Savudrija: Povratak starim navikama. Fantastične morske delicije u restoranu Porto!

23.05.2021

Savudrija: Povratak starim navikama. Fantastične morske delicije u restoranu Porto!

Svečani ručak „Povratak na staro“ u ribljem restoranu Porto

Savudrija je poznata kao najsjeverozapadnija točka na zemljovidu Hrvatske. Istovjetno je čuvena i po svom svjetioniku, iz 1918. godine, najstarijem svjetioniku na Jadranu. No razglednica iz Savudrije ne bi bila potpuna bez spomena njezina starog porta u kojem su usidrene ribarske brodice savudrijskih ribara-međaša koji već godinama štite u Savudrijskoj vali teritorijalne vode RH i graničnu crtu razdvajanja na moru između dviju republika, Slovenije i Hrvatske. Na svom povratku iz ribarenja, veće količine svježe ribe kao i morskih plodova ravno iz ribarskih mreža pristižu u kuhinje obližnjih restorana smještenih u savudrijskoj luci, nadomak usidrenih brodica. I prvo što se osjeti po dolasku u tu mirnu lučicu gdje barke uljuljkano spavaju na uglačanoj vodenoj površini je vonj mora i ribe. Vonj koji nas magnetski vuče ka ambijentalnom ribljem restoranu Porto sljubljenom u ovaj krajolik ribarskog porta kao završni okvir slike stare Savudrije.
Kao na palubi broda
U posjetu smo restoranu Porto – fish & seafood u starom portu za koje ime govori da smo odabrali lokal koji je suživio s ovim ambijentom. Terasa je prostrana, natkrivena pomičnim aluminijskim pokrovom što se prilagođava različitim meteorološkim uvjetima. Na stolovima i stolcima prevladava bijela i mornarski plava boja, te brojni detalji u mornarskom tonu čime se stvara dojam palube kakva usidrenog broda. A na brodovima je atmosfera uvijek romantična, jela djeluju zamamno poput afrodizijaka pa smo u današnji posjet Portu došli zaploviti u jedan svečani ručak. U ovoj razdjelnici između korona i ne korona doba zaželjeli smo se povratka na staro i to proslaviti. Naš ručak smo i nazvali „Povratak na staro“. Ali i jedan obrok naručen ovih dana u Portu ravan je gozbi i odi slobode jer se na terasu restorana osjetno vraća normalni ritam života. Stare navike. Sjedi se opušteno, bez zazora, bez maski, kao u dobra stara vremena sa ozarenim pogledom uprtim na nepreglednu pučinu. I na raskriljeni ples galebova u modrim visinama. Može li bolje, a uskoro ćemo doznati može li i slasnije?
Usklađene sezonske morske poslastica kao simfonija
Naša gastro odiseja započinje pozdravom i osmijehom ljubaznog domaćina Tonija, sina vlasnika Porta, Livija Janka. Uz njega je također nasmijana konobarica Iris, Filipinka koja je od proteklog mjeseca u radnom odnosu kod Jankovih. Sviđa joj se novi dom, duboko klima glavom dok potvrdno odgovara na pitanje. Iz Iris zrači onaj istočnjački smiraj te isijava pozitivna energija.
-Please, madame your table is here, smješkajući pokazuje na rezervirani stol do samog ruba palube tj. terase.
Kroz usklađene sljedove sezonskih morskih specijaliteta vodi nas Toni kao vrstan maestro kroz neku glazbenu simfoniju. Započinjemo sa leggiero predjelima pa redom crescendo do tempa andante, odnosno uživanja u glavnom jelu.
Morski pas i azijski umak
Na stol Toni donosi prosecco /aperitiv i štapić pohanog morskog psa uz azijski pikantni umak što stvara osjećaj sitosti dok očekujemo hladno predjelo koje se priprema. Toni nam objašnjava da je neobičnu kombinaciju smislila chef Jessamin, Irisina sestra, druga Filipinka u restoranu Jankovih. Ova nam spoznaja zvuči egzotično, pa se zalogajčić/ assaggino doima još ukusnijom.
Uslijedilo je hladno predjelo. Uz njega Toni servira i maslinovo extra djevičansko ulje Porto, zlatne kapi bjelice i oblice, uzgojene u masliniku Jankovih. Po tanjuru se rasprostrla morska fantazija sa ribljom paštetom od cipla, la creme della crème bacalar in bianco, carpaccio od brancina, salata od hobotnice i garuže (volka). Caruje sirovi škamp koji nadmeno očekuje naš zadnji zalogaj. Dulcis in fundo. Uz čuvenu malvaziju Felice Calligarisa iz Oprtalja, rafinirani okusi svježih morskih poslastica brže se tope u ustima i uparuju očaravajuće.
