Trst-svibanj 1945.

04.05.2022

Trst-svibanj 1945.

Trst-svibanj 1945.

Već neko vrijeme, bila mi je namjera prenijeti neka zapažanja koje je Diego de Henriquez zapisao u svojim dnevnicima u vrijeme 42 dana jugoslavenske administracije u Trstu, od 01. svibnja do 12.lipnja 1945.

Kao što sam već pisao na ovom portalu, spomenuti dnevnici su pohranjeni u muzeju 1.Svjetskog rata Diego de Henrinquez u Trstu ali nisu dostupni široj javnosti. Među rijetkim osobama koje su uspjele doći do tih 287 dnevnika i prelistati  ih, analizirati i neke dijelove izvaditi, bio je pukovnik talijanske Guardia di Finanza u mirovini, Vincenzo Cerceo.

Tekst koji objavljujemo temelji se jednim dijelom na njegovom TV intervju kojeg je dao za emisiju Telepadania „Da Nord a Nord“ u veljači 2014.g.

 

Službena historigrafija o Trstu iz svibnja 1945.

 

Marina Cattaruzza sasvim sigurno spada u red uvaženih talijanskih povjesničara. Ova profesorica povijesti Sveučilišta u Bernu napisala je više knjiga o raznim razdobljima Italije u 19. i 20. stoljeću.

Njezina knjiga „L'Italia e il confine orientale“ iz 2007. predstavlja kvalitetno “štivo“ o istočnoj talijanskoj granici.

U osmom poglavlju  knjige „Dalla corsa per Trieste al memorandum di Londra“ što u prijevodu znači „Od trke za Trst do Londonskog memoranduma“, Cattaruzza piše o Titovoj vojsci u Trstu.

Cattaruzza spominje da je na jednom sastanku Centralnog komiteta održanom 07.ožujka 1945., rukovodilac Komunističke partije Slovenije Franc Leskošek, dao slijedeće smjernice za predstojeću okupaciju Trsta: „ pripremiti za Trst kvalificirano osoblje-policiju. U roku od 28 sati, neophodno je staviti u funkciju čitav aparat, povući reakcionare i odvesti ih tu, tu im suditi- tamo ne pucati u njih“.

Tršćanski CLN (Nacionalni komitet oslobođenja) našao se u veoma teškom položaju zbog ogromnog pritiska kojeg su vršili slovenski predstavnici s namjerom osnivanja zajedničkog talijansko-slovenskog antifašističkog komiteta , piše Cattaruzza.

Pritisak na tršćanski CLN bio je i od strane ustaničkog trijumvirata PCI (Partito Comunista Italiano) iz Veneta. CLN iz Milana išao je još dalje pa je njihov predstavnik na sastanku od 19.travnja predlagao raspuštanje „šovinističkog“ tršćanskog CLN.

Od 28.travnja CLN u Trstu se nalazio u febrilnom stanju, spreman dati nalog za ustanak. Raspolagali su sa najviše 3.000 ljudi i zbog toga, trebalo je izabrati pravi trenutak početka ustanka. Bilo je izuzetno važno, pokrenuti ustanak ni prerano a niti prekasno. Trebalo je s jedne sačekati dolazak saveznika u Trst a s druge strane pak, započeti ustanak prije nego što će grad biti okupiran od jugoslavenskih partizanskih jedinica.

U 5,20 sati 30.travnja sirene u Trstu najavile su početak sveopćeg ustanka. Pozivu na ustanak su se odazvali pripadnici CLN ali i prokomunističko krilo Unita' operaia.

Prvog svibnja, prethodnice jugoslavenske vojske ušle su u Trst. Obzirom da jedinice 8. britanske armije nisu bile na vidiku, CLN nije preostalo ništa drugo već povući iz borbi i tako izbjeći sukob sa jugo Slavenima. 8.armija ušla je u Trst tek u popodnevnim satima 02.svibnja.

 

42 dana jugoslavenske administracije u Trstu

 

O tome što se sve događalo u Trstu tokom 42 dana jugoslavenske okupacije i administracije, napisano je puno knjiga. Ovisno o porijeklu, političkoj orijentaciji i ciljevima pisaca i povjesničara, napisana su potpuno različita gledišta na te događaje. Sa talijanske strane, gotovo u potpunosti, samo negativno o „zločestoj“ komunističkoj Titovoj vojsci i administraciji.

