Tri hrabre žene u izbornoj utrci za bolji Umag

16.05.2021

Tri hrabre žene u izbornoj utrci za bolji Umag

Dosta kulisa, živjeli naši ljudi!

Subotnje proljetno, vjetrovito jutro u našem gradu Umagu. Na platou robne kuće štandovi, natpisi i ljudi. Što se to događa? Skupljaju se potpisi građana za stranačke i kandidacijske grupe birača.
Tri hrabre žene, Sunita Prodan Benolić (IDS), Christina Rota i Sanja Beba Bosnić (inače članice udruge „Naši ljudi/Gente nostra“) kandidiraju se za gradonačelnicu Umaga. Našem gradu su nužne političke promjene i žene su svjesno preuzele odgovornost. Odlučile su medijski i ljudski pošteno, eksponirati se za dobro našeg grada, ponuditi svoje znanje i radno iskustvo društvenoj zajednici, za njen razvoj i drugačiju, bolju budućnost.
Da ne bude zabune, svaka od njih, današnjih kandidatkinja, ima veće obrazovanje i kvalitetnije radno iskustvo a iz životopisa dokazivo, i veće poštenje, od karakteristika koje je već na početku svoje vladavine 2009. godine ima aktualni gradonačelnik.
Poštujem žene i divim se njihovom istančanom osjećaju da je više nego ikad ranije potrebno krenuti u političku bitku, za drugačiji, bolji, razvijeniji Umag i humanije ljudske odnose. Jednostavnim riječima kazano, neophodna nam je demokracija i solidarnost, a ne autokracija.
Autokracije smo imali previše u posljednjih 12 godina otkako je na čelu grada bio muškarac. Iako i sam pripadam muškom rodu, svjestan sam problema kojeg mi „jači“ spol znamo stvoriti. Muškarcima, vlast zna jače i razornije „udariti u glavu“ iz čega nastaje umišljenost da smo nezamjenjivi. Lažni osjećaj da sve možemo i da nam je sve dostupno, da se bez nas ne može jer smo „najbolji“, a zatim kreću glupi potezi koje činimo i nastaje šteta koju na kraju plaćamo svi mi.
Za razliku od žena, mi muškarci, skloni smo graditi veća Potemkinova sela i lažne kulise. Godinama, ustrajno i nepopustljivo. Kako to može završiti, imali smo nedavno prilike uvjeriti se u našem Glavnom gradu. U ništa, sa puno „kostura“ u ormaru.
Tko je bio Potemkin ?
Ruski knez i vojskovođa iz vremena Rusko-turskog rata 1787.-1792. koji je u opustjeloj stepi južne Rusije, uz puteve kojima je prolazila carica Katarina II postavljao kulise sa lažnim selima, seljacima, pastirima i stadima ovaca te tako stvarao dojam razvoja i napretka tih zaostalih krajeva. Taj način lažnog prikazivanja stvarnosti i obmanjivanja, nazvan je Potemkinova sela. To je fraza koja označava privid nečega što ne postoji.
Zašto nam je nužna promjena?
Zbog postignutih rezultata razvoja Grada Umaga. U gradu koji se „razvija i raste“ i koji slučajnom prolazniku može izgledati komunalno uređen, ali za stručnjake urbanistički neuređen grad, većina demografskih, gospodarskih i drugih pokazatelja, po kriterijima razvijenosti, nisu pozitivni. Neophodan je preokret, masovno uključivanje naših građana u zajednički projekt za napredak Grada Umaga i stvaranje pozitivne energije koja će doprinijeti novim razvojnim programima.
Nažalost, u posljednjih 12 godina, krenuo je proces postepene degradacije demokratskih vrijednosti, u početku sporije a zatim sve bržeg, izraženijeg isključivanja građana i njihovih predstavnika iz procesa odlučivanja putem gradskog predstavničkog tijela o svim bitnim pitanjima života i rada u Gradu.
Nikada nije dobro kada pojedinac na vlasti odluči preuzeti „svu brigu“ o cjelokupnom gospodarskom i društvenom razvoju, sam „brinuti“ o komunalnom i društvenom standardu, sam odlučivati o stotinama milijuna kuna javnog novca, sam odlučivati što je dobro a što nije u životu stanovništva. Nije prihvatljivo i za svaku je osudu, kada pojedinac na vlasti, odlučuje i pozitivno utječe na ekonomsku sudbinu pojedinca koji mu je po volji a kažnjava svojim odlukama i utječe na ekonomsku sudbinu onih kategorija građana koje ga ne zanimaju ili kojima namjerno želi napakostiti. Bilo je toga, nažalost. Sve dokazivo.
Problemi Grada koje treba riješiti
U prosincu 2015. usvojena je na Gradskom vijeću, Strategija razvoja Grada Umaga-Umago za petogodišnje razdoblje 2016.-2021.god. Strategiju razvoja je izradila neka nepoznata tvrtka iz Zagreba čiji naziv nije unijet u taj strateški razvojni dokument. U pripremi strategije nije bila uključena umaška javnost a posebno smeta što nisu bili uključeni najvažniji gospodarski subjekti, ali niti razne gradske organizacije ili udruženja i institucije. Nema kvalitetnog razvojnog dokumenta bez aktivnog uključivanja subjekata na koje se taj dokument odnosi. Rasprave o tom dokumentu na Gradskom vijeću gotovo da nije bilo (samo jedna diskusija) i stječe se dojam da strategija razvoja našega grada nije nikoga zanimala te da je ista donešena formalno tek toliko da se kasnije može na nju pozivati.
Na istoj sjednici je donesena i Strategija upravljanja i raspolaganja nekretninama u vlasništvu Grada Umaga. Rasprava je prošla nešto „bolje“ sa dvije-tri diskusije.
Ono što želim naglasiti je apsolutna potreba da se u budućem sazivu Gradskog vijeća i nadam se nove gradonačelnice, vratimo sa dužnom pažnjom i odgovornošću, na ova dva temeljna razvojna, ali i sa vlasničkog aspekta i veoma važna područja. O njima u značajnoj mjeri ovisi kvaliteta upravljanja materijalnim resursima Grada.
Visoka stopa rasprodaje gradskih nekeretnina
Nakon što se pročita Strateški plan razvoja Grada Umaga može se zapaziti da razni planirani projekti nisu u potpunosti realizirani a neki uopće nisu realizirani. U proteklom sazivu gradskog vijeća 2017.-2021. izostala je analiza i rasprava o rezultatima ostvarenja petogodišnjeg Strateškog plana razvoja.
Pitanje politike višegodišnje kontinuirane rasprodaje gradske imovine uopće nije stavljeno na dnevni red Gradskog vijeća. Kao da nikog ne brine činjenica da imamo visoku stopu rasprodaje „obiteljskog blaga“ pa se i ne rade analize uspješnosti ulaganja u komunalnu infrastrukturu i objekte društvenog standarda sa novcima od prodaje nekretnina.
Treće važno pitanje je proračun Grada Umaga i upravljanje sa javnim financijama. Dosadašnje analize proračuna od 2009. do 2021. ukazuju na nedovoljno kvalitetno upravljanje financijskim resursima Grada.
Iz godine u godinu, vidljivo je „pumpanje“ proračuna sa stalnim, višegodišnjim prebacivanjem prenesenih, vlastitih a neutrošenih sredstava u narednu proračunsku godinu. Značajan udio u ukupnim proračunskim prihodima ima stavka prodaja nefinancijske imovine. Među svim istarskim gradovima, prodaja gradske imovine najizraženija je u Umagu!!!
Ono što predstavlja poseban problem je niska stopa i učešće ostvarenih prihoda po osnovi poreza i prireza na dohodak u ukupnim primicima proračuna. Spadamo u relativnom odnosu prema broju stanovništva, među gradove sa najnižim prihodima od poreza i prireza na dohodak.
Grad Umag ima i visoke troškove gradske administracije i ukupnog gradskog javnog sektora. Za razliku od drugih istarskih gradova, Umag ne uspijeva troškove gradske administracije i lokalnog javnog sektora pokrivati sa prihodima iz poreza i prireza na dohodak. Drugima u Istri ne samo da uspijeva pokrivati rashode javnog sektora sa najkvalitetnijim proračunskim prihodima već ostvaruju i značajnu rezervu odnosno razliku.Veći su im prihodi od poreza i prireza na dohodak od rashoda.
Grad Umag većinu svojih poreznih prihoda temelji na prihodima od poreza na imovinu a ne na prihodima od poreza i prireza na dohodak koji se ostvaruju iz rada, odnosno zaposlenosti. Naglasio bih, da se dio poreza i prireza na dohodak ostvaruje „zahvaljujući“ bujanju rashoda javnog sektora tj.rashoda za zaposlene pa se i time djelomično nadoknađuju niski porezni prihodi od plaća u realnom sektoru, u gospodarstvu.

