Umaški pomidoraji se boje da bi ih mogla snaći sudbina Uljanika

29.03.2021

Umaški pomidoraji se boje da bi ih mogla snaći sudbina Uljanika

Foto:Majkovica i Makovac

Proizvodnja koncentrata u Umagu nije gospodarski razvoj

Umag – U mojem polju rajčice je 2017. godine stajao Marin Pucar, (sada pokojni) predsjednik uprave Podravke, kad je umaškim uzgajivačima rajčice obećao da bi se do 2019. godine trebao otvoriti novi pogon “Povrće” za preradu rajčice u gospodarskoj zoni Ungarije, prisjeća se Stjepan Majkovica, jedan od vodećih umaških proizvođača rajčice i kooperant Podravke, ujedno član umaške udruge Pomidor. Danas, nema više Pucara među živima, a zamrli su i razgovori o sudbini budućeg umaškog pogona “Povrće”, pa se još ne zna sudbina umaških kooperanta. Na nedavni upit postavljen upravi kompanije (10.3.21.) o planovima glede preseljenja proizvodnje iz stare tvornice u centru grada u novi pogon zone Ungarija nikada nije odgovoreno. Zato nas put do mogućeg pronalaska odgovora vodi ka udruzi Pomidor, najvećem kooperantu Podravke. Uz Majkovicu za stolom je i Dario Makovac, predsjednik udruge pa razgovor vodimo unakrsno, ali zvuče unisono. Iste emocije frcaju iz njih istovremeno, ljutnja i tuga.

Bili smo kao članovi kolektiva, a onda nastupa tišina

-Bavim se proizvodnjom rajčice od 1995. godine i do pred neke tri godine sve je ukazivalo na razvoj proizvodnje u Istri. U Podravci su nas cijenili, educirali i bili podrška u svakom fazi uzgoja rajčice. Osjećali smo pripadnost kolektivu kao da smo njihovi zaposlenici. Godinama su forsirali količinsko povećanje uzgoja rajčice, što nas je obvezivalo na veća ulaganja u mehanizaciju. Ravnopravno se za stolom pregovaralo o otkupnoj cijeni rajčice koja se sada kreće od 0,72 do 0,82 lipe po kilogramu, ovisno o klasi. Sa Zdravkom Matotanom, direktorom razvoja u sektoru Poljoprivrede pronalazili bismo kompromisna rješenja, ističe Makovac još uvijek vidno zbunjen zašto iz Podravke s njima više nitko ne komunicira. Ne mogu se valjda vaditi na koronu, veli. Dvojac pomidoraja ne bi proricao sudbinu oko izgradnje novog pogona tj. preseljenja prerađivačke industrije na Unagriju, ali iz neslužbenih izvora doznaju da scenarij ne zvuči kao happy end. S obzirom da je nedavno preseljena proizvodna linija Tetra Pak A3 Flex u varaždinski Kalnik, postaje izglednije je da će se Umagu proizvoditi koncentrat koji će potom biti transportiran u kalničku tvornicu. Na taj bi način Umagu mogla ostati tek nužna proizvodnja koncentrata u nekom malom tvorničkom krugu, a kako ti poslovi traju oko mjesec dana, pitanje je koga će zaposliti?
-To nije plansko i strateško razvijanje gospodarstva u Umagu, tvrde uglas, a Majkovica dodaje da u desetogodišnjem planu razvoja kompanije Podravke ne predviđaju razvoj i rast proizvodnje u Umagu. Zašto, pitamo.

Vrtnja u začaranom krugu

-Nije nam poznato. Vrtimo se u začaranom krugu sa Podravkašima. Naime, naši pomidoraju mogu proizvesti bez problema do 700 tona rajčice dnevno, ali postojeća tvornica nije prilagođena za toliki prihvat i dnevnu proizvodnju. Limitirani su na 300 tona dnevne proizvodnje koncentrata u optimalnim uvjetima. A traže lijepu i svježu robu za proizvodnju. Drugim riječima, nama dio rajčice trune na visokim temperaturama i do 20 tona svakom proizvođaču propadne. Na to stalno ukazujemo. Međutim, Podravka nije pokazala interes za ulaganje u tvornicu koja bi proizvodila u idealnim uvjetima, idealne količine vezane uz njihove realne potrebe. One su znatno veće od proizvodnje do 15 tisuća tona godišnje na cca 200ha istarskih polja rajčice. Idealna tvornica bi trebala zapošljavati na desetke radnika, a ovako racionalno koriste postojeće radne resurse, mišljenja je Majkovica, usporedivši to sa vicom.” Pitali ženu zašto se ševi, a ona veli jer muž pije. A pitali muža zašto pije, a on će na to, jer se žena ševi.”
-I tako su se otprilike godinama vrtjeli naši razgovori s Podravkom u krug, bez dlake na jeziku će Majkovica dodavši da su kooperanti pristajali na sve visine otkupne cijene rajčice, radi Podravkine rentabilnije proizvodnje i očuvanja proizvodnje u Umagu. Ali ni to još nije pokrenulo razgovore o razvoju i budućim ulaganjima u novi umaški pogon. Makovac se ubacuje konstatacijom da stagniranje cijene otkupa rajčice, znači ustvari smanjenje iste, jer su popratni troškovi vezani uz uzgoj rajčice iz godine u godinu rasli.
-Još ove godine proizvodimo po uhodanom modelu i otkupnoj cijeni, ali što nam slijedi ubuduće nitko nas ne informira, govori Makovac u odlasku u polje. Trenutačno ima pregršt poslova na zemlji, više no ranije, jer je dijelom prešao na uzgoj crvenog luka.
-I ja sam odlučio smanjiti uzgoj rajčice. Prebacujem se na sadnju mladog krumpira i crvenog luka, a tu je faktor rizika velik jer je nesigurno tržište. Dvostruko više nam je isplativija proizvodnja rajčice, zbog osiguranog otkupa u Podravci. Da se razumijemo, uvijek će se otkupljivati određene količine naše brendirane umaške ili istarske rajčice. Međutim, bojim se da će nas snaći sudbina Uljanika, jer čisto sumnjam da bi neku buduću umašku tvorničicu pretvorili u veliki proizvodni pogon koji će nastaviti s poticanjem uzgoja rajčice i otvoriti nova radna mjesta u tvornici kao nekada. Pretpostavljam da slijedi prebacivanje krivnje s jednih na druge, a takve smo filmove već gledali do sada.
-Nitko od odgovornih nije iskomunicirao što dalje, ali ne bi smjeli sjediti skršenih ruku, jer ako jednom prerađivačka proizvodnja rajčice ode iz Umaga, teško da će se ikada vratiti, upozorava Majkovica u nadi da će se ovih dana nešto više saznati o budućim planovima Podravke u Umagu.
S.Bo.
Izvor:Glas Istre

Info

Na podruju Umaštine se rajčica uzgajala na cca 180 ha umaških polja i preostalih 20 -ak ha u ostatku Istre. Oko 25 obitelji se bavilo uzgojem rajčice. Danas se uzgaja na otprilike 120 ha i sve više pomidoraja zbog nesigurnosti otkupa većih količina prelazi i na uzgoj drugih poljoprivrednih kultura, kaže Makovac.