Što nama znači „Dan materinjeg jezika“

22.02.2022

Što nama znači „Dan materinjeg jezika“

Što nama znači „Dan materinjeg jezika“

21. veljače je „Dan materinjeg jezika“. Ovo nije tekst posvećen tom danu već tekst o stvarnom  stanju i brizi za materinji jezik. Materinji jezik nas određuje, nas kao ljudsko biće. To je jezik koji smo prvo mogli čuti i spoznati.

Leonard] Bloomfield (1933) definira materinski jezik kao onaj koji se nauči na majčinom koljenu i tvrdi da nitko nije potpuno siguran u jeziku koji se kasnije stječe." Prvi jezik kojim čovjek uči govoriti je njegov materinji jezik , on je izvorni govornik tog jezika "(1933: 43), a definicija jednaka izvornom govorniku s govornikom materinskog jezika. Bloomfieldova definicija također pretpostavlja da je dob kritičan čimbenik u učenju jezika i da izvorni govornici pružaju najbolje modele, iako on kaže da, u rijetkim slučajevima, stranac može govoriti i kao rodni.

Što je danas ostalo od obilježavanja tog dana?

Listajući tiskovine ili ti pregledavajući Portale, nigdje da naiđem na tu temu. Svi o tome šute, kao da ih se to ne tiče. Nažalost to je naša stvarnost.

Jučer se ugasio još jedna jezik na umaštini. Nestao s posljednjim govornikom. A jučer smo se zaklinjali. da ćemo čuvati naš materinji jezik. A danas smo sve to zaboravili. Utroblje je nadvladalo razum! Hedonizam ruši sve pred sobom. Samo vlastito javstvo danas je bitno. O materinjem jeziku uz obrazovne institucije posebno mjesto treba imati i lokalna zajednica. Tim više u Istri koja je jezično izuzetno bogata. Odavna se na naše područje govori da „Saka vas ima svoj glas“. Danas lokalna zajednica kroz vladajuću strukturu nema interesa za očuvanje svog integriteta kroz jezičnu kulturu. Nije joj stalo do očuvanja jezične baštine, što mogu predočiti kroz nekoliko primjera a odabrao sam samo jedan.

2011.,2012., 2013., 2014. godine kroz Ogranke Matice hrvatske Umag i Buje takmičio sam se za tiskanje Rječnika govora sela Gamboci. Tim više što sam naišao na svesrdnu podršku Sveučilišta Jurija Dobrile iz Pule, ne samo usmenu podršku već i stručno obrazloženje značaja ovog jezika. Rječnik je godinama stvarao danas pokojni Valentin Jakac i u svom radu prikupio je preko sedam tisuća riječi, kao i  priče koje su trebale biti sastavni dio ovog rječnika. Ujedno je snimljen jezik i dio rječnika na zato u digitalnom obliku. I on je trebao biti sastavni dio rječnika. Sve troškove snosila je Matica hrvatska ogranci Umag i Buje. I uredno se prijavila na navedene natječaje Grada Umaga.  I to samo za tisak Rječnika. Ostalo je bilo sve pripremljeno. I gle čuda. Svake godine na našu adresu stizao je birokratski odgovor. Projekt nije zadovoljavao kriterije i nije ostvario dovoljan broj bodova za tisak. I tako četiri godine. U međuvremenu se odobravala sredstva za banalne projekte, nekakvih dječjih slikovnica autorica odgojiteljica dječjih vrtića i tome slično. Niz banalnosti!!!!! Ovdje nije pomoglo ni čuđenje sveučilišnih profesora!!!!. Umaška lokalna zajednica i lokalna vlast  najviše mrzi znanost!

I što je preostalo autoru nego da odustane od  projekta.

Danas kada više nema govornika, ostaje uspomena na govor na mojoj polici. Sat i pol govora snimljenog na digitalu CD i cjelokupan rječnik pripremljen za tisak.

