Velikim slovima: PROTIV AUTOMAT CLUBA u Umagu i ispraznim tlapnjama!

06.08.2020

Velikim slovima: PROTIV AUTOMAT CLUBA u Umagu i ispraznim tlapnjama!

 

„Ne kudi majka sina što se kocka, već što se vadi“

Neki dan sretne me prijatelj M. M. i priupita: „A o čemu ćeš pisati ovih dana u praznim ljetnim danima?“ Ma tema u ovom gradu ne nedostaje, odgovorih mu. Osvrnut ću se na ono o čemu se vrlo malo ili ništa ne piše, a prisutno je ne samo u našem gradu već je zarazilo čitav svijet.
Umag je imao lošu sreću zbog lošeg Pravilnika

Evo još jedan biser gradskih vlasti. Do jučer su se zaklinjali da u neposrednoj blizini OŠ Marije i Line neće niknuti novi Automat club a on se ipak rađa. Već dobro znanom politikom držanja „fige u džepu“ obmanjivali su gradsku javnost kao se to neće dogoditi. Pročelnik Ureda Grada Slaviša Šmalc i gradski vijećnik, samozatajni Kristijan Sirotić(HNS) dopisivali su se slavodobitno kao da igraju ping-pong preko fejsbuka i autoglorificirali svoj uspjeh, da bi, kad se Automat club otvorio, koristili na službenim stranicama Grada Umaga retoriku deskripcije i dokazivanja svojih nastojanja koja ipak nisu urodila plodom. Znači, operacija je uspjela, ali je pacijent preminuo, pa su to do udilj pojasnili. No, za utjehu Umažanima, oni su ipak stopirali mogućnost ovakve daljnje primjene u praksi lošeg Pravilnika o igrama na sreću. A vi u Umagu, oprostite!

Još u rujnu 2019. znalo se da Casino', ispravak, Automat club ide

A da će to biti tako, dalo se naslutiti na prvoj jesenjoj sjednici Gradskog vijeća u rujnu 2019. kad je na pitanje vijećnika Kristijana Sirotića (HNS) što je poduzeto iz Grada Umaga da se spriječi koncesionar tvrtka Arriva da otvari Casino' club u prostoru bivše Slavnikove garaže, smještene u neposrednoj blizini dvorišta Osnovne škole Marija i Lina, pročelnik Slaviša Šmalc (tada za društvene djelatnosti i opće poslove) informirao vijećnike da su iz njegova ureda uputili dopis Ministarstvu financija, poreznoj upravi i Ministarstvu obrazovanja da se spriječi izgradnja, no sudeći prema dosadašnjem Pravilniku o djelatnostima igara na sreću i automat klubovima, za umaškog vlasnika nekretnine nisu postojale nikakve zapreke da se pokrenu aktivnosti oko prenamjene prostora u Casino' odnosno ili izdavanje negativnog rješenja. Navodno, istaknuo je Šmalc tom prilikom, tek će budućim izmjenama Pravilnika doći do promjena u tom smislu koje se neće primjenjivati retrogradno. U tom kontekstu je njegovo objašnjenje protumačio i vijećnik HDZ-a Blaž Vidović, koji inače radi u umaškoj ispostavi Porezne uprave Ministarstva financija, ispravljajući ga da se radi o Automat clubu te da postoji razlika između tih igračnica.

A što je sa snagom JLS koja uvjetuje namjenu pojedinih nekretnina?

No, postojali su možda neki drugi instrumenti oko kojih se Grad kao vlasnik susjednih parcela trebao potruditi i da im je stalo do obrazovnih institucija, vjerojatno do izgradnje Automat cluba na prostoru uz osnovnu školu nikada ne bi došlo. Jer povijest ne laže. Nije li gradska vlast godinama „jašila“!, na školskom zemljištu uz Automat club, i napokon ga prisvojila? Pa se znatiželjnik s pravom zapita: „Kako to izgradnja Automat club uz školsko zemljište?“ Pravi odgovor znaju, i trebali bi ga kao takav dati odgovorni u Gradu na čelu s najodgovornijim. Zaista smiješno zvuče današnji pismeni vapaji gradskih vlasti i koga oni zavaravaju. Dobro odgovorni u gradu znaju da postoje institucionalni i van institucionalni postupci i pritisci, stoga ih molim da ne troše uzaludno „hartiju i blajvajz“ u obmanjivanju građana grada Umaga.

