Tko je ugasio svijetlo?

27.06.2022

Tko je ugasio svijetlo?

Tko je ugasio svijetlo?

 

Kao što je u svijetu sve različito tako i školske generacije se sastaju, neke nikada, neke samo za okruglu obljetnicu, a neke skoro svake godine. Različitost je naše bogatstvo. I sam pripadam u ovu treću grupu. I ovaj lipanj kako to priliči sastane se generacija 69 razreda 4E i tko se pridruži dobro došao. Obično u jednom ugostiteljskom  objektu da se razmijene sjećanja, podsjeti na one koji više nisu s nama. Spontano bez nekog slavljeničkog reda.

 

Za podužim stolom i ove posljednje subote u lipnju sastane se 4E generacija 69. 

 

I ovo nije priča o sastanku ovog 4E , već grupe daleko mlađih školaraca koji se obilježavali neku svoju obljetnicu. I gledam ih dok uredno poredani jedan do drugog uz svoje partnere mobitele slave: ne znam što?. Nema smijeha, nema riječi već samo gledanje u ravni ekran mobitela. Tek tu i tamo poneki pogled skrene s ekrana mobitela. Tišinu samo prekidaju riječi dok se naručuje neko piće. Uredne frizure, mlado i zdravo prvo majčinstvo s haljinama kao s modne piste poredane kao staklene figure u izlogu sve u čast mobitela kojemu je ta ljepota namijenjena. Kao u izlogu sijena! I gledam se i pitam što tamo radi i cvijeće koji je jači spol poklonio tim voštanim figurama. Onako odbačeno u nekoj vazi i osjećam kao da i ono želi pobjeći sa stola kojemu ne pripada. I nakon sat dva neprestanog gledanja u ekran, društvo polako odlazi sa stolova. Odlazi u neku novu dosadu sa svojim najdražim mobitelom. I dok polako odlazi društvo pitam se čemu potrošeno vrijeme na uređenju lica, novaca za šminke, frizure, haljina kada ionako to nitko ne zapaža, već jedino njegovo veličanstvo mobitel. I da su došli goli i bosi to ionako ne bi nitko zapazio.

Pred sedamdesetak godina pojavila se knjiga „Razmrvljeni rad“ i kao da je najavio vrijeme razmrvljenog društva, gdje pojedinci sadomazohistički bježe glavom bez obzira  u svijet izolacije, u virtualni svijet  društvenih mreža. Riječi već danas gube svoj smisao, ionako se komunikacija danas svela na nekoliko riječi iz mobilnog spektra. Sutra će to u doba slike biti samo mimika, i ubrzo ćemo izgubiti svoj svijet slova, riječi i ostati ćemo na svojem početku, gluhi, nijemi i slijepi.. Sutra kad se probudimo, ne smijemo se iznenaditi da smo izgubili svoju prošlost, jer upravo dok liježemo nismo niti svjesni da zaboravljamo našu prošlost. Ne zato što ćemo biti sretni, već naprotiv toliko nesretni da našu bol i patnju nećemo imati s nikime podijeliti.

 

tekst : Zlatan Varelija

na naslovnici generacije 69