Umaški identitet treći dio

13.07.2021

Umaški identitet treći dio

Umaški identitet treći dio

Kad čovjek živi od vremena koje čeka do vremena kojeg nema, tada ta vremenska varka učini nešto s percepcijom vremena i zauvijek ju mijenja u jednu ironičnu sliku vremena koje ne postoji. Nakon dojučerašnjeg sna o boljem sutra, tj. boljem danas, došli smo do lošijeg sutra i još lošijeg danas. Tako je i identitetom grada koji se ponosi sloganom koji to nije:“ Grad po mjeri čovjeka“ U identitetu grada čovjek je u potpunosti zanemaren, jednostavno izbačen na uštrb jednog čovjeka koji određuje gradski identitet, a koji to nije.

Danas je identitet grada u rukama gradonačelnika, i postaje njegova „prčija“. Odavna je arhitektonski izgubio mediteranski štih, svoju iole malu povijest dao si je uništiti. Jer umaška povijest nije povijest Poreča, Rovinja, Pule ona je ispisana samo na nekoliko povijesnih stranica. I stoga ju je trebalo brižno i pažljivo ukucati u identitet grada. I ne možemo reći da za to nije bilo volje. Umag se diči i svojim gradskim muzejom. I tu smo zakazali jer povijesnog identiteta više nema, a i ono malo što je ostalo samo nam je nahoče, drugim riječima čak i teret o kojem ne znamo ništa.

I odmah će se dušobrižnici i uguznici javiti : Najlakše je kritizirati, a što je pisac ovih redova poduzeo u tom pitanju? Ponukan posjetom jednom malom muzeju u selu od tristotinjak stanovnika koji je uz pomoć evropskih fondova stvorio imidž svojem leutu, latinskom „jidru“ te proglašen najljepšim malim muzejom u Evropi želio sam dati svoj doprinos projektu Umaškog identiteta. Kažu da je vrhunac ljudskog uma PISMO, a mi na umaštini čuvamo staro hrvatsko pismo glagoljicu. Sačinio sam program s idejama na preko šezdesetak stranica i uredno dostavio u RAZUM nazovi razvojnu agenciju Umaga. Lokacija bi bila u centru grada u današnjem prostoru MMC-a, interaktivni mali Muzej, posvećen ovom pismu. I gle čuda u Razvojnoj agenciji Umaga uredno su zaprimili taj projekt -  ideju uredno odložili da sakuplja prašinu. Projekt se mogao realizirati uz pomoć evropskih fondova kao i onaj mali Muzej u tom  selu od tristotinjak žitelja.  Jedan od mojih suradnika znajući za moju ideju samo se nadovezao. Pa njima i latinično pismo predstavlja problem a ti im nudiš nešto daleko više glagoljicu.

Zašto to pišem? Identitet stvaraju ljudi svojim djelima, je li malim ili velikim?, a nažalost u Umagu stručne službe i mnogi sugrađani, danas su  u funkciju  gradonačelnika.

Tekst Zlatan Varelija

Fotografija na naslovnici    Misal tiskan na glagoljici sačuvanu Savudriji (tiskan u Rimu 1741. godine)

U slijedećem broju Kulturni identitet Umaga