Težnja k lakoj zaradi sve izraženija

Dok sugovorniku odgovaram pogled mi se zaustavi na staklima jednog prostora u kojem nikada ne nedostaje posjetilaca, a na kojima između ostalog piše i riječ kladionica. U svijetu malo je stvari koje nisu promjenljive , strane svijeta, izlazak sunca, i težnja za lakom zaradom. U današnjem svijetu povampirenog, bešćutnom, bahatom i nezasitnom novokomponiranom kapitalizmu težnja k lakoj zaradi još je izraženija. Danas si jedino cijenjen ako imaš materijalno! A dok ovo pišem sjetim se riječi jednog od naših političara iz devedesetih, danas nažalost pokojnim kada je rekao: „Opet će doći do svjetske revolucije, samo ona neće biti ideološka nego egzistencijalna!“ Sve je dublji jaz između prebogatih i presiromašnih, sredina je kod nas iščezla, izgubila se . O njoj više i ne razmišljamo.

Koliko uložiš, toliko dobiješ!

Danas u mome gradu poput četiri strane svijeta cvjetaju četiri vrste radnji različitih majstora koji trljaju ruke ; pekari, kladioničari, otkupljivači zlata, i vlasnici automat klubova. Zlata baš i nemam, u automat klubove ne zalazim, jer me ničim ne privlače, a i ne želim gledati izgubljene duše gdje bulje u ekrane iščekujući svoj trenutak sreće . Kruha jedem sve manje, a vjerujem da su i u pitanju godine kada ti i jelo počinje biti problem, a nisam ispisao nijedan listić nekadašnje sportske prognoze ili lota. Oduvijek mi je bilo stupidno gledati u ekran gdje se nekakav bubanj ili nešto slično okreće, a ljudi grozničavo očekuju svoj trenutak sreće. Koliko sadomazohizma može proizvesti ovaj ekran oduvijek sam se pitao. Ponekad me pokoji od prijatelja upita da mu kažem pokoji broj, možda mu ja donesem sreću?! To je sve što kako osobno sudjelujem u ovim igrama na sreću. Pred dosta godina upoznao sam jednog strastvenog igrača na sreću. I to slučajno boraveći u velikom gradu, gdje nas je spojio posao kojim sam došao u taj grad. Družili smo se nekoliko dana i dandanas se sjećam njegovih priča o igračima na sreću: „Igranje na sreću je posao kao i svaki drugi. Koliko uložiš toliko dobiješ. A ovi sitni igrači kojih je najviše- oni plaćaju porez na budale. Sve igre na sreću žive od sitnih igrača. Da bi dobio veliki iznos moraš uložiti velike novce. Uložim na tikete sportske prognoze, klađenja (preko dvije stotine tisuća kuna) i očekujem veliki dobitak. Znam i kiksnuti, ali to je zakon igara. Ma čemu vjeruješ da je neki sitni igrač dobio basnoslovne iznose. To su ti samo medijske priče, dobro ukomponirane da privuku još igrača, onih sitnih od kojih oni žive. Vremena se mijenjaju ali sistem ostaje nepromjenjiv : koliko uložiš toliko dobiješ!“

Umag kao „Arizona“

Danas vladaju moderne kladionice, možemo ih pronaći na svakom kutu mojega grada, a i kladioničara ima sve više. Uvijek kada prođem pored neke kladionice vidim istu sliku. Naslonjeni na kladioničarski pult bez pića, jer to ovom mjestu ne priliči, netremice gledaju u more podataka na papirima, premještaju ruke, češkaju se po glavi, vrte olovkom, kombiniraju i kombiniraju… A tek nazovi Casina ili Automat cluba. O nekom uljuđenom i elitnom prostoru možemo samo sanjati. Bijedni automat klubovi u kojima sitne duše i ono malo teško zarađenih novaca tokom jedne noći ostavljaju nekom nepoznatom vlasniku, koji mnogo toga nije stekao svojim čestitim radom. A ujutro doma čekaju gladna usta, koja sutra opet moraju nahraniti porezni obveznici. Samo koliko je socijalne pomoći završilo u bijednim automat klubovima!
Ni sam ne znam koliko automat klubova i tome slično djeluju na prostorima Umaga, ali nijedan svojim radom i ekskluzivnim izgledom nije pridonio Umagu da podsjeća na Monte Carlo, Las Vegas ili neki slični blještavi grad. Više sliči na neku „Arizonu“, tamo negdje u Bosni.

Uredništvo Tiramole