokumentom Lasciapassare. Najčešće bi se odlazilo do „bloka“ ili Ugussija, po četiri paketa pločica, kupaonske sanitarije plus bide, špine, pa po coltrine, copriletto Zucchi, tenede u Magazzine Trieste ili Emporio tessuti (Largo Barriera), moderne lamapadine i lampadarije, teče i pinjate, , kušine u Stanadi, Upimu, Coinu (reparto casa)… Addio quei tempi passati! Bio je to, ustvari, mogli bi ga nazvati šoping val- „Tutto casa“, onih koji su gradili i opremali kuće i stanove sedamdesetih godina prošlog stoljeća na Bujštini. Ali prije toga je Trst već postao trgovačka modna meka za sve narode iz pokojne Jugoslavijie. Nakon tog prvog šoping modnog vala, slijedi drugi, recimo, „Borse piene“, koji nas vodi sve do San Giorgia di Nogaro i Palamanove gdje se kupuju i pune borše i borše robe po jeftinim cijenama u popularnim trgovačkim lancima (abbigliamento) s vodećim trgovačkim centrom Bernardi. I taj se val uskoro povukao, a naišao je devedesetih godina opet neki novi, nazvat ćemo ga „Špeža“, val masovnog kupovanja velikih količina prehrambenih namirnica u Trstu. Prakticiralo se šopingirati po supermarketima u Trstu i Muggi. Despar, Pam, Coop, Ipercoop, Conad, Salumificio Duke…a četvrtkom bi se odlazilo na sajam u Muggiu. Kava rinfuso se obavezno kupovala na dekagrame i kilograme. Ljeti se na povratku doma punio gepek lubenicama, a zimi kašetama sočnih naranči –Tarocco rosso. Omiljeni parfemi su se kupovali u Cosulica (Limoni)… Naravno, neizostavno je uz svaki posjet Trstu bilo kupiti komad odjeće i obuće. Preferirali smo vrijeme kada je na izlozima pisalo Sconti, ribassi ili saldi. Sve u svemu kad bi nam još odbili IVU od plaćenog računa, isplatio se svima „taj skok“ do našeg Trsta.
Strani trgovački lanci, pad šopinga preko
Međutim, razlozi koji su nas vodili u posljednje valove šopingiranja prema Trstu, a nešto kasnije i po primorskoj Sloveniji, devedesetih godina prošlog stoljeća, nisu bili uvjetovani prvenstveno ekonomskim motivima, nego i širom ponudom prehrambenih i inih poznatih artikala uz koje smo od djetinjstva odrastali. Onih brendiranih talijanskih marki kao i ostalih potrepština za kućanstvo, povrh svega i danas nezamjenjivog Dasha, detersivo fustone. I takva je era šoping „zapljuskivanja“ Trsta potrajala sve do otvaranja stranih trgovačkih lanaca u nas, koji su vodeći stalne konkurentske utakmice s niskim cijenama nastojali privući što veću klijentelu, dok su kupci kružili od jednog do drugog supermarketa u potrazi za izglednijom uštedom. Ali o sumnjivoj kvaliteti tj. sastavu namirnica koje pristižu u trgovačke lance za istočno tržište, identičnih robnih brendova (!) kao na zapadu Europe postoje razne indicije. No, čini se da naši ljudi nisu opterećeni tim upozorenjima, jer su ovdje ti artikli bili jeftiniji. Sve im je postalo dostupno u našim trgovinama i došlo je do laganog zatišja. Nije se odlazilo više u masovne šopinge kod naših susjeda.
Ista europska obitelj, pa svejedno gdje trošiš
Ali evo, prvih novogodišnjih dana sve upućuje na to, da je na pomolu novi šoping val Hrvata prema Sloveniji i Trstu. Za razliku od svih dosadašnjih čini se najtragičnijim i mogli bismo mu nadjenuti ime „Spas“. Uvođenje eura prouzročilo je sušu u kućnim budžetima 2/3 hrvatskih građana, s primanjima ispod hrvatskog prosjeka ili onih koji žive na rubu siromaštva, pa ih naprosto ovakva politika vladajućih uz bok s pohlepnim poslodavcima prisiljava na ovo masovno šopingiranje u susjednim državama ne bi li uštedjeli barem na hrani i na taj si način olakšali preživljavanje do kraja svakog mjeseca. Do kada će se takva ekonomska isplativost našeg naroda održati i ova bruka potrajati, ovisi o mnogočemu, prvenstveno o poticanju veće produktivnosti i oporavku hrvatskog gospodarstva, ali oni koji su forsirali uvođenje eura, znali su i sve naše slabosti, sva matematička preračunavanja, pa dobro znaju i da je jedina alternativa i spas za osiromašeni hrvatski puk, rast plaća i mirovina koje će pratiti rast životnih troškova. A sve do tada mogu se pokriti smokvinim listom i gledati besprizorno odlijevanje hrvatskih friških eura u kase naših susjeda. Tko zna, možda vladajući zapravo u tome ne vide ništa sporno? Jer ako su granice pale, znači da smo sada odista svi ista europska obitelj, svejedno je gdje trošimo eure, jer to podrazumijeva da sve ostaje u istoj europskoj familiji, a glede Trsta, on je ionako uvijek bio naš. Što se šopinga tiče!
Sanja Bosnić
Foto:Ipercoop
