Slovencima iza leđa

25.05.2020

Slovencima iza leđa

Neshvaćena namjera investiranja u gluho doba korona krize

Krčilo se i obaralo zelenilo tutta forza u Sv. Pelegrinu i Špini

Umag - Samo dan nakon što je Vlada RH, 25. ožujka donijela prvi paket mjera za pomoć gospodarstvu i (ne)zaposlenima uvodeći mjere štednje i nepotrebnog trošenja, pozvali su da to isto učine jedinice lokalne samouprave u nastupajućim vremenima. No dan kasnije, 26. ožujka, nakon dvije godine čekanja od lokacijske dozvole, iz Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje Grada Umaga izdana je građevinska dozvola investitoru Gradu Umagu za građenje tzv. građevine infrastrukturne namjene u Sv- Pelegrinu i Špini prometnog sustava 2,b. skupine- biciklistička staza sa pješačkom stazom i odmorištima – FAZA 1. Investicija je prema planu javne nabave Grada teška oko 1, 9 milijuna kuna. Rok za početak gradnje bio je tri godine, no djelatnicima iz gradske komunalne tvrtke „Komunela“ d.o.o. (njih 15-tak) očito se je žurilo baš u doba korona zaraze te su prionuli na rad istoga dana po ishođenju građevinske dozvole u pripremne radove. Krčili su i raščišćavali danima po zapusima orkanske bure, raslinje, uklanjali zelene ograde, vegetaciju i stabala na potezu od Špine do Sv. Pelegrina pripremajući teren za izgradnju buduće šetnice i biciklističke staze i prometnice – “lungomare”, široke čak i šest metara koja bi se trebala kao kakva cesta protezati između vikendica i same plaže, a dijelom i po plaži.
Ono što je kontradiktorno u ovom slučaju je, da šetnica svojom širinom omogućava korištenje i za alternativni turistički (vlakić?) i javni prijevoz (motorna vozila?) i kao takva još nije ni prihvaćena u prijedlogu Prostornog plana uređenja grada Umaga (PPUG), jer plan još nije izglasan.

Urbanizacija gradske zemlje, a građanima tek mrvice

Taj sporni prostorni plan-PPUG-u je na javnim raspravama prošle godine u proljeće pretrpio velike kritike javnosti, a projektanti i sam gradonačelnik Umaga su na javnim raspravama optuživani za devastaciju zelenih površina grada i pogodovanja budućim investitorima. Sudionici javnih rasprava ukazivali su da ogromnom broju žitelja Umaga, osobito domicilnog stanovništva, njihove omanje parcele nisu ušle u građevinski obuhvat, a čekali su na to više od dva desetljeća. Iz Grada je udovoljena urbanizacija tek manjem broju privatnih zahtjeva (a pristiglo ih je preko 1000), i iz načina proširenja, grafičkog dijela plana te iz ZK izvatka, vidi se i komu su urbanizirane. Preostale površine, gotovo najveći broj hektara atraktivnih lokacija predloženih za urbanizaciju su pak u vlasništvu Grada Umaga. Tako je još jednom „podcrtana“ svojevremena izjava samog gradonačelnika Umaga Vilija Bassanesea s jedne ranije javne rasprave (Izmjene i dopune DPU Zambratija) da Grad sa “svojim” nekretninama, misleći valjda da to nisu parcele svih građana Umaga, može raditi što želi, unatoč protivljenju samih stvarnih vlasnika – svih stanovnika Umaga. Ispada da je Grad Umag ili gradska uprava ovakvim postupanjima sam sebi svrha.
No vratimo se Sv. Pelegrinu. Tako je zbog ogromnog nezadovoljstva prijedloga ovog PPUG-a, osobito radi urbanizacije zelenih površina u Sv. Pelegrinu (Zlatorog) bila pokrenuta i građanska inicijativa Zeleni Umag te je peticijom prikupljeno više od 1200 potpisa protiv devastacije i uništavanja pelegrinskog zelenog obalnog pojasa i urbanizacije najpoznatije rekreacijske zone, zadnje zelene oaze brojnih starih i mladih Umažana. Potpisi nezadovoljnika upućeni su u Ministarstvo graditeljstva i urbanizma RH. Slučaj je vrlo sličan protestima Zagrepčana protiv GUP-a Zagreb.

U gluho doba korona krize troši se javni novac ishitreno?

