Umaška subotnja večer

10.07.2022

Umaška subotnja večer

Umaška subotnja večer

Okidač za ovu kratku šetnju umaškom večeri bila je pjesma Prljavog kazališta „Subotom  uveče“, koja mi se nekoliko dana vrzma glavom. Kako živi u ovo ljetno doba umaška večer? I zaputih se; gdje drugdje nego Novom obalom kojom se grad diči. Odlučih ponajprije krenuti Šetalištem Vladimira Gortana pa povratkom obalnim šetalištem. Šetalištem Vladimira Gortana vladaju duhovi, tek jedna postarija prolaznica kimne mi glavom i nekoliko umornih šetača zasjelo je na klupe. Prođoh uz novo parkiralište koje je više prazno nego popunjeno automobilima.

 A na kraju parkirališta zatičem dva nekadašnja zaštitna znaka Grada Umaga vlakići koji željno očekuju putnike. Sjećam se vremena kada se čekalo u redu na dolazak zaštitnog znaka i u tren bi bio pun.  Malo podalje nekakav zabavni park vjerujem namijenjen djeci ali i on kao da je na umoru. Tek cika nekakve bljutave muzike naznačuje da je i tu prisutan nekakav život.

Krenuh prečicom uz mediteranski vrt o kojem neumorno hoda grupa adolescenata koji ni sami ne znaju gdje i zašto su tu zalutali. Vidim da ih ništa ne zanima već kako brže prečicom stići tamo gdje su naumijeli. I ne može se reći  da šetnica nije dobro popunjena. Šetači i biciklisti dobro su popunili šetački prostor. Taj „muving“ kao da nadgledaju umorni šetači dok odmaraju noge na klupama uz šetnicu.  A šetači, neki s kuglicom sladoleda neki užurbano odmotavaju zamotano pecivo ili tome slično i slasno jedu. Primjetnih i kako bez obzira ne koševe za otpatke jednostavnije je baciti  u more. Vjerojatno to u svojo državi ne čine. Osluškujem kojim se jezikom najviše komunicira? Češki, slovački, slovenski i nešto njemačkog osnova je komunikacije šetača.

Znatiželjan priupitah nekolicinu mlađih koji oboružani ručnicima vjerojatno se vraćaju s kupanja. Gdje idu i što planiraju? Idemo popiti pivo odgovara veselo djevojka, a zabavu moramo potražiti. Dosta je dosadno u Gradu, nema zabave na dodaje sugovornica i veselo smijući dobacuju „Ćao“. Malo podalje vidim mladi zaljubljeni par kako pečeni klip kukuruza zaljubljeno dijele, a malo podalje  neposredno uz drvo pas uredno vrši svoje fiziološke potrebe. Ali ljeto je i odbacimo pravila vjerojatno misli vlasnik psa!

Male kućice ili ti štandovi uredno poredani čekaju svoje goste. Bižuterija, sladoled, pečeni kukuruz, fritule, izleti i bog zna što sve se to nudi. Ali znatiželjnika malo ili nikako. Šetajući dolazim i do uličnog portretiste, koji željno čeka nekog da portretira. Naslonjen i zavaljen na stolici  u društvu posljednjeg umaškog boema vjerojatno pričaju o vremenima kada je cvjetao ovaj posao. A sad samo portreti obješeni na štandu označavaju što se može naći na ovom prostoru.

I kako sve dublje tonemo u mrak i šetača je sve manje. Do sutra i novih šetača!

piše : Zlatan Varelija