Umag: Biskupova kuća ili la Casa del Vescovo

02.07.2020

Umag: Biskupova kuća ili la Casa del Vescovo

 

Ispovijest iz škrinjice Gianfranca Abramija

Ovo priča koju mi je ispričao Gianfranco Abrami čovjek koji je svojim djelom, a osobito fotografijama zadužio povijest Umaga i Istre. Nažalost, kao i mnogi građani moga grada koji nisu plivali niz dlaku, već imali svoje mišljenje nije našao svoje mjesto u maloj povijesti Umaga. Priču ispričanu pred nekoliko godina donosim u cijelosti.
Još dok sam kao dijete slušao odrasle kako govore o «biskupiji», biskupovoj kući, nisam mogao, a da se ne zapitam kakve je veze mogao imati biskup s Umagom. Bio sam siguran: nitko mi nije pripovijedao o biskupu u Umagu budući da sam od malih nogu volio priče koje su stariji ljudi pripovijedali o nekadašnjem životu u Umagu, u Petroviji i općenito u Istri.
Kad sam prije petnaest i više godina počeo otkrivati Istru, upoznao sam meni nepoznatu Istru, Istru o kojoj nisu pripovijedali stariji ljudi u Umagu. Bio sam ipak siguran da u tome mora biti nešto istine, jer stariji ljudi ne pripovijedaju laži, počeo sam postavljati pitanja mojoj majci i svim starijim rođacima i prijateljima koji su rođeni u Umagu i ondje živjeli. Većina je njih provela u Umagu samo mladost budući da su kasnije morali napustiti Umag. I proždirao sam knjige koje govorile o Istri i njezinoj prošlosti.
Napokon sam shvatio! Stanovnici Umaga su često odlazili u Trst ili u druge gradove na obali jer su postojale brodske linije po prihvatljivim cijenama. Međutim, mnogi od njih nikad nisu bili ni u Bujama (koje se nisu značajnije razlikovale od Umaga), a kamoli u Pazinu, Žminju ili Buzetu. Za njih je Istra bila ono što su mogli vidjeti, kraj u kojem su živjeli i u kojem su svi govorili talijanski. Znali su da postoje u Istri i ljudi koji govore slavenskim jezicima, ali to je bilo sve, nisu znali drugo o njima. Moj djed, Giovanni Abram iz Petrovije, bio je jedan od rijetkih koji je bolje poznavao Istru jer je trgovao blagom i on je znao da su od doline Mirne prema trščanskom krasu na sjeveru postojala mnoga mjesta u kojima su stanovnici govorili hrvatskim ili slovenskim jezikom, premda su svi govorili i talijanski.
Ovime sam samo želio prikazati koliko su stanovnici Umaga poznavali povijest svoga grada u vrijeme koje je prethodilo pričama njihovih djedova. Zato sam, da bih otkrio povijest biskupije u Umagu, morao proučiti više knjiga. I otkrio sam ono što slijedi u nastavku.

Zgrada biskupije sjedište je Muzeja grada Umaga danas

Povijest je Umaga prilično dobro sačuvana na dokumentima, pa tako na primjer znamo da je bila samostalna općina odmah iza tisućite godine, te da je kasnije sklopila pakt sa Venecijom: ne baš o vazalstvu već više sporazum o zaštiti s kojim je prihvaćala vlast venecijskog dužda. Nakon prvih godina 14.st. prevladao je utjecaj Venecije. Ostalo je svima poznato.
S aspekta crkvene vlasti povijest je Umaga složenija i usko povezana s poviješću Trsta. 929.godine tršćanski biskup dobiva od talijanskog kralja Uga iz Provanse jurisdikciju nad feudima Sipra i Umaga. Sto godina kasnije, prihodi umaške crkve darovani su maloj i siromašnoj novigradskoj biskupiji, da bi nešto više od dvjesto godina kasnije tršćanski biskup Leonardo dobio natrag feud od cara Federika 2.
Crkvena je vlast Trsta nad Umagom trajala do 1784. kada područje Umaga prešlo opet pod jurisdikciju novigradske biskupije, biskupije koja uostalom nije dugo trajala, tek još pedesetak godina, do 1831.
Dok je dakle, Umag dugi niz godina civilno bio pod vlašću Venecije, kao i ostatak istarske obale, s crkvenog je aspekta spadao pod jurisdikciju trščanskih biskupa i u tom je smislu predstavljao otok usred mora istarskih biskupija.
Iz tog je razloga, vjerojatno, tršćanski biskup često u Umagu boravio ili dolazio da bi obavljao svoje dužnosti. Tu je izgradio najviše zdanje grada, zgradu okrenutu moru koja se oslanjala na gradske zidine, djelomično i da bi pokazao da je grad u njegovoj moći. Stariji su ljudi govorili da su ostaci zdanja ono što je danas ostalo iznad polukružnih gradskih vrata koja gledaju na branu.
Umag je služio i kao utočište kod nesuglasica i prepirki oko izbora novog biskupa. Umaški svećenici nisu mogli utjecati na izbor, pa je grad služio u nekom smislu kao neutralna zona. Upravo je stoga zgrada biskupije bila idealno mjesto za sporazume i pomirenja, te je postajala privremeno sjedište tršćanskih biskupa. Izbor novoga biskupa često je postajao zamršen i dugotrajan proces, pa postoje pisani dokumenti o postojanju i korištenju ovoga zdanja, pogotovo tijekom burnog perioda početka 15.stoljeća.
Zadnji pisani dokument u kojem se može pronaći informacija da je zgrada u dobrom stanju i da ju biskup posjećuje potječe iz 1685.g. Iza toga ne postoje pisani dokazi, te samo predavanja donose naziv do naših dana. Več je nekoliko desetaka godina nekadašnja zgrada biskupije sjedište Muzeja grada Umaga.
Ne iznenađuje činjenica da je u Umagu postojala zgrada biskupije. Prisustvo biskupa u gradu, pa makar ono bilo i privremeno, slaže se s ostalim informacijama koje daju posebno mjesto Umagu za crkvenu vlast istočnog Jadrana: povijesni značaj arhidijakonata, posvećenje stolne crkve Gospinu Uznesenju, drevni baptisterij, prisustvo priznatog mučenika, sv.Pelegrina, te drevna i tajnovita siparska biskupija. Ali to je već druga priča…

Piše: Zlatan Varelija