V UTORAK JE PUST

16.02.2022

V UTORAK JE PUST

V UTORAK JE PUST

 

 

            Pusne nedjelje, najluđi su i najzabavniji dani. U tri nedjelje, ljudi odluče da je bolje biti zamaskiran, da će im biti lakše zaboraviti brige, odgoditi strahove.

            Jedna od najstarijih svetkovina bio je pust ili karneval. Tradicionalno, on se na Bujštini u svojim korijenima razlikuje. Održavan samo u pojedinim mjestima ili pak  krajevima, tako da u ponekim dijelovima ovog kraja  se nikada nije ni održavao, niti ima tradicionalne korijene. Tako se razlikuje u osnovi tradicionalni karneval u Bujama od onog na Grožnjanskom krasu. Prema poznatim podacima, u Umagu se nikada nije održavao karneval. Uglavnom se zna podrijetlo i značaj karnevala. U vrijeme poklada kod niza naroda sačuvali su se običaji, koji se istovremeno poklapaju s vremenom događanja karnevala, ali su vjerojatno mnogo stariji od njih. Takve običaje nalazimo na Grožnjanskom krasu, koji s vremenom gube svoju tradicionalnu funkciju. Nekad se u ovim krajevima hodali zamaskirani muškarci od kuće do kuće, od sela do sela. Zabavljali su se plešući, svirajući i pjevajući. Maškare su po kućama darivane jelom ( kobasicama, slaninom, jajima) i vinom. Mnogi učesnici ovih pusnih dana ubrzo su morali napustiti  kolonu da se odmore, otrijezne i krenu dalje. Za sam pust spremila se ovčetina s kupusom i pravile kroštule. Maske su bile tradicionalno izrađene od slame, ovčjih koža ili koža divljih životinja. Jedan od običaja kojim se slavio pust, baziran je na tradicionalnim vjerovanjima a ujedno je bio i vjerovanje u zaštiti od zlih sila. Na sam pust, ujutro prije sunca, jedna od kućanica koja je mogla dobro hodati, položila bi kuhane makarone jednog do drugo, tako da bi stvorila obruč oko kuće. Što je obruč bio dalje od kuće to je bilo bolje. Gdje bi položila makarone govorila bi : «Bolfa, (lisica) kad pojedeš ove makarune, oni bot pojedi purana i polam ». Žene bi ih pravile same. Priča se da je pred pusni dan nastala  čuvena pjesma o makaronima, koja se i danas pjeva u ovim krajevima :

«Makaroni puži, jedu žene i muži,

Makaroni tanki, neka jedu fanti,

Makaroni debeli, jedu jih Krnjeli»

Običaj koji se za pust održavao  u nekim selima Bujštine, osobito dugo se zadržao na području Petrovije. Maškare bi povlačile plug po selu, kao da oru ali danas je to prošlost. Ovaj običaj imao je ulogu zaštite sela od bolesti i zlih sila a ujedno je bio  znak plodnosti i sjetve.

            Sve ove maske, kao i prerušeni likovi, čiji bi nositelji izvodili ritualne pokrete obično bi označavali magiju i relikte iz poljodjeljskih kultura. U njima se moglo prepoznati moć i želja čovjeka da snage zla potčini sebi i očuva ovaj svijet od zlih sila. Cijeli niz pojedinosti ukazuju i na značajno prizivanje plodnosti. Svi ovi kultovi vuku podrijetlo iz najtamnijih kutaka prethistorije i kolijevke ljudske kulture uopće. Spaljivanjem pusta koji utjelovljuje sve loše što se odigralo prošle godine, želi se zaboraviti staro i okrenuti ( boljoj ) budućnosti.

Maškare u Murinama ističu se svojim tradicionalnim kostimima, koji se dijele na, kako kažu mještani, „bijele“ maske i „pust“, koji bi po pravili trebali biti u omjeru 4:1. „Bijele“ maske nose potpuno bijelu odjeću te šešir s raznobojnim resicama i tipičnim cvjetovima koji simboliziraju proljeće, plodnost zemlje i sveopće dobro, dok je „pust“ odjeven u šarene boje te simbolizira zlo i zimu, što valja istjerati. No, ono što ovu grupu čini posebnom je stoljetno zajedništvo i svojevrstan moto koji glasi:

„Anche sto anno semo qua

e el Carneval in paese gavemo portà

come i nostri veci ne ga insegnà

i giovani vedarà

e vanti la tradizion i porterà“.

