Umag noću

09.08.2022

Umag noću

Umag noću

Kako živi Umag u noćnim satima? Što rade gosti u to vrijeme? Ima li zabave? Sve je to:  što me interesira. Možda sam izabrao dan u tjednu koji nije baš prikladan za temu, Ili je. Šetnja gradskim ulicama i nije bog zna što. Ne može se reći da nema šetača. Poneko dajete s kuglicom sladoleda ili ti šetači s nekim pecivom kojeg  ubrzano jedu. Trg Slobode prazan, jedino ostatak pozornice govori da se i tu nešto u neke dane odvija. Gradska kavana zjapi prazna kao i okolni kafići. Jedino se pred brodom skupila grupa turista i vjerojatno bukira sutrašnji izlet. Srećom je noć, a Trg Marije i Line odiše mirnoćom. Jedino dvoje skejtera narušavaju ovu tišinu. Krećem obalom i već osjećam gužvu. 

Žamor ljudi nadvladava šum morskih valova. Svi kao da negdje žure, kao da su u nekoj strci. Pred „bankarelama“ tek pokoji gost, koji želi nešto kupiti. Sa stalaža ih pozdravljaju  kockaste majice, šeširi što platneni što slamnati, japanke i ostali „krameraj. Malo podalje razgovara s prodavačicom bižuterije: „Slabo nema ovih dana baš kupaca. Prošli tjedan je bio u redu, ali ovaj osjećam da neće biti bog zna što, odgovara mi prodavačica“. Malo podalje turisti se cjenjkaju za jedna slamnati šešir. Nešto podalje na travnatoj površini gosti veselo čekaju da  brže  objave svoje selfie. Na prolazu na zidu odmaraju se biciklisti. Vjerojatno što umorni od bicikliranja što od ovog srpanjskog sunca. Grupa biciklista gura se niz obalnu šetnicu, uz goste i jedni drugim prigovaraju. Zaista je čudno da je biciklistička staza nasred šetnice, dok su pješaci  s malom djecom odgurnuti sa strane ili do mora ili uz rub. Nije li bilo bolje da se  biciklisti vrate na Gortanovo  šetalište koje ionako zjapi prazno.

Polako se vraćam preko malog trga koji je ionako poluprazan.  Miri i tišina i tamo pozornica zjapi prazna jedino dvoje djece neumorno se igraju na njoj. Tek ispod nekoliko suncobrana smjestili su se posljednji ispijači noćne kave. Već tu na Trgu kao da zamire život. I dok prolazim preko šetalište nekadašnje Robne kuće dočeka me mrak.

 Sve je utonulo u još jednu praznu umašku noć.

Piše :Zlatan Varelija