Umaška srednja škola trebala se zvati „Boris Kidrič“, ne „Vili i Jurica“ niti „Nikola Tesla“?!

13.10.2020

Umaška srednja škola trebala se zvati „Boris Kidrič“, ne „Vili i Jurica“ niti „Nikola Tesla“?!

Prečacem do prve umaške srednje škole pred lokalne izbore, 2021.

Započela je predizborna kampanja za lokalne izbore u Umagu. Na nekoliko strana svijeta niknula gradilišta kao nakon Drugog svjetskog rata kad se pjevalo nad zgarištima: “Nema odmora dok traje obnova!“ Ovaj put je to samo pomlađivanje poznatih floskula i demagoških parola. Umažanima još preostaje vidjeti, hoće li se na predstojećim lokalnim izborima 2021., kandidirati stari-novi gradonačelnik za gradonačelnika, naravno, retuširan na fotografijama kao svojedobno Vesna Pusić, tako da za njega glasaju i oni koji ga ne prepoznaju. Jer podsjećamo, svojedobno je, na zadnjim lokalnim izborima, 2017., najavljivao kandidaturu svog mladog i visoko (g)-obrazovanog, aktualnog zamjenika gradonačelnika iz stranačkih redova SDP-a. Ali pod gradonačelnikovim kišobranom do sada izgovaranih neistina, ne bi čudilo da je to bila tek jedna u nizu.

Na gradilištima slovenske tvrtke grade tutta forza

Šetnja Umagom ukazuje na užurbanost predizbornih građevinskih radova, od rastrošnih, betonsko-cvjetnih kapitalnih investicija na novoj obali, vrtića Murine, promenade Špina –Crveni Vrh, svojski zaostalih infrastrukturnih radova u poduzetničkoj zoni Ungariji, energetske obnove osnovne škole Marija i Lina… Prema tabelama na gradilištima čitajući imena izvođača radova izgledno je da će financijski najviše profitirati slovenske tvrtke te poneka istro-lokalna „potrčkala“. Od nabrojanih investicija, jedna upada poglavito u oči podsjećajući na kadar iz filma „Lepa sela lepo gore“ (Srđan Dragojević) kada je u jednom bosanskom selu sagrađen tunel, a vrpcu je svečano prerezao drug Đemal Bijedić, ne znajući da nije iskopan izlaz iz tunela na drugu stranu.
Ovaj filmski fragment neodoljivo podsjeća na izgradnju objekta buduće umaške Prve srednje škole koja se, gradi li ga gradi, iako nije uvrštena u županijsku srednjoškolsku mrežu. Nakon polegnutog kamena temeljca u prosincu 2019., i sam je gradonačelnik dao to priznanje pred kamerama HRT-a 1, kazavši da se još ne zna usmjerenje buduće ustanove (?!). Zar nije time jedan gradonačelnik dosegao vrhunac antidemokratskog upravljanja i samovlade postavljajući se iznad obrazovnog i pravnog sustava ove naše i njegove države?!

Na polaganje kamena temeljaca nije bio pozvan Istarski župan

Dok ovo čitaju, „narikače“ i „guslari“ izvrnut će pilu naopako i prokomentirati ovo, tobože, destruktivno motrište upereno protiv izgradnje Prve umaške srednje škole te stati u obranu milozvučnih političara koji uvijek u fokus stave (svoj) politikantski cilj ne birajući pri tome metode i sredstava da ga ostvare. Ali reći, iole obrazovanima, da su protiv ovakvih esdepeovskih „napalm bombi“ bačenih direktno na Županiju i Ministarstvo ne bi li postigli svoj lokalni cilj „prečacem“ je kao reći stolaru da koristi blanju. A uzgred rečeno, na svečanost polaganja kamena temeljca za srednju školu nije bio čak ni pozvan niti obavješten Istarski župan!!!

Najprije sagradi, pa legaliziraj!

Naime, ovakvo proceduralno i hijerarhijsko zaobilaženje državnih institucija, podsjeća na brojne primjere bespravne izgradnje stotina objekata na Umaštini za koje vlasnici po okončanju ilegalne gradnje, „mrtvi-hladni“ podnose zahtjev za ozakonjenje tj. legalizaciju objekta. Na taj su način, očito, vlasnici tih „divlje“ sagrađenih objekata bili brži i lukaviji od tromog sustava u očekivanju da se njihova parcela ili teren uvrsti u prostorno- plansku dokumentaciju Grada kao građevinska parcela, pa da potom legalno zidaju objekt. Ali zašto raditi propisno kad se može nezakonitim putem brže do cilja? Ovim preskakanjem proceduralnih koraka, potvrdili su kako pak vlasnici parcela koji nisu gradili na „divlje“, su zapravo abnormalne osobe u državi gdje su pošten i lud u doba tranzicijske anarhije sijamski blizanci!