Završni osvrt

Nemoguće je u kratkim crtama i jednom članku opisati probleme koji se u Gradu Umagu osjećaju a koje treba rješavati. Puno toga se sakupilo, „pometeno pod tepih“, skrito od očiju javnosti, „zamagljeno“ raznim priopćenjima i objavama u potkupljenim medijima koji su zaboravili što je objektivno i profesionalno informiranje. Mediji, koji su „za škudu, prodali dušu vragu“.

Aktualni gradonačelnik, u tih 12 godina, svoj „zanat“ je naučio dobro. Građanima ponudiš neki projekat koji djeluje „blještavo“ a nitko se ne pita koliko je to u konačnici koštalo i što se sa utrošenim javnim novcem moglo korisnije po stanovnike realizirati.
Umaški gradonačelnik me podsjeća na onu vrstu “ generala koji traže pobjedu na fronti“ pod svaku cijenu, jer važan je krajnji rezultat a „broj poginulih vojnika i kolateralnih žrtava“ nije bitan. Pobjeda opravdava svaku žrtvu.

Nadam se promjenama, jer sve ima svoj „rok trajanja“, predugo vremena imali smo autokratski stil upravljanja u našem gradu i vrijeme je da „neka nova metla“ započne čistiti „smrad“ koji je ostao iza ove sadašnje vlasti pa će se s vremenom i osmijeh vratiti na lica ljudi. Taj osmijeh je demokracija, raspoloženje slobodnih ljudi koji rade i djeluju bez straha jer osmijeh, autokracija ne može pružiti, osim ako nije lažan. A laži smo se naslušali, dovoljno i previše.

Piše: Veljko Ivančić