Razigrani školjkaši u tanjuru
Restoran se polako puni. Živost odzvanja u glasu i hihotu slovenskih gostiju koji su prvi pohrlili na more ovog vikenda. Ugođaj priziva sjećanja na odlične predsezone kada su se u tisućama brojali turisti, a ne oboljeli od Covida-19. Sluti se jako dobra ljetna sezona. A sluti se i nastavak blagodati za sva naša čula nakon što nas Toni poslužuje novim pjatom morskih delicija. Ovaj put školjkaša. Dagnje (pedoci), dondole, canastrelli i Jakobove kapice tj. capesante. Mesnati “biseri” iz njihove ljušture tankoćutno nam se lijepe za nepce i teško je odabrati kojim ih redoslijedom kušati. Svaka je odluka pobjedonosni zgoditak. Kap malvazije, milozvučna pohvala, kriomice lizanje vrška prstiju i oblizivanje…i već smo sve ljušture počistili uredno ih slažući uz rub tanjura. Njihovi su jestivi biseri lagano skliznuli u mekanu utrobu. Očekujemo novo iznenađenje. Adaggio tj. mirno.
-Madame do you like another glass of wine, ljubazno mi se obraća Iris.
-Of course, you are welcome, odgovaram joj engleski u svojoj državi Hrvatskoj. Odlučili smo nastaviti s malvazijom Calligarisa jer nam “univerzalno” odgovara uz sva jela i pravo je otkriće. Toni stiže sa golemim dubokim tanjurima u kojima se isprepliću prutići tjestenine.
Zagrljaj sipe i šparoga
-Domaći pljukanci sa sipom i divljim šparogama, kratko izgovara spuštajući ih na stol, a mi od znatiželje ušutjesmo jer ih s nestrpljenjem želimo u tili čas kušati. Valja napomenuti da u umjetnosti kuhanja postoje stotine poteza, stotine kombinacija namirnica pomoću kojih umjetnici- kuhari mogu prenijeti željenom jelu užitak okusa. Jedno od takvih, u kojem se šumska šparoga uparila sa komadićima sipe u umaku, stvara na okusnim pupoljcima diskretan užitak. Sostenuto.
Cagnello na žarkoj miks prostirci
Malo je često puta puno, veli se. I zaista smo ovdje trebali reći Toniju i Iris the end, no Toni je već donio na pladnju filete morskog psa (cagnello ) na žaru, uz prilog palente i mix povrća na žaru.
-Sezona je ulova morskih pasa, rekao je pa s time treba zaključiti ovaj sezonski morski menù. Bio je to crescendo, ali Toni je bio u pravu. Našlo se mjesta i za cagnella (malog psa) u želucu iako su zalogaji postali znatno usporeni, gutanje otežano pa je čaša malvazije sve češće bila na usnama. I tako smo lagano, ali carski zadovoljno stigli do kraja našeg svečanog ručka u Portu porta stare Savudrije gdje su davno Rimljani izgradili svoju antičku luku. Vjerojatno gosteći se ovdje kao i mi danas, jer su oni najbolje znali kako si ugoditi hranom. Bili su specijalizirani za gozbe…
A za ovu našu, a nadamo se uskoro i vašu, pobrinula se Anka Janko -big boss kuhinje kako ju zove njezin suprug Livio. To su oni najvažniji ljudi iz ugostiteljstva koji iza kulisa, u svojim kuhinjama priređuju gostima pravi kulinarski show podižući time ljestvicu naše domaće, hrvatske gastronomije na carski pijedestal.
Sve na način big bossa Anke 
Varate se ako mislite da je to kraj. Pri odlasku iz Porta nismo mogli odoljeti još i Ankinom desertu „Na moj način“. Jagode u alkoholu, s metvicom i sladoledom od limuna. Jagode su oduvijek predstavljale kao voće simbol ljubavi. I zato smo se rastali u ljubavi od Porta i radišne obitelji Janko do nekog skorog ljubavnog susreta. Jer ljubav ide kroz želudac.

O restoranu
Obiteljski obrt Livija Janka, tj. riblji restoran Porto (fish & seafood) datira iz 2002. godine iznad kojega se nalazi još šest dvokrevetnih soba i jedan apartman. Na taj ne način gostima je u ponudi omogućeno pružanje kompletne vrhunske usluge.

S. Bo.

Izvor: Glas Istre