Slučaj Cryng. KORUPCIJA U TRI ČINA

23.08.2020

Slučaj Cryng. KORUPCIJA U TRI ČINA

Put love od Tupo banke do Jadrana

Je li je gradska vijećnica Mersada Mima Borić pogodila u srijedu na gradskom vijeću, u sridu, kad je rekla da neće glasati za potpisivanje Sporazuma o izvansudskoj nagodbi Grada Umaga s Adria Commoditiseom d.o.o., jer se radi o kriminalnoj radnji.
A na što je otprilike mislila Borić, prikazat ćemo kroz kratki inspirativni igrokaz u tri čina, humornu dramu: “KORUPCIJA” (na hrvatski način).
Zabranjeno čitanje mlađima od 16 godina!
U drami se pojavljuju dramski likovi: Lujo (Grad), Oberkrain (Tupo bank), Krainober (B-azuko), gdin. Gulić (Asexs), gdin. Kileri (stečajni), gđa. Ingrić (Jadran) i potonula firma Crying.

I.čin – Tupo banka traži put do love

U Tupo banci, direktor von Oberkrain se pokušava dočepati svog dijela kreditnog zaduženja kojega mu duguje tvrtka Crying i dogovara kako se domoći te love sa svojom sestrinskom tvrtkom B-azuko koja se bavi naplatom rizičnih dugovanja. Zove njihova direktora Krainobera.
Von Oberkrain:”Ovi iz Cryinga dobili su sve sudske sporove s Gradom za lovu koju duguju nama, ali onaj ubermensch iz Grada, Lujo, stopira isplatu. Pokušajte to naplatiti. Bite!”
Iz B-azuka, Krainober odmah angažira u toj cesiji naplate partnera Gulića iz tvrtke Asexa (inače je sve to bivša ekipa iz Tupo banke).
Krainober: ”Halo kolega Guliću, tamo u Gradu ima neki luđak koji ne želi isplatiti Cryingu naknadu za zemljište u visini od 6 milijuna kuna plus kamate koje on duguju Tupo banci. U p.m., iz Cryinga su dobili sve sudske sporove protiv Grada za tu lovu, ali ovaj papak odugovlači s isplatom. Jebmeti hr., p(a)ravosuđe! Tupo banci treba lova, fršten! Već su previše popušili! Ne mogu više čekati, pa probajte vi tu lovu iz Grada, barem glavnicu od 6 milijuna kuna izvući, a svaki komad love ili torte više, onaj u kamatama, ćemo podijeliti na fete kao desert. Znači vi nama platite samo, 6 milijuna kuna. Ales gut?!. Ne morate nam ih sada iskeširati, nego kad vam lova iz Grada sjedne na račun”.
Ovi iz Asexsa prihavte nemoralnu ponudu, obližu se kao zadovoljne mačke i potpišu takav ugovor s B-azukom na 6 milijuna kuna, ali računajući na isplatu cijele tražbine (torte) prema Gradu, znači 15 milijuna kuna. Divne li prilike, omastiti se u toj milijunskoj razlici. Svi će zadovoljiti svoju pohotu i apetite.

