S lokalnim moćnicima imamo najviše problema - Za njih je zakon često mrtvo slovo na papiru

02.08.2022

S lokalnim moćnicima imamo najviše problema - Za njih je zakon  često mrtvo slovo na papiru

S lokalnim moćnicima imamo najviše problema

- Za njih je zakon  često mrtvo slovo na papiru

 

 

Nasmijao sam se, nakon što sam slučajno pročitao gornji naslov u Jutarnjem listu, u članku objavljenom prije 4 godine odnosno 11.kolovoza 2018.g.

Navedenu konstataciju o lokalnim moćnicima za koje su zakoni često puta mrtvo slovo na papiru, izrekla je Anamarija Musa, tadašnja Povjerenica za informiranje RH.

Rekao bih, „srećom“ da se uvažena pravnica i profesor Pravnog fakulteta iste jeseni te godine, vratila na svoje prijašnje radno mjesto docentice upravne znanosti.

Profesoricu Musa na funkciji Povjerenika za informiranje RH, Hrvatski sabor je imenovao dr.sc. Zorana Pičuljana, našeg Umažanina.

Pravnik po struci, iskusni diplomat i dugogodišnji funkcioner na najodgovornijim državnim poslovima u Vladi RH i Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, veleposlanik i državni tajnik, Zoran Pičuljan je osoba koja sasvim sigurno može vrlo kvalitetno obavljati poslove Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, ako mu politički i drugi moćnici dopuste.

 

Zakon o pravu na pristup informacijama je ključan antikorupcijski alat

 

„Hrvatska je prvi Zakon o pravu na pristup informacijama dobila još 2003. poboljšan je 2011. ali velikih pomaka u praksi nije bilo. Budući je riječ o jednom od ključnih antikorupcijskih zakona, Bruxelles je od Hrvatske zahtijevano da prije ulaska u EU donese novi zakonski okvir usklađen sa suvremenim standardima“, pisao je Jutarnji.

Zašto se Zakon o pravu na pristup informacijama smatra antikorupcijskim zakonom, pitala je novinarka Slavica Lukić svoju sugovornicu.

„Ovaj je zakon ključan antikorupcijski alat koji traži od vlasti, uprave i javnog sektora u cjelini da građanima polažu račune za svoj rad - što i kako rade, koliko i na što troše javni novac, kako donose odluke i tko sudjeluje u tom procesu... Na taj način građani, a osobito mediji i udruge kao čuvari demokracije i promicatelji javnog interesa, kontroliraju vlast i upravu i tjeraju ih da ne zaborave da su ovdje zbog građana i javnog interesa“, odgovorila je Anamarija Musa.

 

Kako to izgleda u praksi nakon 4 godine od tog intervjua ?

 

Mišljenja sam, da nema grada ili općine u Hrvatskoj, koji može biti bolji primjer od Umaga, za nepoštivanje Zakona o pravu na pristup informacijama.

Umaška lokal-despotska administracija, dovela je do savršenstva model (ne)davanja odgovora na postavljena pitanja zainteresiranim građanima o nekom predmetu ili temi.

Nisu te diskriminacije pošteđeni ni gradski vijećnici a niti mediji. Oni koji prate sjednice Gradskog vijeća Grada Umaga to dobro znaju. Kada god neki oporbeni vijećnik pita nešto Gradonačelnika, odgovor je posprdan, uvredljiv, omalovažavajući, nejasan, općenit ili odgođen s objašnjenjem „biti će vam odgovoreno pisanim putem“. A pisanih odgovora nema pa nema. Ne postoji obveza lokalne administracije da izda pisani odgovor ako to gradonačelnik ne želi. Može se manipulirati u beskraj bez ikakvih sankcija a institucije „sliježu ramenima“ i kažu, mi tu ništa ne možemo.

Pamtim na primjer kada je vijećnik Marino Paretić tražio troškovnik za izgradnju parkirališta na Punti i Centar Umag.

Čuli smo gradonačelnikovu nesuvislu „tiradu“ nakon koje je vijećnika uputio na predsjednika Gradskog vijeća, jer eto, vijećnici se samo njemu mogu obratiti i od njega dobiti odgovor na traženo pitanje ili dokument.

Ubrzo će godinu dana, i prema onome što mi je vijećnik Paretić kazao, još uvijek od „svog“ predsjednika Gradskog vijeća čeka odgovor. Nije uspio doći do predsjednika GV jer ovaj, ne odgovara na telefonske pozive a tajnice u Gradu nisu u mogućnosti kazati kada je taj gospodin dostupan.

Lakrdija na štetu građana i javnog interesa. Kada se vlastodršci uvjere da mogu činiti što ih je volja, bez ikakvih posljedica, put u korupciju je zagarantiran.