U dnevnicima koje je pisao Diego de Henriquez pronađena su njegova veoma zanimljiva zapažanja o načinu djelovanja privremene administrativne vlasti Jugoslavena.

Prepričao je to pukovnik Vincenzo Cerceo u spomenutom TV razgovoru za Telepadaniu. Zašto službena talijanska historiografija nije nikad posvetila pažnju dnevnicima de Henriqueza, pitala je pukovnika, novinarka Barbara Mapelli.

Evidentno je, dnevnici de Henriqueza sadržavaju neke „ druge istine“ koje ne odgovaraju današnjoj službenoj politici. Pokušao sam u više navrata, našim povjesničarima, ukazati na zapise Henriqueza kao autentičnog svjedoka onog vremena.Nisam naišao na interes povjesničara, zaključio je pukovnik Cerceo.

Diego de Henriquez je između ostalog zapisao u dnevniku br.45 da je vojska Jugoslavije imala preciznu naredbu da sprečava, na lokalnom planu, neizbježne osvete kada pređu podnošljivu granicu.

Pisao je Henriquez i o tragičnim događajima koji su se dogodili 05.svibnja 1945. za vrijeme antijugoslavenskih manifestacija. Tom prilikom je u džepu jednog od ranjenih demonstranata po imenu Mascia Augusto pronađen dokument koji je dokazivao da se radi o potporučniku koji se borio u redovima nacifašista. Drugim riječima, nije se radilo o spontanim demonstracijama stanovništva Trsta već o organiziranoj demonstraciji ostataka nacifašista.

Za razliku od informacija Henriqueza, iredentistička talijanska udruga Lega nazionale tvrdila je da je tog dana ubijeno 5 demonstranata na koje su pripadnici 4.armije pucali i tom prilikom ranili još 15 nevinih civila.U stvarnosti, smrtno su stradala 3 demonstranta. Među mrtvim demonstrantima, kako je tvrdila Lega nazionale, bila je spomenuta i izvjesna Giovanna Drassich za koju je kasnije dokazano da je umrla u bolnici Ospedale Maggiore u 5 sati ujutro odnosno prije povorke demonstranata, i to od posljedica ranjavanja od zalutalog metka, 3 dana ranije.

 

Normalizacija života u okupiranom Trstu

 

Diego de Henriquez je zapisao da 04.svibnja započinje izlaziti lokalni list „Il nostro avvenire“ koji je izlazio do 08.lipnja kada su u Beogradu, Tito i feldmaršal Alexander potpisali sporazum o odlasku jugoslavenskih trupa iz Trsta.

6.svibnja je spomenuti list objavio članak u kojem se naglašava da je „ljubav prema materinjem jeziku sveta, da treba njegovati kult memorije naspram predaka, i održavati studij antičke i današnje misli sunarodnjaka“. Henriquez je zapisao da su se putem spomenutog lista, već 7.svibnja, pozvali svi zaposlenici gradske administracije da se vrate na posao kako bi se život vratio u normalu.

08.svibnja objavljeno je konstituiranje jedne mješovito talijansko-slovenske komisije a 9.svibnja posjeta predsjednika slovenske vlade gradskoj lokalnoj vlasti. Također, osnovani su sindikati za određene kategorije radništva.18.svibnja objavljena je vijest o održanoj sjednici Gradskog savjeta, 21.svibnja je otvoreno kazalište lirike sa operom „Carmen“ nakon kojeg je slijedila opera „Rigoletto“ a 24.svibnja delegacija tršćanskih industrijalaca je otišla u Ljubljanu.

