„Susreti“ Umaški književni časopis (1967 – 1993.)

20.08.2021

„Susreti“ Umaški književni časopis  (1967 – 1993.)

Susreti“ Umaški književni časopis  (1967 – 1993.)

Našoj književnoj publici, malo je poznato da je pred pedeset godina započeo izlaziti prvi privatni književni časopis na prostorima Lijepe naše, a tim više je to značajno jer je časopis izlazio na prostorima Istre. Osnivač, začetnik, pokretač i nosilac trajanja i postojanja tog lista, njegov glavni i odgovorni urednik, a često i jedini pisac i stvaralac bijaše Ivo Balentović. Istarski Slavonac ili slavonski Istranin Ivo Balentović, započinje 1967. godine književnu avanturu od nazivom književnog časopisa „Susreti“. U tih trideset brojeva koji su izlazili od veljače 1967. do ožujka 1993. godine u komunističkom jednoumlju i potpunom partijskom nadzoru nad kulturom ovaj poduhvat je još značajniji. Ne samo što je materijalno uspio iznaći sredstva za tiskanje časopise, već je istog poput nekada A. B. Šimića i sam raspačavao.

Balentović  taj književni „oduševljenik“ kako ga naziva Vaupotić, jednako je zadužio svoju rodnu Slavoniju, kao i svoj novi dom Istru, a osobito Umag, objavivši primjerice i prvi kulturno povijesno vodič Umaga i okolice(1964.)

Književni časopis „Susreti“ su zapravo svojevrstan fenomen, značajni po nekoliko temeljnih oznaka. U prvom redu to su susreti svih onih pisaca koji su nesrećom, nekim svojim životnim putem izvan središta književnih događanja. To nisu pisci koji će u povijesti značiti kao pokretači nečeg novog, ali su sastavni dio naše književne baštine. Na stranicama Susreta urednik je zabilježio niz bibliografskih  podataka, književnih osvrta, pružio stranice časopisa nizu mladih pjesnika.  Kroz ovaj časopis prodefilirala su mnoga imena, niz kritičkih članaka, polemika, zaustavite ćemo se samo na onome što je pisano o Istri i o Umagu. Popratio je izlazak knjige „Hrvatski narodni preporod u Istri“ mons. Bože Milanovića, osvrnuo se na izlazak Riječke revije s istarskim autorima i temama, piše o „Istarskom mozaiku“, bavi se kulturno povijesnom građu Rovinja, spominje Kanfanarce Franju Galvinića pisca i svećenika, intervjuira Štefana Mlakara, nekadašnjeg ravnatelja Arheološkog muzeja Istre, uspoređuje kulturne potencijala Pule, Rijeke i Osijeka, portretira zaslužnog urednika istarskog emigrantskog tiska u Zagrebu između dva svjetska rata, autora knjige „Istra pod Italijom“ danas zaboravljenog Ernesta Radetića, podsjeća na zaboravljenog prosvjetara Antu Dukića, pozdravlja prve akcije Sabora čakavskog pjesništva u Žminju, piše o susretu s mnogo mlađim Danielom Načinovićem, objavljuje stihove Drage Gervaisa „Moja zemlja“ i niz drugih priloga. Upoznaje i svekoliku čitalačku publiku i s manje poznatim bujskim- umaškim stvaraocima. Tako na stranicama  možemo pronaći osvrte i djela Tanje Frković, upoznati se sa pjesnikom Ivom Spaićem, piše i o Damiru Zoriću, njegovom književnom i političkom djelovanju. O pjesnu i slikaru  Mariju Cocchietu posvetio je niz stranica, tu susrećemo prve radove Fedora Putinje, o Vedrani Štiglić Vidović i njenoj poeziji posvećeno je nekoliko brojeva. Taj vrsni zaljubljenik u pisanu riječ u svojim čarobnim putopisima po Bujštini otkriva nam čarobnu ljepotu Grožnjana, Zrenja, Oprtlja pa dalje do Motovuna.

Ništa neobično za naše prilike, a posebice kada se radi o čovjeku samotnjaku izvan struja i tokova, a pogotovo u Istri, stvarajući na njenom krajnjem rubu da se o ovom književnom časopisu vrlo rijetko  bolje rečeno skoro ništa ne zbori. Stvaralac Ivo Balentović u poraću platio je nepravedno i teško svoje djelovanje tijekom Drugog svjetskoga rata, stoga ovaj književni časopis ne treba slijediti sudbinu svojega autora, već zauzeti mjesto koje mu pripada u književnoj povijesti Istre i Hrvatske.

Tekst :  Zlatan Varelija

Zanimljivo je da sam kao autor teksta u suradnji s Istarskim društvom književnika i književnikom Borisom Domagojem Biletićem predložio Gradu Umagu da se časopis u cijelosti digitalizira, očuva od propadanja, a ujedno i bude internetski dostupan svim korisnicima koji su zainteresirani za ovu građu.

Nažalost projekt nije prošao pri nadležnim službama, s obrazloženjem da nema novaca, a te godine izdvojila su se znatna sredstva za takmičenje u roštilje nju i gračišćanskoj manifestaciji pršuta.