 

Još je „bolji“ primjer kada je udruga Naši ljudi-Gente nostra podnijela zahtjev Službeniku za informiranje Grada Umaga, Milanu Jurkoviću, uvid u predmet KLASA: 350-08/18-10/000147, URBROJ: 2105/05-09/04-18-0002 od 13.09.2018.

Službenik za informiranje Grada Umaga Milan Jurković je donio rješenje o odbacivanju zahtjeva udruge Naši ljudi-Gente nostra s obrazloženjem da traženi predmet ne postoji.

Udruga je podnijela žalbu drugostupanjskom tijelu a to je Povjerenik za informiranje RH a budući je poznato s kime imamo posla u Gradu Umagu, usmeno je razgovarano s nadležnom pravnom savjetnicom Povjerenika za informiranje RH.

 

Prilika da se ispita stupanj pravne države Hrvatske

 

Udruga još nije dobila odgovor iz Zagreba što je sa navedenim zahtjevom i predmetom Grada Umaga. Obzirom da je udruga Naši ljudi-Gente nostra tražila od povjerenika za informiranje RH da se pokrene inspekcijski nadzor nad urudžbenim protokolom Grada Umaga i da se utvrdi istina o traženom predmetu, biti će zanimljivo vidjeti što će se od svega toga utvrditi.

U udruzi Naši ljudi-Gente nostra nisu naivci i znaju jako dobro kako funkcionira organizirana mreža utjecaja raznih „sivih eminencija“ na službena tijela i organe u Republici Hrvatskoj.

Nama se u Gradu Umagu događa upravo ono što je bivša Povjerenica za informiranje RH izrekla u razgovoru koji je objavljen u Jutarnjem listu 11.kolovoza 2018. Kada imaš posla sa Vilijem Bassaneseom kao gradonačelnikom, možeš očekivati rezultat kao na Sinjskoj alci a to je U NIŠTA ili u Trci na prstenac u Barbanu, a to je U NIČ.

 

Najveći problemi u malim općinama, ali i u nekom gradu

 

„Najveći su problemi u malim općinama, od kojih neke kontinuirano ignoriraju građane i ne izvršavaju zakonske obaveze. Jednostavno, sindrom lokalnih moćnika kao da ih je obuzeo do te mjere da je za njih zakon mrtvo slovo na papiru.

Svaka privatna tvrtka koja ulazi u poslovni odnos s tijelom javne vlasti mora unaprijed računati na to da građani od toga tijela imaju pravo tražiti i dobiti podatke o tome poslovnom odnosu, uključujući i njegov financijski dio. Smatram da su najveći pomaci u transparentnosti, ali i općenito u funkcioniranju uprave i javnog sektora učinjeni kad su slučajevi netransparentnosti bili popraćeni medijski. Tako svi nauče da su neke stvari javne, bile su neke od konstatacija bivše povjerenice za informiranje RH, pojasnila je povjerenica za informiranje RH.

 

Transparentnost poslovanja i upravljanja u javnom sektoru

 

U vrijeme kada je objavljen gornji članak u Jutarnjem listu, nisu bile još na vidiku izmjene Zakona o proračunu koje će predvidjeti transparentno trošenje javnog novca odnosno sve isplate sa računa lokalne samouprave. U međuvremenu su donesene izmjene Zakona koje su odredile obvezu javnog sektora da iskazuje sve izdatke odnosno isplate sa svojih poslovnih računa.

Grad Umag spada u one gradove koji još uvijek, 7 mjeseci nakon stupanja na snagu, nemaju aplikaciju koja će omogućavati uvid u novčane izdatke.

Osobno, više bih se bio začudio da je Umag upao među one JLS koje već primjenjuju odredbe Zakona.

Vili Bassanese previše toga mora sakriti kada su gradske financije u pitanju. Još ćemo se načekati do dana kada ćemo moći „provirivati“ što se sve plaća iz gradskog proračuna.

On se do mjere pouzdaje u svoje „tajne kanale“ i osobne veze sa raznim ljudima koji obavljaju najodgovornije poslove u državi da ne mora strahovati od neke inspekcije ili financijske kontrole proračuna. Ministarstvo financija ima poseban odjel inspekcije proračunskog nadzora. Izlaze u kontrolu samo kada raspolažu pouzdanim podacima da je došlo do zloupotrebe raspolaganja i trošenja javnog novca. Obzirom da pouzdanih podataka o mogućoj zloupotrebi nema, nema potrebe da izlaze „na teren“ u proračunski nadzor.

 

Svi su ljudi potkupljivi pa i ja

 

Svi su ljudi potkupljivi pa i ja, samo je pitanje, kolika nam je cijena.

Potkupljivost kao karakternu, moralnu i (ne)kažnjivu kategoriju nitko ne poznaje bolje od Vilija Bassanesea. Doveo je svoju vlast do „savršenstva“ a ona traje i traje....pitanje je samo dokle....jer svemu dođe kraj !

 

Zapisao: Veljko Ivančić