Tko to tamo pali ?

22.09.2020

Tko to tamo pali ?

 

Umag, prvi grad u Istri koji je trebao koristiti raspoloživu biomasu za proizvodnju električne i toplinske energije.

 Kada ostariš te imaš slobodnog vremena za „bacanje“, što ćeš drugo nego šetati, hodati okolo i razgledavati taj „mali“ svijet oko sebe. Sakupljeno životno i radno iskustvo, međutim, daje ti prednost da na sve pojave i događaje koje uočiš, gledaš nekim drugim očima, sve ti je jasnije i objašnjivije, gotovo ništa, ne ostaje „nerazumljivo“.

Smart ili smrad udišemo?

I tako ja šećem, pa šećem i došećem, i gle čuda, stižem do mreže budućeg ili možda već, sadašnjeg odlagališta građevinskog materijala Valdemat. U stvari i prije nego sam stigao do mreže, koja „strogo čuva“ to zaštićeno područje, osjetio sam miris paljevine, nečeg gorućega. Nije to bio onaj ugodan miris poput mesa ili ribe na roštilju, bio je to neugodan, smrdljiv palež, poput vonja zapaljene automobilske gume ili plastike, kada ih se „dočepa“ vatra. I to nadomak našega „Smart city –Green city Umaga“. Smart ili smrad udišemo? Naravno da mi je taj neugodan miris još više pobudio znatiželju i da od tog trenutka, nisam mogao, a da se ne uvjerim, tko i što, tamo pali ?Bila je subota popodne, čudno neko radno vrijeme za palež zelenog raslinja u kojem ima svega, pa čak i pokoja guma ili plastični pedmeti. Ali ipak, netko je „marljivo“ radio i „zbrinjavao“ to razno smeće.

Posjet Jadranke Kosor Unagariji

E sada, da se vratim na početak ove moje priče. Sjećam se, tamo negdje srpnja 2011. na lokaciji odmah iza sadašnje tvornice Aluflexpack, na terenu tek raskrčenom i očišćenom od šikare, postavljen je improvizirani šator sa stolom, pićem i slatkišima. Dolazi gospođa Jadranka Kosor, tadašnja predsjednica Vlade RH. Ne poziva se samo tako premijerka u šator na, toga dana barem 33 stupnja celzijeva, da se popije piće i popriča. Netko „utjecajan“ je to organizirao, trebalo je „nagovoriti“ sigurnosne službe da prihvate tu improvizaciju i „za ruku uzme premijerku“ Kosor i dovedu je gore na Ungariju, nakon što je odradila programirani službeni protokol posjete i sastanku s turističkim radnicima Istre i šire… A baš je nekih pola sata prije toga pao jedan lijepi pljusak kiše, stvorilo se blato i nastali su „idealni“ uvjeti da se one lijepe crne limuzine zaprljaju crvenom istarskom zemljom.

Sjećam se jednog telefonskog razgovora, obavljenog svega par sati ranije,  sa šeficom kabineta premijerke koja me nazvala da me pita „otkud ta ideja“ da se premijerku dovede tamo gore, u onu šikaru ? Moj odgovor je bio jednostavan: „Gospođo, molim vas, nazovite gospodina Zvonka Sesara, on će vam sve objasniti.“

Tko je Zvonko Sesar ?

Zvonko Sesar je jedna vrlo zanimljiva i srdačna osoba. Dugogodišnji je predsjednik udruge hrvatskih branitelja iz Zagreba, sa sjedištem na Jelačić placu. Puno puta sam bio u njihovim prostorijama. Imao sam priliku družiti se sa raznim ljudima, od poslovnih ljudi do generala, domoljubima koji su se iz prekomorskih zemalja, SAD-a, Kanade, Australije, vratili u Hrvatsku, kada je bilo najteže  i ovdje ostali. Sasvim normalno, ako si u društvu članova udruge hrvatskih branitelja, razgovaraš s ljudima koji su bili učesnici u domovinskom ratu i mogu ti puno toga ispričati. Grde priče i teška iskustva. Razumni ljudi, nisu zadojeni nekom apstraktnom mržnjom prema „onim drugima“, žele napredak svojoj zemlji.

