Teroristi, nacionalisti, iredentisti ili patrioti......što su bili Guglielmo Oberdan, Ruggero Timeus i Vladimir Gortan ? Prvi dio

14.02.2022

Teroristi, nacionalisti, iredentisti ili patrioti......što su bili Guglielmo Oberdan, Ruggero Timeus i Vladimir Gortan ? Prvi dio

Teroristi, nacionalisti, iredentisti ili patrioti......što su bili Guglielmo Oberdan, Ruggero Timeus i Vladimir Gortan ?

Prvi dio

Tko na ovim našim prostorima nije čuo za Vladimira Gortana ? Trgovi, ulice, škole, poduzeća, udruge i razne ustanove, u Istri, Rijeci i Hrvatskoj, nose njegovo ime.

Za Guglielma Oberdana, čulo je malo ljudi u Istri i Hrvatskoj ali zato u Italiji, svatko imalo obrazovan, zna tko je bio taj mladić. Ako ništa drugo, ljudi hodaju trgovima i ulicama gradova Italije koji nose njegovo ime kao i gimnazija u Trstu.(Liceo scientifico Oberdan).

Sasvim sigurno, Ruggero Timeus je najmanje poznat. Kod nas, Timeusa pozna malo tko, gotovo nitko, osim nekih povjesničara, a u Italiji, rekao bih, također, samo poznavatelji povijesti talijanskog iredentizma. Timeus je živio kratko, svega 23 godine, a imao je ogroman „iredentistički potencijal“ koji bi u vrijeme nastanka fašizma došao do maksimalnog izražaja.

 

Guglielmo Oberdan

Rođen je 1.veljače 1858.godine u Trstu kao nezakonito dijete majke Slovenke, kućanice iz Gorizie  i oca Talijana, pekara iz Noventa di Piave koji ga nikad nije priznao kao svoje dijete. Njegovo rodno ime je bilo Wilhelm Oberdank kojeg je kasnije talijanizirao u Guglielmo Oberdan.

Redovitim posjetiteljima Trsta vjerojatno nije promaklo da jedan trg u tom gradu nosi ime Piazza Oberdan. To je trg na dnu ulice Giosue' Carducci na kojem se nalazi tramvajska postaja narodno opjevanog gradskog tramvaja „El tram de opcina“ koji vodi od centra Trsta prema Opicini.

Oberdan je studirao inženjerstvo u Beču zahvaljujući stipendiji austrijskih vlasti a zatim bio unovačen u austrougarsku vojsku. Dezertirao je zbog neslaganja sa aneksijom Bosne i Hercegovine 1878.godine Austro-Ugarskoj Monarhiji.

Već u Trstu, družio se sa „mazzinianima“ (Giuseppe Mazzini), a zatim se nakon bijega iz austro-ugarske vojske sklonio u Rim gdje se nastavio družiti sa iredentističkim krugovima. U Rimu se jednom prilikom susreo i sa Giuseppe Garibaldijem, talijanskim revolucionarom i borcem za ujedinjenje Italije, koji ga je očinski poljubio u čelo. Nakon što je susreo  Matteo Renata  Imbriania, tvorca pojma „iredentizam“,  rodila se ideja da se vrati u Trst, gdje je namjeravao izvesti atentat protiv cara Franje Josipa, koji je 1882.godine došao, da tome gradu, dodijeli posebno priznanje „Citta' Imperiale“ za 500 godina vjernosti Austriji.

Guglielmo Oberdan je stigao iz Rima do Ronchi di Monfalcone (danas Ronchi dei Legionari) gdje je uhićen i zatečen sa dvije ručne bombe tipa Orsini s kojima je imao namjeru izvršiti atentat. Na suđenju u Trstu, osuđen je na smrtnu kaznu vješanjem i pogubljen je 20.prosinca 1882. U trenutku kada je austrijski krvnik stavljao Oberdanu uže oko vrata on je povikao: „Živjela Italija, živio slobodni Trst, van tuđinci“.

Za Oberdana se veže i jedan drugi događaj koji se u talijanskoj historiografiji nedovoljno ističe odnosno prikriva, a to je atentat na kolonu ratnih vojnih veterana u Trstu, na koju je bacio bombu. Tom prilikom su ubijene dvije muške osobe od kojih je jedan bio četrnaestogodišnjak. Carske vlasti nisu na suđenju uspjele dokazati taj teroristički čin. Mnogo godina kasnije, 1923. godine, tršćanski iredentist Salomone Morpurgo i kasnije direktor nacionalne biblioteke u Firenzi, u jednoj memoriji predanoj Francescu Salati, povjesničaru i senatoru Kraljevine Italije, usko povezanim sa ovim našim istarskim prostorima, potvrdio je, da je bombu na povorku bacio Oberdan.

Francesco Salata je napisao i knjigu s naslovom „Guglielmo Oberdan“ koja je objavljena 1924.godine. Još jedan nesumnjivi izvor kao što je bio nacionalist i iredentist Attilio Tamaro, potvrdio je da je upravo Oberdan bacio bombu i ubio dvije osobe.

