Umaški Trg Sv. Martina, umjesto ambijentalne pozornice, javni WC u prirodi

07.08.2020

Umaški Trg Sv. Martina, umjesto ambijentalne pozornice, javni WC u prirodi

Devastacija Trga i starogradske jezgre se nastavlja

Rijetko se može naći mjesto u Republici Hrvatskoj koje je devastiralo svoju starogradsku povijesnu jezgru kao što je to godinama činio Umag. Devastirao, skoro do neprepoznatljivosti. Nekadašnje malo mediteransko - venecijansko mjesto u cijelosti je izgubilo svoju mediteransku osobnost. O samoj problematici umaškog starog grada teško je danas napisati jednu ili dvije novinske kartice. Devastacija starogradske jezgre traje od Drugog svjetskog rata. Početkom šezdesetih započeto ostakljivanje starog grada, naseljavanjem stanovništva koje ne prihvaća mediteranski izričaj, nastavljeno je devastacijom obalnog prostora, dozvolama preinake zgrada i to su samo neki od čimbenika koji su doveli do današnjeg stanja. Ukratko, čitavo ovo razdoblje svodi se jednom riječju : „Na uštrb društvenog prihvatljivog razvoja, sve u svrhu vlastitog sitnog interesa“. Ovdje ne treba abolirati nijednu dosadašnju vlast jer su sve dosadašnje radile za sitni, vlastiti interes.

Mala ambijentalna ljetna pozornica

Ništa bolje nije stanje ni s Trgom Svetog Martina. Jedan od rijetkih umaških trgova koji bi trebao biti u funkciji kulturnih događanja. Omeđen s tri strane zgradama i zidinama koje gledaju na more stvaraju određenu prirodnu akustiku. Idealno mjesto za male kulturne događaje, one iskonske događaje koji zbog malog prostora u kojima se odvijaju stvaraju obiteljski ugođaj. Tim više što je pojavom virusa koji nas okružuje i s kojima trebamo živjeti možda i nekoliko godina za ova i ovakva događanja bio idealna prilika. Tim više što je jedan od zidova koji ga okružuju i Muzej grada Umaga.

Nemaštovitost i nekreativnost odgovornih

A kako on danas izgleda? Tipično umaški. Automobili su zauzeli njegov prostor. U jutarnjim satima poput mnogih mjesta u Umagu odiše vonjem amonijaka kao i izmetima ne samo psećim već i nažalost ljudskim. Nasut nekakvim sitnim kamenjem samo odaje svoju nemaštovitost u (ne)funkcionalnosti Trga i otvara pitanje znanja odgovornih ljudi oko arhitekture kao i same namjene Trga. Nemaštovitost i nekreativnost obilježje su odgovornih što se jasno vidi kako na ovom Trgu ,tako i na mnogim drugim umaškim trgovima.
Da li bi ovaj Trg mogao biti u funkciji ljetnih manifestacija Grada na primjer „Zlatnog lava“, jazz koncerata, autohtonih malih istarskih grupa na klasičnim istarskim instrumentima koje bi poslušali ne samo posjetitelji već se mogli upoznati i mnogi Umažani i doznati o istarskom muzičkom obilježju. I ne treba tu znatna financijska sredstva, već samo dobre volje. Jer, budućnost će nas učiti da je vrijeme velikih trgova s zabavom koja odiše dinarsko-jugoslavenskom provenijencijom ili drugom krajnošću, snobizmom na ovim prostorima treba postati prošlost. 


Piše:Zlatan Varelija