II. čin - Asexs traži put do love

Gulić iz Asexa zove Luju u Grad, pa nakon što je bio ljubazan skuži da ima posla s belosvetskim gelipterom, pa birtjiski drekne.
Gulić: ”Idiote jedan, vadi lovu na sunce! To je sad naša lova! Mi smo to kupili na papirima od B-azuka jer je Crying dugovao njima, odnosno njihovoj Tupo banci. Banka više ne može čekati da im Crying vrati taj dio kreditnog zaduženja i prepustili su nama da naplatimo tu lovu iz Grada, a mi smo B-azuko već isplatili (laže). Vadi tu lovu na stol papane, 15 milijuna kuna, sve, sve, sve s kamatama jer ćemo te tužiti! (urla i psuje po balkanski)
Lujo:” Ma fuck off boys! A gdje sam tu ja? Nišba. Nećete vi vidjeti ništa jer nemam pojma tko ste vi. Sud je rekao da moram platiti Cryingu, a ne vama pa se vi tornajte…Možete mi ga jedino popuš*i”
Gulić (grrrr) bijesno: “ Papčino, sad ćeš ti vidjeti kad te mi tužimo. Ne znaš ti kakve mi imamo odvjetnike. Lova je naša. Crynig je dugovao Tupo banci, šupčino, a mi smo se bankom dogovorili i tu tražbinu otkupili! Mogao si se zah*ebavati s Cryngom zahvaljujući svojim vezama po sudovima da odugovlačiš isplatu, ali malo sutra ćeš ti s nama tako lako!”
I Gulić iz Asexa podiže tužbu protiv Grada. U međuvremenu Crynig toneeee i potone jer su sa svih strana bili u klopci. Sudovi, njih 35 je presudilo u njihovu korist da im ovi iz Grada moraju isplati naknadu za zemljište, ali Lujo kao i njegova partija misle da je ovo slučajna država i zaboli ga ona na stvar za državu, zakone i isplatu Cryingu. U međuvremenu su se nagomilali Cryngu dugovi, nisu dobili uporabnu dozvolu i ne mogu dovršiti naselje pa prodavati stanove te vraćati kredit Tupo banci… i ušli su, baj, baj, u stečaj!
Sada stupa na pozornicu stečajni upravitelj g. Kiler. Ljubazn je, ali ipak radi svoj ubojit posao.
Kileri (pjevušeći hit): I am a killer, I kill for money, but you are my job, and I kill you for nothing!
Ali i to seciranje Cryinga traje. Asexu se žuri da pokupi lovu, jer mora dati B-azuku, a ovi Tupo banci. Kakva trakavica! Zvone telefoni. Halo, halo! Von Oberkrain viče na Krainobera, Krainober na Gulića, Gulić na Luju koji svih ignorira i kao Đole Balašević čeka pravi čas. Kad je zatukao poslednji esker Cryingu u lijes i napravio kuršlus (onako genetski), jer nipošto nije htio isplatiti njihove pare (papala maca), nazove svog debelog frenda Kamorića u Zagreb.