Guglielmo Oberdan je svoje mjesto u povijesti Italije, slavu i oreolu prvog nacionalnog iredentističkog  mučenika dobio prvom javnom komemoracijom 20.prosinca 1918. u Trstu.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata, talijanska nacionalistička propaganda maksimalno je iskoristila sudbinu Guglielma Oberdana za postizanje nacionalnog konsenzusa talijanskog stanovništva. Oberdan je pokopan na groblju Sant'Anna u Trstu gdje su se njegovi posmrtni ostaci negdje izgubili pa nema svoj obilježen grob koji bi poslužio kao mjesto hodočašća njegovih istomišljenika i obožavatelja.

Ruggero Timeus

 

Rođen u Trstu 16.veljače 1892.godine u malograđanskoj obitelji. Nakon završene gimnazije u svom rodnom gradu, upisao je studij na Sveučilištu u Grazu kojeg nije dovršio i diplomirao. Već kao dvadesetogodišnjak preselio se u Firenzu a zatim u Rim. U „vječnom“ gradu povremeno je surađivao sa listom „La voce“ a zatim kontinuirano piše za list „L'idea nazionale“.Zbog svojih ekstremnih iredentističkih stavova bio je udaljen iz umjerenih iredentističkih krugova kojima je pripadao i njegov školski razredni drug iz Trsta, Gianni Stuparich, Talijan hrvatskog porijekla.

Prije samog početka Prvog svjetskog rata,1914., Ruggero Timeus se izjasnio kao interventist odnosno podržavao ulazak Italije u rat a objavio je u Rimu esej „Trst“ koji je bio široko distribuiran i predstavljao je njegov duhovni testament. Nakon izbijanja rata, Timeus se javio kao dobrovoljac i u činu poručnika (u talijanskoj vojsci onog vremena, činovi su se davali školovanim osobama bez obzir na nedostatak vojnog iskustva) u bataljunu „Tolmezzo“ koji je bio u sastavu 8.alpskog regimenta 72. divizije.

Izgubio je život kao 23-godišnjak na karničkom frontu (fronte carnico) na lokaciji Pal Piccolo. Zanimljivo, 1924.godine njegovim imenom, Ruggero Timeus-Fauro, nazvan je planinski dom na Kaninu, u ono vrijeme teritorij Kraljevine Italije. Nakon Drugog svjetskog rata i nove granične linije, planinski dom je ostao na teritoriji Slovenije u bivšoj Jugoslaviji pa je 1952.godine izvršena temeljita rekonstrukcija objekta a ime je promijenjeno u Dom Petra Skalarja na Kaninu, istaknutog partizanskog komandanta. 

Iako vrlo mlad, Ruggero Timeus kao 19-godišnjak pisao je ekstremne iredentističke i imperijalističke članke i stavove. Tako npr. povjesničarka Marina Cattaruzza u svojoj knjizi „L'Italia e il confine orientale“ citira razne tekstove Timeusa koje je pisao za svog kratkog života.

U već spomenutim novinama „L'idea nazionale“, 1911.g. Timeus je u jednom anonimnom članku predvidio jednu apokaliptičku sudbinu nacionalne borbe u Istri, gdje će mržnja „zmijski puzati među susjedima i poznanicima“.Timeus je u novinskom tekstu predvidio sumoran scenarij gdje je suđeno da borba završi samo sa „kompletnim nestankom jedne od dviju međusobno suprotstavljenih rasa“. Mora se priznati, bili su to radikalni stavovi kojima je čak i fašizam, u kasnijim godinama, mogao „zavidjeti“ na takvom ekstremizmu.

„Italia, mora osvojiti Trst i to ne u ime nacionalnog ujedinjenja već s namjerom imperijalističke ekspanzije prema balkanskom poluotoku. Odnos sa slavenskim elementom mora biti u kontrapoziciji sa neprijateljem, mrziti ga u ime nacionalnog interesa“ pisao je Timeus.

Jezik kojim se služi Timeus, pun je nasilja i dobro odražava ogorčenost nacionalne borbe u Julijskoj regiji sa novim smjerom političke etike talijanskog nacionalizma koji se temelji na prevazilaženju demokratskih i liberalnih vrijednosti u korist moći autoritativne države.

Pregledao sam u kojim sve gradovima i područjima Italije, ulice ili trgovi nose imena Ruggero Timeus. Osim Trsta i nešto u regiji Friuli Venezia Giulia, nisam našao tragove njegovog imena na javnim objektima i  gradskim infrastrukturama širom Italije. Službena politika grada Trsta evidentno doživljava tog militaristu i iredentistu, kao čovjeka zaslužnog za imperijalističke ideje onog vremena čiji su stavovi, možda, za nekoga, aktualni i danas. U protivnom, imenom Ruggero Timeus ne bi se zvala ulica u samom središtu Trsta.

Obradio: Veljko Ivančić

Literatura: Marina Cattaruzza „L'Italia e il confine orientale“, izdanje 2007