U neslobodi sigurni bez zidova, u slobodi nesigurni iza zidova

06.10.2020

U neslobodi sigurni bez zidova, u slobodi nesigurni iza zidova

Raste i razvija se trend visokih obrambenih zidova

 Kada govorimo o zidovima da li govorimo o mentalnim zidovima ili fizičkim zidovima? Ili je to isto? Ljudi koji žive uz granicu stoljećima se bore protiv fizičkih granica dokazujući da su granice prisutne samo u glavama ljudi. Brojni intelektualci na svojim skupovima ruše te barijere pozivanjem na kulturološke i ekonomske integracije u europskoj obitelji. Otkako je pao Berlinski zid 1989. godine otvorili su se novi vidici, povezale zapadne zemlje s istočnim blokom, omogućila sloboda kretanja. Demokratske promjene donijele su slobodu mišljenja i govora, a mi smo postali društvo jednakih mogućnosti i znanja. Izašli smo iz mračnog dvorišta opasnog samo jednim visokim zidom -socijalizmom. Rezultira da zidovi nisu statični nego ih se može povijesno promatrati kao proces otvaranja ili zatvaranja novim horizontima, a mogu imati i svoju simboličnu ulogu. No zidovi prvenstveno imaju sasvim konkretnu sociokulturološku ulogu služeći kao zaštita oko umobolnica, zatvora, vojarni, velikih tvorničkih krugova, logora, groblja, imaju ulogu ograničenja između susjednih parcela, služe kao međa, razdavaju teritorij nekih država, štite od nadiranja drugih kultura (Kineski zid)....
Nova takmičarska disciplina – najviši zid
Ali što označava pojava visokih zidova koji nezaustavljivo niču na Umaštini, a doimaju se takmičarski u težnji da budu što viši. To su zidovi, a sve manje ograde oko kuća od Crvenog vrha, Savudrije, Bašanije do Kanala, Bušćine i Punte, Sv. Pelegrina, Murina...O čemu nam govore takvi zidovi koji su nepropisno niknuli uz/na javnim i prometnim površinama - lokalnih cesta na lokacijama gdje je ugrožena sigurnost prometa i prirodna ravnoteža u okolišu. Kakvi to ljudi žive iza tih bedema visokih i dva metra u našem mirnom, slobodarskom i gostoprimljivom mulitietničnom Umagu? Gdje u Zakonu, Odluci o komunalnom redu ili PPGU Umaga stoji napisano da je dopušteno graditi tako visoke „fortice“ i to još na javnim površinama i uz lokalne prometnice? Kakvo rješenje o uvjetima građenja ili lokacijskom dozvolom imaju? Sa sociološkog aspekta ,u kontekstu današnjeg vremena, ovi su zidovi zidani kao konstrukcija koja je utemeljena na kulturnom sklopu neke nove društvene (klasne) skupine i njezinim interesima, a najčešće tu skupinu zovemo tajkunima ili novopečenim bogatašima sumnjive prošlosti u tranzicijskim zemljama pa se iza svojih zidova žele zaštiti od nepoželjnih uljeza.

„Zidovi bogataša“

Tu svoju „željeznu zavjesu“ opravdaju potrebom za vlastititim mirom i privatnošću u svom svetom prostoru. Ovakvo tabuizirnje prostora ipak je samo posljedica mentalnog zida u glavama pojedinaca koji se iza svoga „zida bogataša“ uglavnom, od nečega skrivaju ili bježe, a možda baš od onoga siromaštva u kojem su gotovo preko noći stvorili svoje golemo materijalno bogatstvo, ali ih tamna sjenka prošlosti prati kroz život. Privatnost se ne štiti zidovima od pogleda, već naprotiv, zidovi izazivaju poglede i stvaraju znatiželju, a posljedično mogu prouzročiti samo rast kriminala i krađi.
Jedan gost iz Belgije se nedavno zgrozio ovom pojavom u umaškom prostoru, kazujući da oni u Belgiji nemaju ni zavjese na prozoru u kući koja gleda na susjedovo dvorište jer i ne pomišljaju pogledati što susjed radi u svome domu. Iza umaških visokih zidova se ni u mašti ne nazire Belgija.

Nova takmičarska disciplina: „Naj zid“

Očito je da je sustav opet zakazao jer u Odluci o komunalnom redu Grada Umaga jasno piše u članku 16. i 19. da visina visina ograde ne smije prelaziti 0,80 cm visine ili 1,5 metar visine što je definirano prostrono planskom dokumentacijom i zakonskim odredbama vezanim za prostornu sigrnost. Iz toga proizlazi da vlasnici ovakvih bedema očigledno nisu ishodovali suglasnost nadležnog Upravnog odjela Grada Umaga jer da jesu ne bi neka naselja podsjećala na plemenska sela s Kosova. Sve nas to navodi na razmišljanje: „A s koje strane zida su bili komunalni redari kada se zid zidao?“ Ili možda Damir Grunbaum kojemu smetaju samo žičane ograde?
No kada i jest već tako i kada se mnogima tolerira bespravna zidno-društvena izolacija u društvu slobodnomislećih potičući tako okupaciju javnih površina i prometnica prijetećim zidinama, onda bi tu pojavu, da budemo još produktivniji, bilo oportuno i ovjekovječiti uvođenjem instituta nagrađivnja najimpresivnijeg i najvišeg zida u Umagu. Umag i tako voli natjecanja s prefiksom „Naj“. Pa neka se zidaši natječu novoj disciplini tko će podići „Naj zid“.
Zgodno bi bilo pobjedniku „Naj zida“ dodijeliti putovanje u Jeruzalem na „Zid plača“, a uručenom nagradom bi se potvrdila dvostrana krivnja, komunalnih gradskih službi i „zidaša“, tih rastućih umaških zidova. Možda im „Božje uši“ tamo došapnu jednu od deset Božjih zapovijedi: „Ne poželi tuđe stvari“, jer stvari mogu biti i nečisti novac kojim si kupuju ovu svoju posebnu, čvrsto zaštićenu slobodu i privilegije u društvu.

Piše:Sanja Bosnić