 

            Po podacima koji su dostupni, poznato je da se u Bujama još od XVII.  st. održava  karneval a vjerojatnije još i od ranije. Tih dana, mladi buježi koji su se sastajali na ravni «San Giacomo» za slavljenje «Proljetnog plesa» (Ples zelenila) organizirali bi karneval. On se razvio iz poganskih praznovanja, iz rimskih vremena i za njega se vjeruje da je u vezi sa Kolkima. Na taj dan pridružili bi im se i drugi plesovi  sudionika pod različitim krinkama a ponekad su izvodili priče i komedije. Prvog dana Korizme, mladi, obučeni u bijele odore obilazili su dvokolicom, na kojoj je bilo improvizirano kuhalo te usput pripravljali pokladnice (fritole) koje su nudili uz smijeh, šale i  igrokaze, koje su izvodili pred publikom. Značajnost ovih bujskih maškara je ta što se one u osnovi kao i tradiciji i vjerovanju, razlikuju od onih koje su se odigravale na ruralnim područjima.

            U posljednjih nekoliko godina, na ovim prostorima karneval se razbuktao u svim svojim porama. Postala je to manifestacija za publiku, revijalno - trivijalna umjetnost (kič), bez imalo uporišta u tradicionalnim vjerovanjima i običajima. Malo je toga ostalo od narodnog predânja. Najstariji tradicionalni pust, karneval, na ovim prostorima, odvija se sa prekidima u selu Petrovija nedaleko Umaga. Pokladni običaji ovog sela zabilježeni su još u XVIII. st. Po završetku Drugog svjetskog rata ovi običaji su zabranjeni i polako su počeli padati u zaborav. 1963. godine obnavlja se ovaj tradicionalni pusni običaj  za što najviše zasluga ima Štokovac Guerino, Emilio Melon i neki Paliska kojemu su zaboravili ime. Ovaj običaj održava se kontinuirano do današnjih dana. Na čuvenu pusnu srijedu pali se pust a s njime odlazi sve zlo prošle godine u ropotarnicu povijesti. U posljednjih nekoliko godina grad Umag pokušava ovaj tradicionalni pokladni događaj pretvoriti u nekakav tradicionalni «umaški karneval».  U tu svrhu  tiska i promidžbene materijale.  

            Sve te manifestacije utječu na spontanost, predânja pokladnih običaja, pošto je za svako odigravanje pokladnog rituala u ime njegove tradicionalnosti potreban i tradicionalni datum. Ne mogu se pusni dani održavati subotom, već nedjeljom. Naime sve ovo, ne može imati publiku, ne smije se pretvoriti u teatar trivijalnosti. Sve ove manifestacije trebaju biti naprosto pučki događaj, svečanost u koju su svi uključeni njezinim doživljajem. Ne treba niti robovati tradiciji. Potrebno je uravnotežiti novo sa starim. Npr. danas, kada je automobil ušao u naš svakodnevni život, treba ga inkorporirati u ove pusne svečanosti. Sve vrednote predajne narodne kulture nužno se moraju uklopiti u tokove suvremenog kulturnog života. Danas se ne može pronaći tradicionalna maska, narodni pokladni rekvizit ili kostim već se nude gusarski kostimi, kostimi vještica, raznih Disnijevih junaka, vila, Spidermena, Supermena, pajaca, Indijanaca  i što sve ne. Odmahivati rukom i za sve kriviti potrošačko društvo alibi je za svoju nemoć kao i nemoć društva u cjelini. Iz čitavog društva izbacili smo tradiciju. O njoj se ništa ne uči u školi, u društvu a niti šire. O njoj se vrlo rijetko piše. Ona još jedino postoji u usmenoj kulturi. Svjedoci smo vremena da se ovaj vrijedni običaj obezvrijedi pokušajima da se od njega načini lažna atrakcija a da se njegovi učesnici izvan zadanog prostora , funkcije i vremena, pretvore u smiješne figure u službi antikulture. Stoga ovoj tradiciji poklada prijeti odumiranje u svojoj autohtonosti. Poznato je da svaka svetkovina koja počiva na tradiciji i vjerovanju, čim izgubi svoja tradicionalna svojstva i vjerovanja, postane samoj sebi svrha a  vremenom nova svrha potire staru, i svetkovina se izgubi poput mnogo toga u životu.

 

Tekst: Zlatan Varelija

Fotografije: iz knjige „U falco inicioda“ partera autora V. Turčinovića