Jedna njihova delegacija na čelu sa brigadirom Sesarom, kojeg smo mi iz milja oslovljavali sa gospodine „generale“, nekoliko mjeseci ranije, došla je u kurtoaznu posjetu Gradu Umagu i njenom gradonačelniku. Pokojni Živko Ilijaš, dao je svoj ne mali „doprinos“ da se realizira posjet. Bassanese ih je ljubazno primio i nakon razgovora zaključio, da je „najbolje“ njih prepustiti svom zamjeniku (meni) da se dalje „brine“ o njima.

Prve lekcije o održivim izvorima energije

I tako sam se počeo družiti s tim ljudima koji su me upoznali s jednim vrlo zanimljivim projektom. Obnovljivi izvori energije. U to vrijeme, nisam imao pojma o tome. Malo po malo, upoznavao sam se sa kogeneracijama na biomasu i ne samo, već i sa ostalim obnovljivim izvorima energije poput vjetroelektrana, fotonaponskih ćelija, male hidrocentrale, termalna energija.

Zvonko Sesar je oko sebe okupio ekipu energetičara i poslovnih ljudi. Znali su što žele. Vrlo brzo došli smo do zaključka da je područje Ungarije povoljno za izgradnju jednog energetskog projekta, kogeneracije na biomasu. Imali smo problem što to nije bilo definirano prostornim planom ali kako smo kao Grad upravo donosili DPU(detaljni plan uređenja) za područje Ungarije, uspjeli smo u posljednjem trenutku, prije usvajanja Plana, na jednoj čestici u vlasništvu Grada Umaga, označiti i energetski objekt.

Zašto je područje Ungarije bilo idealna lokacija za „Bioenerganu“ ?

Tamo su bile dvije tvornice, Sipro i Aluflexpack, a postojala je mogućnost i preseljenja tvornice Podravka , iako nas je njihovo poslovno rukovodstvo uvjeravalo s figom u džepu, čini mi se danas. Rukovodstvo Podravke je tvrdilo da je njima osnovni problem energana s obzirom da za potrebe svoje proizvodnje troše znatne količine toplinske energije, u sezoni prerade rajčica. Govorili su da je njima samima kao tvornici preskupo i neisplativo investirati u energanu za proizvodnju tople vode. Ako bi se netko našao od  investitora u energanu, puno je veća mogućnost da dođe do preseljenja pogona prerade rajčice na lokaciju Ungarije. Danas pak znamo kako se situacija odvijala i u kojem pravcu ide Podravka sa svojim pogonom!

Sve smo mogli, samo da smo htjeli mi...

Kogeneracija na biomasu je energetski objekt idealan za proizvodnju električne i toplinske energije. Na svakih 1 kw proizvodnje električne energije  nastaje kao sporedni produkt 2,5 – 3,0 kw toplinske energije. Višak toplinske energije izvan sezone prerade rajčica mogao se iskorištavati jednim dijelom za potrebe sušare i hladnjače o čemu su u braniteljskoj udruzi ozbiljno razmišljali, ali i za potrebe grijanja i hlađenja objekata javne namjene u Gradu kao što su škole, vrtići, učilište, Dom zdravlja i dr. Sve smo mogli, samo da smo htjeli mi...

Postoje fondovi EU za izgradnju toplovoda na relaciji Ungarija-Centar Grada a udaljenost od svega 3 km ne stvara nikakve poteškoće da zbog dužine, značajno padne temperatura vode. Čak smo bili i trasirali pravac polaganja toplovoda od izvora energije do potrošača.