 

Pukovnik Pescatore

 

Među „žrtvama“ antikomunističkih i antislavenskih predrasuda u Trstu 1946. bio je i pukovnik Pescatore. Tko je bio Pescatore ? Spomenuti je bio pukovnik gradske administracije koji se 01.svibnja 1945., u trenutku ulaska 4.armije, našao u situaciji da donese važnu odluku vlastite savjesti i odgovornosti. Napustiti Trst poput mnogih drugih ili ostati i nastaviti sa svojim suradnicima posao gradske administracije. Njegova je administracija imala jedan važan zadatak a to je obračun mirovina za bivše vojnike, udovice i ratnu siročad. Kakva bi bila sudbina tih ugroženih kategorija da su i službenici, kojima je rukovodio pukovnik Pescatore, otišli iz grada ? Pozvao je svoje ljude i rekao im: „Mi iz administracije nismo počinili nikakav ratni zločin u vrijeme nacističke vlasti, ostajemo ovdje da obavimo naš zadatak i ne dozvolimo da umru od gladi starci, udovice i djeca“. Uostalom, nitko nije mogao predvidjeti da će period jugoslavenske okupacije Trsta tako kratko trajati.

Njih 18 službenika je ostalo a jugoslavenske kolege shvatili su, da im dotadašnji službenici mogu biti od značajne pomoći u administrativnom poslu. Nitko ih nije pitao za njihov kolaboracionizam u vrijeme nacista, nitko ih nije deportirao ili bacio u fojbu, zabilježio je Diego de Henriquez.

Nakon odlaska Jugoslavena, Pescatore i njegovi službenici, nastavili su raditi za Angloamerikance onako kao što su radili i za prethodne vlasti.

Negdje ujesen 1945. započeli su „otrovni“ komentari i optužbe za kolaboracionizam sa jugo komunističkim partizanima, od strane raznih talijanskih, nacionalističkih asocijacija potpomognutih iz Rima.

Napadi su trajali sve do ožujka 1946.g. nakon čega je saveznička policija uhitila pukovnika i njegovih 18 službenika pod optužbom da su radili za „titine“. Bili su deportirani u jedan logor u Toscani kojim su upravljali fanatični fašisti i gdje im je bio ugrožen fizički integritet.

Na kraju, zbog apsurdnosti optužbe bili su pušteni iz logora, pozvani su u neko ministarstvo u Rim, gdje im je objašnjeno da neće biti suđeni ali zbog njihove „prošlosti i suradnje sa titinima“, iz političkih oportunističkih razloga, ostati će u službi do ispunjenja godina službe za mirovinu sa punom plaćom ali zabranom da nose uniformu i posjećuje vojne kasarne.

Sve to i puno drugih veoma zanimljivih i za povijest važnih pojedinosti zabilježio je Diego de Henriquez u svojim dnevnicima koji se ne mogu pronaći u nijednoj drugoj talijanskoj knjizi a opisuju vrijeme ulaska 4.armije u Trst 01.svibnja 1945. i 42 dana koliko se tamo i zadržala.

 

Tragična sudbina

 

Diego de Henriquez dobio je priliku da nakon odlaska njemačke okupacijske vojske iz Trsta, u vrijeme jugoslavenske okupacije, sa zidova u konclogoru San Saba, prepiše imena nekih poznatih tršćanskih kolaboracionista koji su SS-ovcima sastavljali liste Židova koje treba deportirati.

 Diego de Henriquez

Pukovnik Vincenzo Cerceo smatra, da vjerojatno u tome treba tražiti razlog misteriozne smrti Diega de Henriqueza koja se dogodila prilikom požara u njegovom skladištu u via San Maurizio, 02.svibnja 1974.,g.

Bilo je to neposredno prije početka suđenja nekolicini poznatih nacista a Diego de Henriquez je posjedovao imena građana Trsta zapisanih u svojim dnevnicima. U podmetnutom požaru, nestali su upravo dnevnici sa imenima ljudi koji su imali razloga biti zabrinuti zbog suđenja nacistima.

Kako bilo, vlasti Trsta su muzeju 1.Svjetskog rata u ulici Constantino Cumano dale ime „Civico Museo della Guerra per la Pace Diego de Henriquez“.

Nažalost, njegov grob na bivšem vojnom groblju u via Flavia u Trstu, nije jednako dobro održavan kao muzej, u što sam se osobno uvjerio i zabilježio.

 

Obradio: Veljko Ivančić

 

Izvor podataka: Marina Cattaruzza „L'Italia e il confine orientale“, 2007.

                             I diari di Diego de Henriquez, La Nuova Alabarda,2014.

                             Telepadania „Da Nord a Nord“,veljača 2014.