Umag, Smart grad, a po našem, šegavi grad 2

27.07.2020

Umag, Smart grad, a po našem, šegavi grad 2

U prilog obnovi povijesne jezgre

U prvom djelu kolumne dao sam ideju kako zaštititi grad od poplava od marine ACI pa do caffe bara Tonda i predložiti ću soluciju za povijesnu jezgru –stari grad, koji iz godine u godinu sve više propada zbog nemara i nezainteresiranosti ,,gradskih očeva,,.

Udari vjetrova u Umagu

Grad Umag je vjerojatno bio naselje još prije Rimljana i polako se počeo razvijati u utvrdu propadanjem Rimskog carstva jer je tada bilo neizvjesno vrijeme puno pljački i ratova s barbarimakoji su prodirali s istoka, tako da je stari Umag bio kao utvrda negdje do propasti Napoleonovog carstva zaokružen sa zidinama na južnoj i sjevernoj strani i bio je nešto uži. Vjerojatno su sjeverne zidine bile na visini općinske stare zgrade i zgrade lučke kapetanije, pa do lungomara. Mi nešto stariji se sjećamo ostataka zida od Tonda pa do Istarske kreditne banke. Kad se burna povijest stabilizirala i nastupio je mir i blagostanje ,,s okupacijom ,,Austro- Ugarske vjerojatno su tada Umageži odlučili rušiti sjeverne zidove i proširiti grad prema sjeveru. Dosta puta sam se pitao zašto baš sjeverne zidove i došao sam do zaključka da su se odlučili tako, kao i vjerojatno Novigrađani, radi vjetrova. Dok su Poreč i Rovinj gradili svoje trgove na južnoj strani. Umag nema na južnoj strani nikakve otoke da bi ga zaštitili od južnih vjetrova, a znamo da su južni vjetrovi puno jači i nose jake i visoke valove poput lebićada ili garbinada. Sjeverni vjetrovi kao bura znaju jako zapuhati, ali ne razvijaju takve valove kao južni vjetar. Naravno, Umagežisu tada bili SMART pa je ulica Garibaldi bila zaštićena od kuća, a stari trg kod crkve je bio isto zatvoren s par uskih ulaza koji su gledali prema luci. Neprekinuti niz zgrada se protezao od staroga grada pa do IKB-a. Bura je mogla puhati i dvjesto na sat, ali život se odvijao normalno između zgrada.

Umag je izgubio svoju dušu

Došlo je do drugog svjetskoga rata i Umag nije doživio nikakva veća razaranja. Ostaci drugog svjetskog rata mogu se još danas vidjeti na kući u ulici Dante, preko puta bivšeg bara Dante. Rupe na fasadi su ostale od napada jednog engleskog aviona. Dan „D“ za Umag, kao i početak njegove spore i lagane dekadencije počeo je sa Nijemcima tj. krajem rata kada su se povlačili. Zbog bojazni da će se saveznici iskrcati, digli su u zrak cijelu rivu sa molom i od silne eksplozije stradale su obližnje kuće. Tako da smo dobili prošireni trg, gdje je kasnije bila autobusna stanica, pa i benzinska pumpa. Generacije i generacije školaraca je čekalo autobus za Buje pod kišom i burom već u šest i trideset sati ujutro. Preživjeli smo mladost ! Za vrijeme Juge pojavilo se nešto novo, a to je turizam. Pa se sagradio hotel Adriatik i onda je nekom „SMART biseru“ došla ideja da se sruši pola staroga grada i napravi hotel Kristal i nova zgrada uz sjevernu obalu(lučka kapetanija), pa su se srušile predivne kamene kuće koje ni rat nije uništio. Od tog trenutka Umag je jednostavno promijenio svoj identitet, a stari grad je izgubio svoju čar, svoju povijest kao što ga imaju svi stari gradovi uz obalu. Umag je izgubio svoju dušu. Poslije toga nitko nije pokušao barem malo popraviti tako stanje ,dapače svjedoci smo da i sadašnji SMART očevi rađe bacaju novac u neke nove trgove samo da se ne ulove sa problemom starog grada.

Mol kao parking

Ovih zadnjih godina radi klimatskih promjena svjedoci smo poplava koje poplavljuju najviše upravo stari grad i to je sada prilika da se grad spasi fizički i duhovno. Što napraviti ? Da bi spasili stari grad od visokog mora trebalo bi spojiti sva tri mola ribarski, carinski i mol kod Kristala. Naravno, obavezno bi trebao biti i zidić koji bi bio spojen kod Tonda. Spajanjem tih molova Umag bi dobio jedno veliko parkiralište po uzoru na Rovinj na sjevernoj strani. Tim parkiralištem, i naravno sa molom koji bi prepolovio luku, stari grad bi počeo postepeno oživljavati i dobivati ono povijesni i kulturni značaj koji mu pripada.
A sada ostaje južna strana, ta strana nije na svu sreću doživjela veće promjene. Taj bi dio grada trebalo proširiti počevši od same dige (1825) pa do župne crkve. Proširenje bi trebalo biti od svega desetak metara s ciljem da i taj dio dobije jedan viši zidić koji neće dopusti valovima da stignu do kuća. Naravno, zidić bi trebao biti u kamenu tj. produžetak zidića s početka dige. Ali što od dige pa do same Podravke.? Jedna od pametnijih stvari bivše IDSove vlasti je bio početak sanacije uvalice gdje je napravljena javana plaža. Ali nisu se posložili svi planovi, jer nisu baš računali na prljavštinu koju izbacuje more. Smiješno je bilo kad su napravili podvodni zid od crkve do druge strane vale s ciljem da ne ulazi smeće. Nisu računali da alge plivaju kao i sve drugo smeće, počevši od najlona. No, solucija je jednostavna. Jedan kameni lukobran riješio bi sve te probleme, a Umag bi dobio jednu prekrasnu , najljepšu pješčanu plažu u centru grada, koja bi bila zaštićena od svih vjetrova. U biti jednom je to i bila plaža i tamo su postojali ,,i bagni Cozlovich,, s plažom, terasom, vjerojatno i restoranom.

Umjesto obalne šetnice lukobran kao priprioritet

Krenemo li sada analizirati neke stvari ,svjedoci smo da je uz obalu zadnjih godina, na više mjesta bačeno veliko kamenje da bi otvorili put šetnici uz obalu koja neće donijeti, ama baš ništa nikome! Negdje su te bačene grote opravdano postavljene, a negdje nisu. A da se to kamenje iskoristilo za taj lukobran već odavno bi imali tu zaštićenu prekrasnu plažu. Znači, svi ove radove koje sam opisao su kapitalna ulaganja koja doprinose sigurnosti građana ,spašavaju imovinu, otvaraju nova radna mjesta, oživjeli bi starogradsku jezgru u svim pogledima. Istina je, promijenio bi se još izgled Umaga, ali ne u takvom omjeru kao u prošlosti , a samo parking popločen kamenom debelo bi punio kasicu- prasicu Grada Umaga i naravno tada parkiranje ne bi koštalo 20 kn na sat čime bi se riješio i problem parkinga žiteljima starog grada.

Piše: Daniele Kolec