Biomasa za potrebe kogeneracije

U to vrijeme, radilo se na idejnom projektu kogeneracije na biomasu snage 1 MW električne energije. Postrojenja te snage trebaju godišnje oko 10-12.000 tona biomase ovisno o njihovoj prosječnoj kaloričnoj vrijednosti. Biomasa može biti različite provenijencije. Osim standardne biomase koja se dobije iz sanitarne sječe i čišćenja borovih stabala nakon nevremena, poput ove zadnje isporuke borove sječke koja je iz „Zlatoroga“ išla za kogeneraciju u sastavu tvrtke Univerzal Varaždin, vrlo interesantna i korisna biomasa je granje od maslinovih stabala. Visoke su kalorične vrijednosti, čak 3400 kilokalorija a još interesantnija, je maslinova komina sa čak 5200 kilokalorija .Tu imamo još i biomasu od rezidbe vinove loze, i sva ostala zelena biomasa od raznih voćaka, košnje trave, bala slame i dr. Ne treba zanemariti niti onih 30% biomase koji završavaju na deponiju smeća u Picudo. Od cca 17.000 tona smeća godišnje, koliko „proizvodi“ Bujština, čak 5.000 tona otpada na vrlo korisnu biomasu za proizvodnju električne i toplinske energije. Bile su ono vrijeme, izvršene procjene raspoložive količine biomase na našem užem području Bujštine, i ne bi bilo nikakvih poteškoća, osigurati tih 10-12.000 tona na čijem bi se prikupljanju angažirali  branitelji, ali i ostali nezaposleni.

SDP je tvrdio da je izgradnja štetna po zdravlje ljudi?!

U Gradu Umagu i nisu previše marili za ovaj projekt a ja nisam bio u mogućnosti utjecati na odluku da se gradske tvrtke (6.maj ili Komunela) uključe u tu inicijativu. U ožujku 2013. kao predstavnici gradskog i županijskog HNS-a održali smo tiskovnu konferenciju i javnosti obznanili  naše čuđenje neinformiranošću umaških SDP-ovaca u svezi  izgradnje „Bioenergane“ na Ungariji. Morali smo braniti stav da se neće graditi spalionica smeća (poput ovog divljeg na Valdematu), već kogeneracijsko postrojenje na biomasu. Umaški SDP je tvrdio da se namjerava izgraditi postrojenje štetno po zdravlje ljudi.

Tom prilikom, na tiskovnoj konferenciji rekli smo slijedeće:

„Iznenađeni smo istupom saborske zastupnice i promatračice u Europskom parlamentu Tanje Vrbat koja se usprotivila izgradnji bioenergane u Umagu u industrijskoj zoni Ungarija, nazvavši je spalionicom smeća. Nije nam jasno je li u pitanju njeno elementarno neznanje o energetskoj politici Europske unije i Hrvatske ili je to bio pokušaj obmanjivanja javnosti o značaju poticanja izgradnje obnovljivih izvora energije, među kojima biomasa zauzima posebno mjesto odmah iza vjetroelektrana", U ovom trenutku, diljem Hrvatske pripremaju se projekti za izgradnju postrojenja na biomasu koja će proizvoditi električnu i toplinsku energiju tzv. kogeneracije, što je u skladu s politikom Vlade RH.“

 Istaknuto je pritom, da osim šumske drvne biomase zanimljivu sirovinu čine i poljoprivredna i zelena biomasa koje ima na umaškom području, a sada se pali na otvorenom ili baca na deponije.

Ne treba zaboraviti niti naše zalaganje da Grad Umag putem neke od dviju komunalnih tvrtki učestvuje u vlasništvu „Bioenergane“ kako bi i na taj način direktno kontrolirao da kogeneracija na biomasu neće postati spalionica smeća. No, nikoga to nije bilo briga. Važno je bilo zaustaviti projekt. Ovih dana čujem neke priče da se aktualni vlastodršci u Gradu, konačno, interesiraju o eventualnoj, već postojećoj dokumentaciji za projekt navedene kogeneracije. Valjda to moraju izvući iz arhive i sada pred izbore prikazati kao svoj avangardni razvojni projekt, s malim zakašnjenjem od desetak godina!

Ovime završavam priču o korištenju raspoložive biomase za proizvodnju električne i toplinske energije.

SDP javi se…

Što se tiče Valdemata, za očekivati je, kada krenu, malo vlažniji jesenji dani, da će netko „marljiv“ tamo u onom dolcu, malo po malo, sa utovarivačem, uzimati tu mješavinu zelenog otpada, nešto plastike, a vjerojatno i gumenog otpada, voziti u za to pripremljenu golemu rupu te paliti nakupljeni otpad.

"To naravno nije spalionica smeća, ne zagađuje zrak i nije štetno po zdravlje umaških građana ni najmanje", neka sada kažu SDP-ovci.

 

Piše: Veljko Ivančić