III. čin – Jadran dolazi do love

Lujo: ”Čuj kompa, bandidos, lešinaru moj, ovdje ima neko groblje nekretnina. Hallo, buraz ima cijelo turističko naselje! Možemo se počastiti. Firmu Crying sam poslao u onu finu stvar. Eutanazirao. Sada mi to možemo otkupiti za malu lovu, a lova je sigurna jer se nalazi u mojoj tj. gradskoj blagajni. I onako se ne mogu zajebavati s tom lovom još dugo, narastao dug na 15 milijuna kuna, i kamate gadno rastu. Kamoriću, nađi nekoga, neke pajdaše i dogovoriti ćemo kako do te love, što i kolko kome. Po običaju…”
Kamorić: “A kako ćeš s vijećnicima? Nisi do sad htio platiti, a morao si. Ubio si Crying i svoje građane jer si nabijao kamate. Što ćeš im reći? Koji je valjan razlog zašto si se toliko sudio, a tek sada se predomislio kad zbog korone lova slabo curi u tvoju kasu. Sve vrijeme si lagao i srao da si u pravu i nisi platio tom jadnom Cryingu, a Jadranu hoćeš platiti?”
Ljuo: “Ma to su budale. Svi ti vijećnici, „žetončići“ meni nešto duguju. Neku siću. Ucjenjujem ja njih svojim uslugama dogovorenima ispod stola. Držim ih pod kontrolom. A posebno onog, glupljeg i od mene, ušminkanog Pačotija, predsjednika vijeća. Nego, ima jedan problemčić. Moram i onu moju bivšu uključiti, nagraditi, ipak je sve ovo odrađivala za mene. Ma znaš, dogovarala s frendicama sutkinjama kako pisati žalbe na ovrhe i slična sranja. Pa da ju kakav vjetar ne okrene protiv mene, jer sada imam mlađu... Bilo bi preopasno”
Kamorić: “Stari, ma to ti nije bed ideja. Bumo se već dogovorili. Brate, bit će love ko salate …”
I tako Kamorić dolazi do novih igrača u igri, svojih pobočnika u velikim dilovima (da ne bude Kamorić uvijek u prvom planu) po grobljima hrvatskih nekretnina u akciji ”Vu kompra za pikoli šoldi”. Stupa na scenu tvrtka Jadran i samozatajna g. Ingrić. Za ručkom u otmjenom restoranu hotela Kestina razgovaraju: Gulić, Lujo i Ingrić.
Lujo:” Priznajem, dugujemo iz Grada pokojnom Cryingu 15 miljuna kuna. Ali oni su umrtvljeni. Znači, njih sam maknuo s puta i tu bi lovu sada prvo sa Sporazumom o izvansudskoj nagodbi pokupio Jadran, pa na kraju dobivate vi iz Asexa jer ste platili tražbinu Tupo banci, jel tako Guliću? Iz ruke u ruku ide. Znaš, meni treba vremena da ukapiram. (Gulić klima glavom) Ali pošto ste vi iz Asexsa to kupili na papiru za samo 6 milijuna kuna od Tupo banke i toliko im trebate zapravo platiti na račun, što ćemo s viškom love od kamata? Jebiga, ne mogu sve isplatiti, nemam tih 15 milijuna u proračunu. Znate li koliko nekretnina gradskih trebam za to lovu prodati… i pojeli bi me vijećnici. Ali imam love, recimo nešto preko deset milijuna kuna.”
Gđa. Ingrić:” Imam prijedlog (trepće okicama), pa da budemo svi super zadovoljni. Skinut ćemo ti Lujko dio kamata od nekih 3 do 4 milijuna kuna i onda nam ne moraš Lujko platiti više 15 milijuna kuna nego 12 milijuna kuna. Potpišemo sporazum o izvansudskoj nagodbi na 12 milijuna kuna i ti se na vijeću pohvališ kako smo mi plemenita i empatična tvrtka iz Jadrana koja ti je spustila tražbinu na 12 milijuna. Pa kad ti nama izvršiš uplatu mi iskeširamo Guliću na račun Asexa samo 6 milijuna kuna, a razlika od preostalih 6 milijuna kuna, ona do 12 milijuna, dečki moji slatki, bu se šerala. Ludilo brale! I zahvali se Lujko svojim dragim vijećnicima što su budale. Ti si pravi genije, čudo lopovske prirode!”
I tad Asexs prepušta Jadranu da Sporazumom o izvansudkoj nagodbi naplati tražbinu Cryinga prema Gradu, ali u iznosu od 12 milijuna kuna. Asexs i Jadran formalno potpišu ugovor da su sada ovi iz Jadrana kupili tu tražbinu Asexa prema Gradu. Za svaki slučaj, Jadran ipak Asexu uplati predujam od 10 posto ili 600 tisuća kuna, a onu razliku do 6 milijuna kuna dobit će nakon što im Grad svih 12 milijuna uplati na račun Jadrana. Dakle, svi sve dogovaraju iz šupljeg u prazno, dok lovu s računa zaista iz Grada ne uplate Jadranu. Nitko tu ne vrti svoj keš!

Rasplet

I tako dođe dan Beeee za vijećnike- ovce kada su ih na sjednici vijeća opet ošišali kao ovce. Glasali su ZA isplatu 12 milijuna kuna i to 6 milijuna kuna glavnice, plus 6 milijuna kamata tj. bakšiša /manče za Lujka, Ingrić i Gulića, dogovorenih na posljednjem ručku! Lujko se čak nije ni ispričao vijećnicima što je sve ove godine upucavao suludo novce svojih građana za parničenje čiju je krivnju priznao potpisivanjem ovog sporazuma, jedino je razmišljao u sebi na koji će bankovni račun svoj bakšiš prebaciti, smiješeći se potajno: “Bok te mazo, ja sam uvijek bio tupson, morao sam i diplome platiti, ali ovi vijećnici su na entu potentu. Ma ko ih hebe, prodat ćemo još koju gradsku nekretninu uz more, neku rekreacijsku zonu, šumu…ima se brale, ima, pa zapuniti krater u proračunu koji sam izbušio. Hm, a tko će građanima vratiti tih šest milijunčeka kamata iz proračuna koje sam im popalio? (glas savjesti pita). Ma boli me k…Neka im vrati Marx, neka ih pozove na ustanak: ”Proleteri svih zemalja ujedinite se protiv kapitalističke mafije!”
Iz ove imaginarne pripovijesti da se zaključiti zašto je vijećnica Borić rekla, tj. primijetila na vijeću da ima sličnosti između “slučaja Saning” i “slučaja Crying” te kao zadnja poštena la passionara ili Doleres Ibarruri izjavila: “No pasaran/Neću glasati ZA!”

Posvećeno DORHU, USKOKU I POSKOKU! AJ!

Piše: Sanja Bosnić