Umaški prosvjetitelj „Dositej“

Po tom se principu ponio i Grad kao vrh zakonite i moralne piramide jedne lokalne zajednice, jer se diči „bespravnom“ gradnjom jedne neusmjerene ustanove, ali ne i zgrade za kasniji odvijanje obrazovnog rada. Ulažu se novčana sredstva građana u ustanovu koja nije uvrštena u srednjoškolsku mrežu niti je s odgovornima definirano zapošljavanje, financiranje tog nastavnog i tehničkog osoblja, hladnog pogona, materijalnog troška… Grad ulaže lege artis samovoljno u zidove, a Država/Županija neka potom razmišljaju što dalje. Ne pružaju li na taj način iz Grada Umaga odličan primjer ostalim lokalnim šerifima kako zaobilaznim putem, samovoljno riješiti niz predmeta te ucjenama resornih donositelja/provoditelja zakona i kompetentnih postići svoj partikularni politički cilj?! Tako bi ustvari „antijunak“ iz ove priče, umaški gradonačelnik po završetku zidanja zgrade u očima i ušima poslušnika mogao postati umaški „Dositej“ (Obradović)- prosvjetitelj, obrazovni reformator, a ovi na kormilu hrvatskog zakonodavstva, sustava obrazovanja i znanosti, dakle struka iz Ministarstva/Županije koja odlučuje o mreži srednjeg školstva, ozloglašeni kočničar umaškog obrazovnog sustava i napretka. I tu dolazimo do zamjene teza. Naime, zar nije najlakše i najisplativije putem medija krivnju kasnije svaliti na druge zbog vlastite desetogodišnje nezainteresiranosti, a možda i nesposobnosti da se srednja škola otvori barem u ono doba dok su SDP-ovi „crveni mundiri“ jahali na čelu države (2011. do 2015.) i mogao se lakše postići dogovor ? Zašto nije tada krenula izgradnja?

Gospodarski krah

I stoga, kada se danas iz Grada pozivaju na potpisano pismo namjere iz 2014. godine za izgradnju Prve srednje škole u Umagu sa Istarskom županijom, zvuči kao spominjati lanjski snijeg. Otopio se. U pismu je samo iskazana namjera, koja nema ni utvrđene termine izgradnje ni obvezne rokove obaju strana koje ga potpisuju. Znači, zidovi školske zgrade rastu i kako god će se po završetku forsirati i otvaranje ustanove određena usmjerenja u toj zgradi kao zakonite srednje škole, nepobitna je činjenica je da se ovaj kamen temeljac trebao postaviti barem deset godina ranije, ili čak znatno ranije, pravovremeno u doba Jugoslavije kad se umaška srednja škola mogla zvati „Boris Kidrič“, a ne da je njegovo ime nosila kasarna JNA koja je niknula na tom mjestu.
Ali kad je kasnila već toliko, zašto u Umagu opet sve kasni u zadnjih desetak godina? Očito da Grad ima problema s plodnim danima. Grad bez poduzetničkog inkubatora za mlade, bez navrijeme puštene u rad poduzetničke zone Ungarija, bez Obrtničkog doma, bez vlastite turističko -hotelijerske kuće, s tvrtkama koje se gase, s najnižim plaćama isplaćenima kod poduzetnika u Istri, bez adekvatnih beneficija u stupu socijalnih prava za vitalne umirovljenike, bez razvojne gospodarske vizije i strategije, grad devastirane povijesne jezgre kao najvećeg duhovnog i kulturnog bogatstva jedne civilizirane zajednice…Grad bez vlastitog identiteta! Možda zbog tih neplodnih dana u Umagu već nekoliko godina pada broj rođene djece u odnosu na umrle. U 2019. godini mrtvi vode sa 137:126. Umag, nažalost, kasni u odnosu na druge susjedne istarske gradove i općine gospodarski barem jedno desetljeće pa bi povremeno trebalo izvaditi iz glazbenog naftalina hit splitskog pjevača Đorđija Peruzovića i prisjetiti se refrena: „Di si bija, bija, kad je grmilo, kad je grmilo, kad je sivalo…“

Kasno škola u Umag stiže!

Zaključno, još prije hr.n.e. (hrvatske nove ere) je Prva umaška srednja škola trebala niknuti te (možda) nositi ime antifašista i kemičara Borisa Kidriča, a sutra se može nazvati i po suborcima „Vili i Jurica“ ili čak „Nikola Tesla“, irelevantno je. Mladi Umaga odlaze trbuhom za kruhom poput Tesle, napuštaju rodni kraj jer po završetku obrazovanja nemaju gdje zasnovati radni odnos u gradu. To je plamteći problem ovoga grada! Pitajte one koji odlaze s popudbinom zašto su napustili svoj sigurni dom, a ne njihove samozvane političke glasnogovornike. I a propos pravo na sufinanciranje mjesečne učeničke putničke  karte za rujan 2020. godine, na temelju Odluke Vlade RH o kriterijima i načinu financiranja troškova javnog prijevoza redovitih učenika-putnika  srednjih škola za školsku godinu 2020./2021., ostvarilo je 2.470 učenika koji pohađaju srednje škole na području Istarske županije. Dakle, nisu Umažani iznimka, samo što ostali, očito, imaju više prilike za zapošljavanje.

Ni svi najljepši umaški parkovi, trgovački lanci, cestovna infrastruktura, komunističke fraze i parole te dekorativni zahvati po centru grada, a niti ova „politička“ srednja škola neće još dugo, dugo zaustaviti valove umaških ekonomskih iseljenika.

Piše:Sanja Bosnić