U nastavku donosim jednu priču s tog rječnika da se osvjedočimo o posebnosti tog govora: Neka ovaj tekst bude i ujedno nekrolog još jednom izgubljenom jeziku, našom lokalnom krivicom.

 

Tekst:  Zlatan Varelija

Na naslovnici selo Gamboci

 

VIJAC ZA MERIKU

 

Mijardevestupedesetipeto je bilo lito za plakat.Saki dan su nudile ća cile fameje,

pustile hize,dvore,blago,trte,pluge,voze,sufite pune intrade.Bila su tu lita kada se

hudilo ća.Zasto su hudili ća? Diju daje bila prupaganda,da tu neće bit dobro,da ćemo

patit glad,da neće bit dela, jnfati da neće bit dobro za jude a narveć za kuntadine. l

judi su destinali poć ća.Kadi?

U Italiji su hi stavili u barake ukulin Trsta,u Padričano,Nugere,Opičina i drugan.u

Kremoni,Romi,Bolonji,Ferari i ki zna kadi još.

Tetu Ninu z famejon su stavili u Opičini.Pero auturita in je rekli da ku ćeju poć

naprid, u Meriku, sud ali nord, Australiju, ali kadi ćeju neka recu i da ćeju hi pumoć za

vijac du undeka.

Teta Ninina fameja je destinala poć u nord Meriku,u State Unite,parke su djali da

undeka je narboje poć.Dela je kuliko čes,cuda je naših judi hudilo u State Unite još

pu prvoj vojski i u sakoj leteri sojima su pisali da in je dobro, da stujiju čuda boje negli

doma.

lnfati, teta Nina seje stavila u listi za Meriku Nord.

Dosa je dan kada su dubili leteru da se parprave ,parke vapor će partit za kuji dan z

Trsta za Nevajork a vijac će durat dvi setimane.

Bila je propijo zadnja subota setembra miseca kada se Ninina fameja imbarkala na

vapor i partila za Meriku.

Ni pasalo njanka dva dan i vapor je već pasa Đilbilteru i plovija pu Atlantiku. Jen dan

teta Nina se ustala rano i sla je gledat kako vapor riva pu moru.Ukulin njega ni bilo

vidit ku ne more.nijeniga vapora.ni gabijana ni lastavic ni rebci,  infati nic.Onjikveltanto je pugledavala sunce i pruvivala je duznat u kujen direcijonu more bit Nevajork.

Sikome je znala da greju u Meriku del Nordji si paralo da pu suncu greju masa

kontra doli.kontra Meriki del Sud. Prvu stvar ki si je spensala je bilo da hi nisu forsi

imbrujali i hi peju u drugu Meriku,kadi su djali da ni tako dobro.

Ni bilo drugo negli poć dreto puli kapitana ud vapora i vidit ča je tu. Ga je nasla još u

postiji.

-Sjor kapitano, jo paran da ste zbaljali direcijon.Ta vapor mi se para da gre masa

kontra doli.mi drugi ne gremo u Meriku del Sud ma u Meriku del Nord!

Sjora,ne stojte mi tu ruzinatje trideset lit ki gren pu svitu z vapori i znan kadi vjalo
poć.Hote spat nazad,forsi vi niste nidar vidli more.ne znate sikuro njanka plivat i mi
dojdete tu rimpruvivat da ne pejem barku justo.

Sjor kapitano,vi sikuro znate soje delo.pero ne morete mi reć da jo nišan nidar
vidla more i da ne znan plivat,parke san imala pet lit kada san delala banje u lokvi ud
Salije,a lokva ud Salije je vela kako deset takovih kamara kako je vaša i hote vidit
još jen bot ku je direcijon justa,da ne bi finili u Arđentini.

Teta Nina i njena fampja ponjer dvanajs dan je pero zbarkala u Nevajorku kadi je ona anka umrla,a njeni još tan danas žive.

 

Valentin Jakac