Ali unatoč svim primjedbama i akcijama protiv Izmjena i dopuna PPGU Umag, baš u vrijeme pandemije korona virusa dok su na snazi i još traju mjere štednje i zabrane kretanja, a naselje je bilo ispražnjeno od svojih vikend-stanara, pretežito slovenskih državljana, iz Grada Umaga su pronašli za shodno intervenirati u prostoru i ulagati proračunski novac za krčenje “zelenila” i pripremu za izgradnju promenadno-biciklističke staze ili ceste.
Aktivnost Grada Umaga sa pravnog i vlasničkog aspekta nije sporna jer su vlasnici vikendica slovenski državljani koristili to zemljište kao društveno (gratis!) još od doba socijalizma što je uočljivo na nekim česticama u ZK izvadcima na kojima je još negdje uknjižena Počitniška skupnost Pelegrin, ali sa urbanističkog, prostorno-planskog aspekta ovaj zahvat je upitan jer su brojni stanovnici Umaga za građevinske zahvate u Sv. Pelegrinu rekli svoje NE, smatrajući ih čistim „ekocidom“. Pa bi tako širina i asfaltiranje buduće staze/ceste moglo predstavljati čin neodrživog razvoja i devastaciju prostora uz samo more kao i potencijalnu ugrozu za djecu i kupače kojima će vozila jurcati iznad glave. No, očito je izvršna vlast u poziciji da realizira ovaj i slične projekte i kada su građani protiv?!
Ali osim raskrčivanja i piljenja stabala nije se stalo na tome! Nastavno se trošio novac za postavljanje kolčeva, pa žičane ograde na oko pet stotina metara duljine kako bi se razdvojile pelegrinske privatne od gradskih parcela. Međutim, ni to nije bilo dovoljno da bi valjda Slovencima objasnili „granično pitanje“, pa im je s novcima iz gradskog proračuna, lijepo i „džabe“, posađena zelena živica, oko 500 grmastih sadnica s vanjske strane ograde na gradskim površinama od kojih bi cijena jednom grmu mogla biti (povlaštena?) po oko 50 kn, jer inače košta između 70 i 100 kuna prema informaciji dobivenoj u rasadniku. Nije li trebalo uvjetovati Slovencima, tj. vlasnicima parcela kakve ograde moraju postaviti/zasaditi na svojim parcelama i to na vlastiti račun, pa time prištedjeti javni novac? Postupci slični ovom, kada se u doba dok traje korona kriza i rat protiv tog nevidljivog virusa, (ne)racionalno ulaže javni novac za nešto što nije od vitalnog interesa za građane Umaga mogla bi pobuditi razne sumnje od one, čiji se interes prikriva iza svega?

Presudnije, ljudska egzistencija ili invazija zelenih radova?

Prihvatljiva je činjenica, da se pitanje ovih parcela u Sv. Pelegrinu, „valjalo“ punih 30 godina, ali zašto se baš u vrijeme karantena i samoizolacija, Grad Umag, odlučio “upotrijebiti” radnike za odgodive radove, zvuči kao podla namjera-“kajla“ osutnim vikendašima. Radeći u skupini, na uskom prostoru, djelatnici tvrtke „Komunela „ dovodili su sebe i druge u opasnost od moguće zaraze. Među navedenima bilo je i onih koji nisu s područja Grada već su putovali na posao s propusnicama iz susjednih općina.
I ranije je bilo jasno da će ekonomske i financijske posljedice ove epidemije po tvrtke, ali i fizičke osobe biti teške. Nije li stoga trebalo prvo zaštititi ljudske resurse i po preporuci Vlade štedjeti financijska sredstva iz svog proračuna za ublažavanje posljedica koje će gospodarstvo i građani trpjeti, a ne ih ulagati u ovom momentu (ne)racionalno u projekte koji nemaju nikakvu hitnost te nisu od vitalnog značaja za razvoj grada, poduzetništava i otvaranje novih, budućih radnih mjesta u proizvodnim zanimanjima.
Da li je sada presudnije investirati javni novac za „hortikulturnu dekoraciju” grada, nerentabilne i “nežive” infrastrukturne projekte ili spašavati ljudske resurse i radna mjesta u ovom trenutku neka sami ljudi progovore o tome. Biljke ne mogu.

Piše: Sanja Bosnić