Umaški Semiramidini vrtovi

10.05.2020

Umaški Semiramidini vrtovi Za Semiramidine viseće vrtove zna se komu su građeni, ali umaški viseći vrtovi na novom Trgu 1. svibnja još uvijek su enigma stanovnicima grada. A možda se odgovor krije upravo u toj staroj legendi jer la storia continua.

Umaški Semiramidini vrtovi

Često me put nanese da moram prijeći preko novosagrađenog umaškog Trga.  I oko oduvijek se zaustavi na zidu koji me podsjeća na legendu o Semiramidinim vrtovima.  U zidu ukomponirano zelenilo, stepenasto posloženo i stalno zalijevano vodom. Mala minijatura Semiramidinioh vrtova. Stara legenda govori da su pored akropole bili tzv. Viseći vrtovi koje je izgradila ne Semiramida nego kasniji sirijski kralj (vjerojatno Nabukodonosor) da zadovolji jednu od svojih priležnica koja je kako kažu bila rodom Perzijanka. Ona je čeznula za livadama svojih planina te je stoga zamolila kralja da zasađenim vrtovima imitira osebujan pejzaž Perzije.

Vrt se protezao na četiri pletera sa svake strane i od samog ulaza u vrt ležao je ukoso poput obronka brežuljka, a neki dijelovi kompleksa izdizali su se jedan uz drugog, iz jedne razine u drugu, tako da je čitav prizor nalikovao na kazalište. Vjerojatno Vam je čitatelji znano i kao su nestali ti vrtovi. Legenda o tome priča da su vrtovi polako nestajali kako je nailazila suša i rijeka Eufrat je uslijed vremenske nepogode presušila i voda više nije mogla napajati vrtove. I ne znam zbog čega  me ovaj zid i Trg  asocira na ovu legendu, ali ne mogu se oteti tom dojmu.

Prošlog ljeta svečano otvoren s pompoznom najavom o jedinstvenom događaju i zidu koji je jedinstven na prostorima Sredozemlja danas polako ali sigurno vene. Jedino što je svrsishodnost  ovog zida bila je druga strana koja je u ljetnim noćima služila za pražnjenje mokraćnog mjehura pijanih i razularenih gostiju. Jednom riječju zid je služio kao gradski WC.

Trg je sveto mjesto svakog grada. Sagrađen su u ime pobjednika. S njegovih kamenih ploča u ratove su odlazili i iz ratova dolazili trijumfalno pobjednici. U srednjem vijeku uz trijumf pobjednika ponekad su i odjekivali urlici i  krici koji su u bili u svrsi straha i moći gospodara. S Francuskom revolucijom trgovi su dobili novo ruho. S njihovih kamenih ploča odjekivale su riječi Jeana Paula Marata, Georgesa Dantona. Polako su pobjednici bivali sve tišima, a mase sve jače. Korak po korak, trgovi preuzimaju svoju demokratsku ulogu. Nekada su bili u svrsi pobjednika, a danas u svrsi naroda. Danas su trgovi u funkciji poštovanja čovjeka kao pojedinca. Danas trgovi imaju dušu, dušu koju mu podaruju oni koji to umiju, koji mogu osmisliti i dati značaj svakom trgu.

Ne, nije to taj i takav Trg, njega nije gradio pobjednik on sagrađen u skladu s ispričanom legendom.
 
Uskoro o umaškim trgovima.

Tekst: Zlatan Varelija